DNEVNO.HR: Dokazali smo – Linić laže!
Dokazali smo ono što sud u Rijeci još ne vidi – Linić laže!
Za dan smo utvrdili ono što Općinski sud u Rijeci i hrvatska istražna tijela već godinama nisu u stanju, a to je da je sporni račun iz prijave Mirje Tomas, broj 820371049, otvoren u banci Cassa di Risparmio del Friuli Venezia Giulia, uistinu račun Slavka Linića, što on negira.
Nastavlja se pravosudna farsa na Općinskom sudu u Rijeci glede tužbe Slavka Linića, bivšeg ministra financija u Milanovićevoj vladi, protiv Index promocije d.o.o. (vlasnik portala Index, op.a.) radi naknade štete zbog objave video snimke poznate riječke zviždačice Mirje Tomas u kojoj ona, uz ostalo, spominje i protupravne novčane uplate na Linićev tajni račun u Italiji, a čije je postojanje Linić u više navrata javno poricao.
Kako smo već prethodno pisali, Linić se sramotno sudski razračunava s medijem koji je tu informaciju objavio, odnosno novinarom koji je potpuno profesionalno odradio svoj posao. Na taj način vjerojatno želi u drugi plan, tj. u zaborav, potisnuti samu bit problema, a to je je li on vlasnik spornog računa koji se spominje u prijavi Mirje Tomas koju je podnijela tršćanskoj Financijskoj policiji ili ne. To već godinama nisu u stanju utvrditi ni hrvatska istražna tijela kojima je prijava također podnesena. Podsjećamo, radi se o računu na koji je Jadranski pomorski servis iz Rijeke, na čelu s direktorom Antom Marasom, svojedobno uplatio 27 000 dolara. Prema riječima Mirje Tomas, Linić je taj novac dobio zbog pogodovanja svom prijatelju Anti Marasu u privatizaciji navedene riječke kompanije.
Na ročištu Općinskog suda u Rijeci, održanom prošlog petka pod predsjedanjem sutkinje Ive Smokvina Dadasović, u pretijesnoj dvorani u kojoj su doslovce jedan na drugom stajali predstavnici tzv. sedme sile i javnosti (konkretno: braniteljskih udruga i riječkog Pokreta otpora), saslušana je kao svjedokinja ključna osoba čitave ove priče, gđa. Mirja Tomas.
Čudna izjava predstavnika talijanske banke Paola Fabrisa
Prvi ključni trenutak ovog ročišta zbio se na samom početku suđenja, kada je navedena sutkinja izvijestila opunomoćene odvjetnike strana u sporu kako je Općinski sud u Rijeci zatražio od građanskog odjela Redovnog suda u Trstu podatak je li Slavko Linić vlasnik prijepornog računa te je li on bio vlasnik bilo kojeg računa u Banci Cassa di Risparmio del Friuli Venezia Giulia, Trst, Piazza della Repubblica 2.
Odgovor s navedenog tršćanskog suda glasio je, kako su oni (Sud) pozvali predstavnika navedene banke Paola Fabrisa, koji je izjavio kako Slavko Linić „ne proizlazi vlasnikom niti jednog tekućeg računa pri Banci Cassa di risparmio“. Ali nakon ovoga u biti vrlo nepreciznog odgovora, uslijedio je pravi šok u sudnici, o čemu ćemo nešto više reći niže u tekstu. Za razliku od riječkog Novog lista, koji na svojoj naslovnici odmah i potpuno nekritički donosi naslov „Linić nije vlasnik računa u Trstu“, nakon ovog teksta shvatit ćete o čemu se tu uistinu radi.
