ČEMU SLUŽI ANTIFAŠISTIČKA LIGA?
Antifašistička liga u ofanzivi protiv istine o socijalnom stanju u državi!
Oni koji ih podržavaju i koji su ih poslali u njihovu zadnju ofanzivu boje se glasova socijalno obespravljenih.
Fina je s popisa osoba s blokiranim računima brisala oko 13.000 mrtvih duša. Usprkos tome broj blokiranih računa je porastao za nešto više od 4.000. U Hrvatskoj malo tko priča o tome. Svi su zauzeti raspravom o osnivanju Antifašističke lige, o ustaškoj guji, uklanjanju Titove biste i sličnim, za golu egzistenciju sasvim nevažnim stvarima. Može li to biti slučajno? Manje od godinu dana prije krajnjeg zakonskog roka za održavanje parlamentarnih izbora niti jedna tema koja dominira javnim prostorom nije slučajna.
e li netko primjetio da iz Vlade nitko više ne spominje Sporazum o oprostu dugova? U vremenu već pristojno zahuktale predizborne kampanje vladajući ne spominju projekt koji su označili ključnim u popravljanju katastrofalnog socijalnog stanja u državi?! Čudno, zar ne?
Predsjednica Republike održala je predizborno obećanje i poslala je neke dijelove Ovršnog zakona na ocjenu ustavnosti. Vlada je to šutke primila za razliku od Kolindinog osnivanja povjerenstva za određivanje sjedišta Ureda Predsjednice Republike. Očito je da Milanović pažljivo bira teme na kojima će se sukobljavati s predsjednicom Grabar-Kitarović. Rasprava o sjedištu Ureda ne može pokazati nesposobnost premijera i njegovih ministara. Rasprava o socijalnim pitanja bila bi isto što i masovni povik: „Car je gol“!
Veliki dio medijskog prostora u aktualnim političkim raspravama okupirao je takozvani nevladin sektor, odnosno nevladine udruge koje primaju obilni novac od države. Da, baš te udruge i njihovi istaknuti pojedinci koji su nedavno primili izdašne finacijske naknade preko ministarstava kulture ili vanjskih poslova, aktivno usmjeravaju tijek aktualnih političkih rasprava. Kao posljedica toga postali smo žrtve agresivnih polemika vezanih za uklanjanje Titove biste s Pantovčaka, koje su nastavljene verbalnim ispadima s osnivačke skupštine Antifašističke lige. Ono što je tamo rečeno sasvim sigurno će još danima izazivati rasprave i polemike. Za to vrijeme nitko neće primjećivati da raste broj građana s blokiranim računima, da je Vladim program oprosta dugova doživio potpuni krah, da raste dug stanovništva, ali i države, da su propali svi veliki projekti vladajuće koalicije, da premijer i njegova svita na lokalnim izborima podržavaju pravomoćno osuđene građane zbog kriminala, da je izvoz doživio katastrofalni pad, da u Hrvatskoj svakog mjeseca bude deložirano barem dvadesetak obitelji iz svog doma… Sve se to događa u sjeni žestokih rasprava o navodnom buđenju ustaške guje i pokličima kako je Josip Broz zadnja crta obrane demokracije u Hrvatskoj.
Pozabavimo se u samo par rečenica naslijeđem Josipa Broza. Pogledajmo zašto je uopće postalo upitno je li on velikan hrvatske povijesti ili tek diktator. Tko je i zašto bio zatvaran na Golom otoku? Kako je došlo do Križnog puta i ubijanja stotina tisuća civila po završetku Drugog svjetskog rata? Što je bilo sa slobodom misli i govora u vrijeme Titove vladavine? Jesu li to djela koja mogu ići ruku pod ruku s antifažizmom kakvog poznaje civilizirana demokratska Europa? Sasvim sigurno, ne! Dakle, raspirivanje rasprava o ustaštvu i antifašizmu, odnosno o Titovoj bisti samo je dio političkog marketinga koji ima za cilj skrenuti pozornost s pravog problema ove države.
Do čega mogu dovesti aktualne rasprave o antifašizmu i ustaškoj guji? Sasvim sigurno da do nekih zakonskih promjena neće doći jer za to nema ni potrebe. Link na kućni video uradak postavljen na facebook stranici bivšeg Predsjednika Republike nije baš neki stvarni društveni problem koji bi tražio zakonske promjene. Prije bi se mogloreći da je to dio političkog folklora. Gdje je ta tako velika opasnost od neofašizma da bi Vlada možda trebala reagirati s nekim novim zakonskim propisima? Jasno da takve opasnosti nema. Zašto onda sav ovaj javni pritisak koji je kulminirao osnivanjem Antifašističke lige?
Zadnjih par mjeseci na vladajuću garnituru je napravljen strahovito veliki pritisak zbog nagomilanih socijalnih problema koje Milanović i njegovi ministri ne žele rješavati. Oni robuju raznim interesnim lobijima, a neki od njih, poput odvjetnika Miljenića na funkciji ministra pravosuđa, imaju i osbni interes u tome da se dio zakona iz socijalnog paketa ne mijenja. Problem je nastao kad je na Pantovčak zasjela Predsjednica koja je pokazala interes za građane s blokiranim računima, za probleme poljoprivrednika, za sve veće iseljavanje mladih, za sva ona pitanja na koja ova Vlada u protekle tri godine nije dala odgovore. Nekako je trebalo skrenuti pozornost javnosti s te istine.
Da bi vladajući spriječili javne rasprave o gorućim socijalnim problemima i tako smanjili pritisak javnosti da se mijenjaju neustavni zakoni koji upropaštavaju državu za račun manjih interesnih skupina, počeli su uz pomoć svojih satrapa raspirivati ideološke rasprave. Na osnivanju Antifašističke lige viđeni su likovi koji su prije par mjeseci preko nekih drugih nevladinih udruga od Vlade povukli značajna finacijska sredstva. Jedan od glavnih govornika među svojim prijateljima bio je Slavko Goldstein, savjetnik premijera za društvena pitanja. Zajednički su na sva zvona zazvonili na uzbunu, ali ne zato što je u državi sve više gladnih, ne zato što je više mrtvih nego rođenih, ne zato što sve više mladih stručnjaka odlazi u inozemstvo, ne zato što nam je izvoz pao za čak 7 posto, ne zato što većina mladih sanja o odlasku iz države u kojoj se ne čuje glas razuma od zaglušujuće ideološke kakofonije, oni su digli galamu za spas vlastitih privilegija kojima je ova vlast garancija.
Oni se boje da je odlazak Tita najava konačnog odlaska s političke scene onih koji su bili brana pred pravdom i povijesnom istinom. Oni se boje da bi odlazak Tita mogao odškrinuti vrata sudnice u kojoj će se suditi i za zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata. Oni se boje da bi se u ovoj državi, osim o reviziji mirovina iz Domovinskog rata, moglo početi pričati i o reviziji mirovina iz Drugog svjetskog rata. Oni se boje jasnog razgraničenja između komunizma i antifašizma. Oni se boje istine koja kaže da je u nemilosrdnom naletu komunizma nakon 1945. ugušen antifašizam u Hrvatskoj. Oni se kukavički skrivaju iza naziva antifašisti, iako su predstavnici totalitarne ideologije koja je odgovorna za masovne zločine. Njihova vlast je imala sve bitne karakteristike bilo koje fašističke vladavine u svijetu. Oni su prošli nekažnjeno. Oni se boje. Oni koji ih podržavaju i koji su ih poslali u njihovu zadnju ofanzivu boje se glasova socijalno obespravljenih.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
