Tko je Udbin agent ‘Katolik’ koji je na Programskom vijeću branio E. Gojan
Sjednica Programskog vijeća nije bila nimalo ugodna, više od pola sata natezalo se oko zaključka, da bi se na kraju ipak pristupilo glasovanju. Veći dio vijeća podržavao je mišljenje više od 500 gledatelja koji su uputili formalnu pritužbu
Ivica Maštruko – “Katolik”, imao vaše pseudonima, centar Split, unutarnja problematika, stoji u popisu udbaša kojeg je sastavljao najpoznatiji udbaš Josip Perković. Maštruko je u programskom vijeću HRT-a, a na jučerašnjoj sjednici jedini je gorljivo branio neprofesionalnost Elizabete Gojan i uz Sašu Miloševića glasovao protiv zaključka koji je donesen jer ih je osam članova vijeća ipak preglasalo.
”Mi smo na sjednici ocijenili da je emisija, usprkos izvrsnoj tehničkoj organizaciji vođena neprofesionalno. Došlo je do neorganizacije novinarke i do iznošenja netočnih podataka, kao i neprimjerenih komentara i neobjektivnosti”, objasnio je jučer nakon sjednice Programskog vijeća predsjednik Bruno Kragić.
Vijeće je dakle donijelo zaključak “da je usprkos tehničkoj vrsnoj organizaciji i realizaciji projekta zbog nedovoljne uredničke pripremljenosti došlo do iznošenja neprovjerenih podataka, odstupanja od stilski neobilježenog moderiranja i neprimjerenih komentara”.
No, kako je za direktno.hr prepričao insider s Prisavlja, sjednica Programskog vijeća nije bila nimalo ugodna, više od pola sata natezalo se oko zaključka, da bi se na kraju ipak pristupilo glasovanju. Veći dio vijeća podržavao je mišljenje više od 500 gledatelja koji su uputili formalnu pritužbu, kao i mišljenje 69 potpisnika peticije – zaposlenika raznih profila na HRT-u, koji su tražili ocjenu ponašanja Elizabete Gojan u prijenosu inauguracije.
Glavni ravnatelj Goran Radman nazočio je sjednici, ali ni na inzistiranje da kaže bilo što u raspravi, on je ostao do kraja nijem. Naime, Radman, osim što je bio posljednji komunistički direktor zagrebačke televizije koja je postala HRT, poznat je i kao pouzdanik jugoslavenske vojne kontraobavještajne službe KOS-a, jer ga je kao takvoga raskrinkao Radenko Radojčić, također KOS-ov špijun iz jugoslavenske terorističke skupine Labrador, koja je 1991. godine digla u zrak Židovsku općinu u Zagrebu.
U takvom okruženju Maštruko je na sjednici zagovarao teoriju da se Elizabeti Gojan zapravo podmeće, jer joj neki žele osobno nauditi upravo iz razloga što je neovisna, te je dijelio stajalište s nezaobilaznim HND-om i njegovim predsjednikom Zdenkom Dukom koji je Gojaničin uradak nazvao ispravnim, čak ga je i pohvalio.
Na vijeću se raspravljalo i o profesionalnosti u sučeljavanjima u predsjedničkoj kampanji, za koja su mnogi gledatelji ali i politički analitičari imali negativno mišljenje.
I tu je bilo povišenih tonova na relaciji Maštruko – ostali članovi vijeća, jer je Maštruko tvrdio da je i tu sve bilo profesionalno, odnosno da se nije vidjelo da je HRT pristran i da nateže za Ivu Josipovića. Maštruko nije primijetio i da nije bilo nijednog negativno intoniranog priloga o Ivi Josipoviću na HRT-u, ni on ni ravnatelji HRT-a, programa, urednici – nitko nije vidio da je cenzuriran prilog s NATO- summita u Wallesu.
Po zapovijedi s vrha, u komunističkoj cenzorskoj maniri, izrezani su svi kadrovi na kojima se pojavljivala Kolinda Grabar Kitarović, a ostavljeni bezvezni kadrovi Ive Josipovića koji šeće po hodnicima.
Nije nezapaženo prošlo ni pismo Branimira Bilića u kojem jasno opisuje odnose i prljave rabote na HRT-u, a Bilić je, nedugo nakon što je pismo poslao Programskom vijeću, dobio kontrolu radnih sati.
Maštruko: nisam bio Udbaš, s tim službama nisam imao veze
Na pitanje je li za vrijeme bivšeg sustava bio suradnik službi državne sigurnosti i jesu li mu te službe pomogle da dođete do diplomatske službe, Maštruko je za Zadarski list 2010. godine odgovorio niječno.
“Ne! Mislim da je ta uloga UDBE što se tiče diplomatskih struktura bivše države, bila prenaglašena. Niti je ta suradnja od mene tražena, niti sam na bilo koji način radio s njima. Treba imati na umu strukturu diplomacije i činjenicu kako, osobito u konzularnim odjeljenjima, postoje ljudi koji se bave obavještajnim poslovima. Tim se bave drugi ili treći ljudi u ambasadama. To je javna tajna i to svi znaju. Ambasador ili veleposlanik, u praksi je zaštićen od toga i bilo kakve slične djelatnosti upravo zato da se ne bi kompromitirao i da se sačuva njegov dignitet i dignitet države koju predstavlja. Tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji, tako je i danas. Veleposlanik je osoba koja s tim poslovima ne smije imati veze. S tim službama nisam imao veze niti kada sam obavljao političke dužnosti prije rata u Zadru. Naime, službe sigurnosti su se naslanjale na republičku službu sigurnosti, a mi smo imali veze sa tadašnjim sekretarom SUP-a, dakle lokalnim policijskim dužnosnikom kojeg je u ono vrijem birala Općina Zadar. No nikad nije bilo pritisaka ili nagovaranja na suradnju od strane tajnih službi”, rekao je Maštruko.
Izvor: direktno.hr
