Javni dug iznosio je početkom godine neznatno manje od 280 milijardi kuna. To je novac koji ćete vi morati vratiti, ali ga vi niste potrošili! Potrošile su ga ova i prethodne vlade. Od tog iznosa, ova zadnja Vlada vas je u samo tri godine zadužila za novih oko 70 milijardi kuna, i to samo do početka ove godine. Do kraja godine, to će biti negdje blizu 90 milijardi.

Čak 65 346 kuna po osobi, a 261 384 kune za četveročlanu obitelj. To je 34 510 eura, iznos manjeg stambenog kredita, ili vrhunskog automobila. I to bez kamata. Na taj iznos, uz kamatu od 6,5 posto po kojoj se Republika Hrvatska otprilike zaduživala, treba dodati godišnje i oko 2200 eura kamata. Dok god se dug ne otplati, što će svakako trajati desetljećima. To su službeni podaci. Javni dug iznosio je početkom ove godine neznatno manje od 280 milijardi kuna, podijeljeno s 4,280.000 građana Hrvatske, koliko ih ima po zadnjem popisu. Dosad nas je sigurno i manje pa je taj iznos realno i nešto malo veći.

To je novac koji ćete vi morati vratiti, ali ga vi niste potrošili! Potrošile su ga ova i sve prethodne vlade. Od tog iznosa, samo ova zadnja Vlada je u svega tri godine vas i vašu obitelj zadužila za novih oko 70 milijardi kuna, i to samo do početka ove godine (službeno 67 milijardi, ali jedan manji dio dugova je prikazan kroz faktoring kako bi se prikrio). Do kraja godine, to će vjerojatno biti negdje blizu 90, svakako ne manje od 85 milijardi. Odnosno, možete slobodno računati da je Milanovićeva vlada uvećala vaš dug za oko 21 000 kuna u svom mandatu, a dug četveročlane obitelji za 84 000 kuna. Mogli ste za taj novac kupiti manji, novi auto.

Milanović: Nikada nismo živjeli bolje!?

Riječ je o pljački! Hrvatska petom brzinom juri u smjeru grčkog scenarija. U smjeru zemlje koja idućeg mjeseca gotovo sigurno neće imati odakle isplatiti mirovine, plaće liječnika u bolnicama, učitelja u školama.

Međutim, premijer Milanović ne smatra da je to njegov problem. On ne smatra da je to uopće problem! Nakon objave podataka o javnom dugu izjavio je kako su javni dug i proračunski manjak pod kontrolom, a problem je, po njemu, privatni dug. Niti jedno nije točno. Privatni dug je privatni problem onoga tko ga ima, a javni dug je njegov problem. Javni dug je problem Vlade! Njegova izjava je točna samo ako je shvatite u smislu – “javni dug nije moj problem jer ga neću ja vraćati, nego ćete vi vraćati novac koji smo ja i moja Vlada potrošili”. Dio je otišao na audije i skupe večere, dio se pokrao, no najveći dio je otišao na pokrivanje gubitaka javnih poduzeća, velikih javnih sustava prepunih uhljeba za koje se on kune da ne postoje. On se pohvalio da neki od njih ipak rade s profitom, poput HEP-a, što i nije čudno obzirom na suludo dizanje cijena zadnjih godina i na njihovu monopolitičku poziciju na tržištu. Drugim riječima, opet je išlo iz vašeg džepa. No, Milanović, u napadaju kognitivne disonance, tvrdi da nikada nismo živjeli bolje!? To je jasno individualno, neki sigurno nikad nisu živjeli bolje. On osobno sigurno ne. Ali, većina to svakako ne bi mogla reći za sebe.

