Frajer bez pokrića: Strategija mi ili oni s taktikom odvraćanja pozornosti
Partiji na Pantovčaku uz stabilnoga Tita treba i stabilan fikus
Kad predsjednik vlade glumi frajera tražeći od predsjednice države da se pretvori u tajnicu vlade i pripremi materijale i konkretne mjere za raspravu na eventualnoj zajedničkoj sjednici Banskih dvora i Pantovčaka, onda na ovakvu pubertetsku provokaciju može očekivati primjerenu reakciju. I dobio ju je. Predsjednica mu je samo jednom rečenicom iz priopćenja pokazala da može i zna biti veća frajerica od njega, ali, potom i to da frajerluk nije svrha i smisao političkog djelovanja. Kad vlada traži od predsjednice države da joj pripremi konkretne mjere za izlazak iz krize, što je posao vlade i dokaz da vlada gura Predsjednicu u zonu neustavnih ovlasti čime vlada podriva politički sustav, onda je zbog dosadašnjih vladinih nesagledivih neuspjeha razuman odgovor Predsjednice da je najkonkretnija mjera ostavka predsjednika vlade. Od ove nema konkretnije mjere. A Partija je mislila da ima posla s „Barbikom” bez tona!
Partijske teze proizvode suprotne efekte od očekivanih
Kad je u pitanju aktualna Predsjednica histerija Partije nastavlja se poput jeftinih šrot nizanki na HTV-u. Najnovije teze ljevice o predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović proistječu iz Milanovićeva strateškoga aksioma „mi ili oni”, te iz trogodišnje vladine taktike skretanja pozornosti javnosti s povijesno nezabilježene nesposobnosti. Riječ je o četiri teze koje uz Partiju i vladu promiču i tzv. analitičari: 1. predsjednica nije predsjednica svih građana, 2. predsjednica iskače iz svojih ustavnih ovlasti, 3. predsjednica ruši institucije političkoga sustava i 4. predsjednica se izgubila u političkom sustavu.
Nijedna teza ne stoji. Kad bi teze Partije bile istinite, onda bi Kolinda Grabar-Kitarović bila nadnaravno biće koje je u stanju u samo nekoliko radnih dana rastočiti, inače stabilno i zadovoljavajuće stanje države, nacije i političkog sustava. Čini se da je pravo partijsko polazište ovo: Ne smijemo dopustiti da nam netko omete tekovine petnaestogodišnjega rastakanja države, naroda i sustava.
Uvid u realnu situaciju govori kako je stanje države i nacije u većoj „banani” od one koju su kreirali Milanovićevi prethodnici počevši od Račana. Prepjevano to znači kako „ova vlada u ovoj zemlji” nije vlada svih građana – ona je dobra vlada samo svojoj klijenteli. Vlada omalovažavanjem Predsjednice izlazi iz ustavnih ovlasti – ona je dobra vlada samo nekom komunističkom predsjedniku. Vladin posao nije narušavanje instituta Predsjednika Republike. Kad to čini kao što čini, ona time narušava politički sustav, čime se ona, a ne Predsjednica, izgubila u političkom sustavu. Niz je pokazatelja koji govore u prilog da smo suočeni s disfunkcionalnom vladom koja se otela svrsi i smislu.
Koristim prigodu podsjetiti vas na stanje u državi
Treba biti iskren i reći da su svrha i smisao Milanovićeve vlade pali u vodu haaškom oslobađajućom presudom, zatim premošćenjem Lex Perkovića, gubitkom izbora za Europski parlament i gubitkom izbora Ive Josipovića. Na vanjskom i unutarnjem planu u konstantnom je slobodnom padu. Možda bi se glavni frajer Banskih dvora mogao neokrznut šlepati po političkom sustavu da ima bilo kakve rezultate na gospodarskom planu. Ali, tu je još tanji. Ne zna realizirati ni silne milijarde eura koje su državi na raspolaganju činjenicom da je ušla u Europsku uniju. Izbor Kolinde Grabar-Kitarović stoga je shvatio kao izazov za nove frajerske štosove.
