TOMAC: Milanoviću nije dosta Lex Perković, već želi sukob s NATO-m
HDZ više ne treba brinuti o Kolindi niti je treba štititi; ona je institucija po sebi, treba preuzeti inicijativu, a ne da joj se određuje što treba raditi, smatra dr. Letica
Naprasita odluka Vlade o preseljenju Ureda predsjednika s Pantovčaka u Visoku ulicu, političke analitičare zabrinula je i u vidu nacionalne sigurnosti.
Naime, ako preseljenje s Pantovčaka u Visoku počne idući tjedan, kako je najavio sam Josipović, primopredaja Ureda predsjednika, u kojem se nalaze tajni dokumenti, odnosno, NATO soba koja je pod režimom osiguranja, praktički neće nikada biti obavljena. Kolinda Grabar – Kitarović tajne dokumente zateći će na potpuno drugom mjestu i u drugom obliku od onoga kako bi ih preuzela na Pantovčaku. Osim toga, tajni arhiv Ureda predsjednika trenutno je pod čvrstim mjerama sigurnosti, a Visoka to nije niti će moći biti, jer njoj predstoje višemjesečni radovi. Strogo povjerljivi državni dokumenti u tako neprikladnom prostoru izloženi su zloporabi i prijetnja su nacionalnoj sigurnosti.
Postoji li osnovani razlog za sumnju u pitanje nacionalne sigurnosti u ovom slučaju, upitali smo neke političke analitičare.
Zdravko Tomac: Milanovićevo maslo
Smatra kako preseljenje Ive Josipovića na novu lokaciju koja uopće nije pripremljena nema nikakvog smisla.
“Meni to podsjeća na neozbiljnu ekipu; ne mogu podnijeti poraz i sada prave velike probleme: Obit će se to o glavu Milanoviću i Josipoviću. Čudi me da je on, Josipović pristao na preseljenje. Mislim da se radi o maslu Milanovića. Nije mu bio dosta lex Perković već hoće novi sukob s NATO-om-om, jer NATO neće mirno gledati da ta zaštićena soba dođe u nezaštićenu sobu u Visokoj ulici”, smatra Tomac.
Dodaje kako živimo u modernom društvu te će se sve tajne, koliko god ih se nastojalo prekriti, izaći na vidjelo.
“Uostalom, prave budalu od naroda, ministrica kulture kaže a treba osam mjeseci za obnovu vile u Visokoj, a predsjednik Vlade sad Kolindu deložira u potpuno nepripremljenu zgradu”, zaključuje Tomac.
Slaven Letica: Bizarna rasprava
Cijela rasprava o toj temi potpuno je bizarna, smatra Letica te navodi kako su u nju uključile svi; od dizajnera prostora, arhitekata do komunikacijskih stručnjaka.
“HDZ više ne treba brinuti o Kolindi niti je treba štititi; ona je institucija po sebi, treba preuzeti inicijativu, a ne da joj se određuje što treba raditi. Pitanje je kako ona vidi ulogu predsjednice Republike. Ima sasvim dovoljno prostora u Banskim dvorima gdje su dvije spojene vile. Može se raditi o potpuno racionalnoj opciji u čijem se slučaju može vratiti i garda i konji…”, kaže Slaven Letica.
Žarko Puhovski: Kolinda i HDZ zatečeni
“Ne mogu ni zamisliti da cijeli slučaj ima veze s pitanjem nacionalne sigurnosti. Mislim da su Kolinda i HDZ zaprepašteni jer su se njihove riječi uzele za ozbiljno”, kaže Puhovski.
Smatra kako se sada predsjednica našla u neugodnoj situaciji kada je uzeta u obzir njezina želja. Dodaje kako Josipović formalno tek sljedeći tjedan mora odlučiti hoće li se preseliti u Visoku ulicu. Za sada ne vidi razloga zašto bi se formalna primopredaja razlikovala od današnjih.
“Uostalom, uvjeren sam da, nakon Tuđmana, u uredu predsjednika ne postoji ni jedan dokument za kojeg ne postoji kopija ili se ne nalazi negdje drugdje. Zanimljivo mi je i kako je Karamarko poručio da Vladi da se preseli u „kockicu“; zar mu nije palo na pamet da bi se on kao premijer za godinu dana mogao naći tamo?”, zaključuje Puhovski.