U svom svjedočenju Mirja Tomas je uglavnom ponovila priču koju smo već objavili u prošlom broju, kako je ona bila osobna tajnica direktora Jadranskog pomorskog servisa u Rijeci Ante Marasa, kako je bila upoznata s mnogim detaljima iz poslovne i financijske djelatnosti firme, te kako je sporne transakcije koje se spominju na ovom ročištu pokušavala u četiri navrata prijaviti Uskoku, odnosno Pnuskoku. Najprije je sporne uplate i informacije 25. ožujka 2011. godine dostavila „šefu“ riječkog Pnuskoka Boži Barbariću, a potom je još dva puta tijekom te godine tamo odlazila a da joj nisu dali bilo kakvu informaciju je li njena prijava zaprimljena ili ne. Tek 15. veljače 2012. i sama je dobila poziv djelatnika Pnuskoka u Rijeci Davora Bedija da dođe u njihove prostorije. Nakon dolaska tamo je bila „saslušana u sobi s mikrofonima i staklom“, te je izjavila kako misli da su je tom prilikom neovlašteno snimali, a na što je nisu upozorili.
Bedi: Ne može se ništa, to su „veliki igrači“
Kako, prema izjavi svjedokinje, hrvatske institucije glede navedenog ništa konkretno nisu poduzimale, štoviše, kaže Mirja Tomas, Davor Bedi čak joj je i osobno rekao kako se tu ništa ne može napraviti jer su to „veliki igrači“, ona je odmah po prijamu Hrvatske u EU, početkom kolovoza 2013. podnIjela prijavu talijanskoj Financijskoj policiji u Trstu. Tamo su joj pročitali njena prava i nakon podnošenja prijave rekli kako se „ne radi o njenoj kleveti“ te da navode iz prijave treba ozbiljno istražiti. Nedugo potom Mirja Tomas o svemu je izvijestila i gđu. Viviane Reding, tadašnju povjerenicu Europske komisije za pravosuđe, od koje je dobila povratni dopis u kojem se navodi kako se radi o korupciji ta da njenu prijavu trebaju istražiti međunarodne i nacionalne ustanove.
Mirja Tomas u svom je svjedočenju decidirano ustrajala na tome da je sporni inozemni račun pod famoznim brojem 5 na listi za uplatu (a listu s imenima primatelja novca dobila je, kaže Tomas, od svog direktora Ante Marasa), vlasništvo Slavka Linića. Ona je to potkrijepila i logičnim zaključkom prema kojem bi Linić nju osobno trebao tužiti za klevetu ako to smatra neistinom, a ne medij koji je njenu informaciju o tome objavio. Linić to do danas nije učinio jer očito zna, kaže Tomas, kako tu informaciju ne bi mogao opovrgnuti.
Dokaz koji pobija tvrdnje predstavnika talijanske banke
Tijekom svjedočenja Mirja Tomas je navela ime i gosp. Antonia Repanića iz riječkog Pokreta otpora koji je svojedobno osobno išao u tršćansku podružnicu navedene banke uplatiti manji iznos novca na sporni račun. Kada je djelatnik banke otvorio taj račun rekao je Repaniću kako on to „ne može učiniti jer on nije Slavko Linić“.
Ali krunu svjedočenja Mirje Tomas, koja je izazvala vidljivi šok i kod sutkinje i auditorija u sudnici, predstavljalo je njeno dostavljanje Sudu bankovnog izvatka izvjesne švicarske banke (presliku posjeduje naš tjednik, op.a.) iz kojeg je razvidno kako je uplatu na sporni račun izvršio još jedan poznati hrvatski zviždač, gosp. Radovan Smokvina (njega smo spomenuli u prethodnom broju kao osobu koja već dugo javno proziva Slavka Linića zbog njegovih navodnih kriminalnih radnji u Rijeci i poziva ga na „dvoboj dokazima“, op.a.). Iz tog bankovnog izvatka vidljiv je naziv navedene talijanske banke, ali sa sjedištem u Udinama, a ne u Trstu, kao i ime Slavka Linića. Linićev branitelj pokušao je, iznenađen priloženim dokazom, utvrditi kako se ne radi o istom računu niti o istoj banci, ali nakon sudske rasprave ovaj je novinar utvrdio sljedeće.