U takvoj situaciji očito je još od njegova prvog aktualnog sata u Hrvatskom saboru, da predsjednik vlade pokušava usmjeriti stvari na sporedne kolosijeke i beskvasne rasprave što dalje od merituma stvari, a meritum je da se više „u ovoj zemlji” ne može normalno živjeti, raditi, planirati pa i preživljavati balansirajući po rubu ljudskoga dostojanstva. To je glavni razlog zbog kojega odnedavno postkomunistički Pantovčak insistira na zajedničkoj sjednici s frajerskom vladom. Milanović, međutim, nije u stanju suočiti se s prošlošću vlastitoga mandata.
„Koristim prigodu podsjetiti Vas na stanje u državi ilustrirano kroz niz makroekonomskih pokazatelja: – Pad hrvatskog BDP-a na 327,2 milijarde kuna, – Javni dug RH u odnosu na hrvatski BDP premašio 80 posto, – Inozemni dug RH veći od 47 milijardi eura, – Stopa registrirane nezaposlenosti premašila je 20 posto, – Broj zaposlenih prvi put u povijesti bi trebao pasti ispod 1,3 milijuna, – Deficit državnog proračuna u odnosu na BDP približio se pet posto, – Pokrivenost uvoza izvozom dosegnula je gotovo 60 posto (deficit robne razmjene gotovo u cijelosti anulira godišnji devizni dotok od turizma), – Pad broja stanovnika RH u prošloj godini (natalitet-mortalitet) od -10,447″ – stoji u službenom zahtjevu Pantovčaka za sazivanje zajedničke sjednice.
Dođe li do zajedničke sjednice, materijale će ipak pripremiti Milanović. Zbog dva razloga: Nikad ne će podnijeti ostavku i drugo, politički sustav ne dopušta da materijale za sjednicu vlade priprema bilo tko osim vlade.
Frajerska logika, kolektivna histerija i stabilan sustav propadanja
Na praktičnom planu logika partijskoga frajera je ovakva: Ako je Predsjednica otišla u Savsku 66 i jednoga od prosvjednika uzela za savjetnika, onda mi, drugarice i drugovi, moramo podići stupanj revolucionarnosti i izaći na ulicu. Vlada se stoga proslavila organiziranjem protubraniteljskog pohoda na „šatoraše”, koji najbolje oslikava taktiku Milanovićeve vlade. Ona ne zna riješiti problem, već ga samo generira, a onda kad joj paše zaoštrava stanje kako bi se potaknuo unutarnji razdor i kaos te skrenula pozornost s ključnog problema krađe hrvatske budućnosti. Doista frajerski dosljedno.
Uzrok najnovijoj buri kreiranoj u partijskoj kahlici jest Milanović. On ne zna razgovarati na razini bontona, pa ni na razini političkoga sustava, a poznato je od ranije niti na razini odgovornosti za stanje države i nacije. On je tipičan primjer negativne stranačke selekcije. Ne samo da je Hrvatska talac njegove političke nekulture, nego je to i njegova partija, posljedično i politički sustav. Milanović je bio izbor pokojnoga Račana, kojega Partija časti kao „oca hrvatske demokracije”.
Odnos Partije prema predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović započeo je s planom „Barbika” i završio jutros neodgovornom i zapjenjenom usporedbom. U emisiji Hrvatskoga radija prof. Ivan Rimac usporedio je Grabar-Kitarovićevu s Gadafijem, Pantovčak s Gadafijevim šatorom u kojemu je, da se ne zaboravi, više puta dragim gostom bio Mesić, ali Rimac tu činjenicu nikad nije primijetio kao nespojivu s ponašanjem obnašatelja dužnosti Predsjednika Republike. Pa što je to, ako nije kolektivna histerija zbog gubitka stabilnog fikusa na Pantovčaku i najave Titova odlaska s Pantovčaka u ropotarnicu u kojoj je već neko vrijeme i Gadafijev šator? Milanovićevu vladu podupire još samo službeni HTV i u bespuća zaostali „analitičari”. Partiji na Pantovčaku uz stabilnoga Tita treba i stabilan fikus, jer samo tako politički sustav hrvatskoga propadanja može stabilno i nesmetano funkcionirati kako je i funkcionirao posljednjih petnaest godina.
Nenad Piskač/hkv.hr