Čedomir Bužančić: Tu je tiječ o ”mini državnom udaru”
Nakon jednostrane odluke Vlade o ubrzanom i isforsiranom preseljenju Ureda predsjednika u Visoku ulicu, najprije je važno istaći da cijelu tu situaciju treba promatrati s dva aspekta. Prvi je, naravno taj da takva odluka objektivno onemogućava novoizabranu Predsjednicu u obavljanju njezinih dužnosti, što de facto predstavlja direktno ugrožavanje ustrojstva državne vlasti i ustavnog političkog poretka, a onda indirektno i ugrožavanje sigurnosti same države.
Činjenica da je ova odluka, donesena nakon pokušaja pojedinaca bliskih predsjedniku Vlade i vrhu SDP-a da političkim smicalicama ospore sam rezultat predsjedničkih izbora, pri čemu se premijer Milanović i Vlada od toga nisu jasno i nedvosmisleno ogradili – naprosto ukazuje na to da ova aktualna politička većina predvođena SDP-om očito odbija prihvatiti rezultate demokratskih izbora te da je u cilju zaštite vlastite pozicije spremna upustiti se u direktno i otvoreno sprječavanje Kolinde Grabar Kitarović da nakon inauguracije koja bi trebala uslijediti za dva tjedna preuzme svoje predsjedničke dužnosti.
Obzirom na ustavnu poziciju Premijera i Predsjednika države – politički gledano tu se radi o svojevrsnom ‘puzajućem’ političkom prevratu ili ‘mini državnom udaru’.
Konkretno, radi se o uzurpaciji vlasti i pokušaju koncentracije političke moći nasuprot ustavnog političkog poretka i rezultata predsjedničkih izbora, s kakvom se Hrvatska nije suočila u svojoj ukupnoj 25-godišnjoj suvremenoj političkoj povijesti. To nije samo prvorazredan politički skandal, nego bi trebao biti i znak da se upale sve ‘sirene za uzbunu’. Naime i to je taj drugi aspekt cijele ove situacije, Hrvatska nije država koja ima stogodišnju neprekidnu demokratsku tradiciju, u kojoj se onda mirni prijenos vlasti naprosto podrazumijeva. Hrvatska je iskoračila iz totalitarnog sustava jednopartijske diktature prije jedva četvrt stoljeća – pa svaka vlast, već i načelno, treba biti pod demokratskim nadzorom.
Kada ovakav potez povlači predsjednik Vlade koji je čelnik upravo stranke, kakve se u Europi obično naziva ‘reformiranim komunistima’ – onda je, i to treba sasvim otvoreno reći, oprez još razložniji. Milanovićev način tumačenja Ustava, a poglavito odnosa Vlade spram (institucije) Predsjednika države, od samog je početka jasno pokazivao kako novoizabrana predsjednica ne može računati na ‘normalnu’ kohabitaciju s Premijerom, čije postupke uglavnom ne određuje politički ratio, nego njegov osobni temperament i karakter.
Milanovićevo odbijanje poštivanja izbornih rezultata, Hrvatsku vraća u vremena nedemokratske vlasti, dakle, protudemokratskom načinu upravljanja državom koji generira ozbiljne unutarnjopolitičke napetosti i duboke političke sukobe ne samo u političkoj areni nego i u društvu. Takva politika izrazito je pogubna po političku stabilnost države, njenu unutrašnju sigurnost, a svakako je kočnica svakom pokušaju ekonomske konsolidacije.
Pristajanje Ive Josipovića na Milanovićev plan ‘deložiranja’ Ureda predsjednika, prije inauguracije Kolinde Grabar Kitarović te prije službene primopredaje svih dokumenata, posebice onih s oznakom tajnosti (što je jedan je od najosjetljivijih i najsloženijih postupaka predaje vlasti), dakle, pristane li sudjelovati u postupcima koji objektivno ugrožavaju nacionalnu sigurnost – to će pak biti samo pokazatelj kakav je bio politički okvir vlasti u državi, dok je bila u rukama njega i Milanovića.
Izvor: direktno.hr