Za dan smo utvrdili ono što hrvatska istražna tijela ne mogu godinama
Pribavivši od riječkog Pokreta otpora presliku navedene originalne uplate iz švicarske banke na sporni račun, o njoj sam, ne navodeći ni Linićevo ime (vidljivo u bankovnom izvatku ali koje sam prethodno zacrnio) niti bilo čija druga imena i podatke vezane uz predmetni sudski proces, razgovarao s visokopozicioniranim djelatnikom izvjesne hrvatske banke.
Usporedivši broj računa naveden u prijavi Mirje Tomas kao Linićev, (na koji je uplaćeno 27.000 dolara), te broj računa na koji je Smokvina u Švicarskoj izvršio uplatu 103 eura, djelatnik banke je decidirano izjavio kako se radi o identičnom računu čiji je vlasnik, sukladno tome, jedna te ista osoba (tj. Salavko Linić, op.a.). Također je opovrgnuo bilo kakvu mogućnost da se radi o drugoj banci samo zato što je sporni račun istoimene banke u jednom slučaju naveden u Trstu, a u drugom slučaju u Udinama. Bankovni djelatnik isto nam je i plastično opisao: to je kao da vi iz Švicarske nekoj X osobi u Hrvatskoj uplaćujete novac na njegov račun koji je otvoren npr. u PBZ-u u Splitu. Švicarska banka koja realizira transakciju, unoseći broj računa i banku gdje se novac šalje, automatski dobiva naziv banke s adresom njenog sjedišta, a to bi u ovom primjeru bio Zagreb. Neovisno o tome, vlasnik računa je X osoba koja ga je otvorila u poslovnici PBZ-a u Splitu i on će dobiti novac. Broj računa je identičan, kao i banka koja može imati stotine podružnica!
Drugim riječima, utvrdili smo u roku od jednog dana ono što riječki sud i hrvatska istražna tijela već godinama nisu u stanju, a to je da je sporni račun iz prijave Mirje Tomas, broj 820371049, otvoren u talijanskoj banci Cassa di Risparmio del Friuli Venezia Giulia, uistinu račun Slavka Linića, a što je on učestalo negirao.
Sud i istražna tijela moraju proširiti istragu
Kada sve ovo sumiramo, iz navedene izjave djelatnika banke Paola Fabrisa proizlazi sljedeće: ili da on nije govorio istinu pred tršćanskim sudom, ili da je izjavu formulirao na dvosmislen način, ne očitovavši se decidirano je li Linić ranije imao račun u toj banci pa ga je zatvorio, ili ga je prenio na nekog drugog i slično. Ili se djelatnik banke samo „pravio neuk“ rekavši da Linić nema račun u tršćanskoj podružnici te banke, „zanemarivši“ činjenicu o njenoj podružnici u Udinama.
Iz svega proizlazi kako Općinski sud u Rijeci, sukladno svojoj obvezi, mora istrajati na raščišćavanju navedenih dokaza i protudokaza jer njihova kontradiktornost ukazuje na moguću međunarodnu spregu u korupcijskim aktivnostima. Prvi korak u tome bit će svjedočenje navedenog Radovana Smokvine na idućem ročištu. Ali nedvojbeno je kako će i istražna tijela u Italiji morati odraditi svoj dio posla i utvrditi činjenice tko stoji iza spornog i nejasnog svjedočenja na tršćanskom sudu bankovnog djelatnika Paola Fabrisa.
Čini se kako Linićev „rat“ s medijima poprima suprotan učinak i razotkriva upravo ono što je Linić htio kroz ovaj sudski proces ostaviti sa strane i daleko od očiju riječke i šire hrvatske javnosti, a to su korupcijske aktivnosti. Narod bi rekao: Linić je tjerao zeca, a istjerao medvjeda.
Autor: Zoran Meter/7dnevno