U doba Ive Sanadera su SDP-u skloni mediji plašili građane podatkom o “bruto vanjskom dugu” od 46 milijardi eura, pa smo često mogli čitati kako se svaki Hrvat rađa s 9000 eura duga. Istina, samo nitko nije htio reći da je taj dug većim dijelom bio – privatni dug građana. Od tog iznosa tek oko 8 posto se odnosilo na središnju državu, a oko tri četvrtine je bio dug privatnih banaka, odnosno novac koji su one povukle iz inozemstva kako bi ga ovdje plasirali u kredite, obzirom da je ovdje, zbog većeg rizika i veće potražnje za novcem, i kamata bila veća. No, nitko nije rekao da se svaki Hrvat statistički rađa i s 30 kvadrata stana ili kuće u vlasništvu, trećinom auta, i tako dalje. Ukratko, to je bio novac kojim su građani rješavali neke svoje životne potrebe i želje. Milanović danas kaže da je taj dug “pravi problem”. Jest, ali samo onom tko takav dug ima. Ali je njegovo i ono što je tim novcem kupio, bila ta kupovina pametna ili ne. No, javni dug je javni problem, time i političko pitanje. Danas je svaki Hrvat dužan, pored onog što sam duguje banci, dodatnih gotovo 9000 eura koje je Vlada potrošila u njegovo ime. Taj novac ćemo vraćati od sve većih poreza, koji pak čine hrvatsku privredu manje konkurentnom, a naše proizvode, usluge i turističku ponudu skupljima od konkurentskih. Zbog tog javnog duga ćemo raditi za otplatu kamata, a i ovako Vlada u budžet, kroz poreze i ostale namete, vraća više od 60 posto svega što zaradimo (dakle, nama na slobodno raspolaganje ostaje tek nešto više od trećine naše stvarne zarade). Dakle, 60 posto je stvarni ukupni iznos poreza koji plaćate.
No, to nije najgore. Otkad je Milanović na vlasti, budžetski deficit, koji je generator javnog duga, svake se godine povećava u odnosu na prethodnu. Istina, on voli baratati podatkom da je 2011., u mandatu Jadranke Kosor, budžetski deficit bio čak i veći nego lanjski – no zaboravlja napomenuti da su u 2011., odlukom Vlade, proknjiženi svi gubici brodogradilišta koji su se gomilali od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. A državna jamstva brodogradilištima, koja su došla na naplatu 2011., uglavnom je podijelila upravo Račanova vlada! Ona su došla na naplatu vladi Jadranke Kosor. Uglavnom, budžetski deficit je 2013. bio veći nego 2012. u odnosu na BDP, a 2014. veći nego 2013. godine. Dosegnuo je 5,7 posto BDP-a, i to bez ikakvih bitnih i velikih investicija ili državnih ulaganja!

Lovrinčević: Izgledan bankrot javnih financija!

Hrvatska je jedinstven primjer zemlje u kojoj je u porastu čak i primarni deficit budžeta, koji je čak i u Grčkoj već dvije godine u plusu. On se računa tako da se isključe iz računa kamate na postojeći dug, dakle njime se mjeri samo doprinos aktualne vlasti javnom dugu. Taj deficit također raste. Hrvatska je dala čvrsto obećanje EU-u da će smanjiti dug za 2014. na 4,6 posto BDP-a, kako bi unutar nekoliko sljedećih godina dosegla od EU-a propisanu maastrihtšku granicu od 3 posto. No, ne samo da Vlada nije ispunila taj plan, nego je javni dug i povećala, umjesto smanjila. Problem je taj što se budžetski deficit ne može smanjiti za dva ili tri posto unutar godinu dana. To je postupan proces.

U ponedjeljak smo, po objavi podataka o javnom dugu, razgovarali s uglednim ekonomistom Željkom Lovrinčevićem, koji smatra da je bankrot javnih financija vrlo izgledan scenarij, odnosno da se Milanović ne uzbuđuje pretjerano zbog javnog duga jer ionako odlazi s vlasti, pa će ostaviti HDZ-u državu koja je de facto u stanju bankrota.

Lovrinčević predbacuje Vladi laži i ombane: tvrdili su da se javni dug prošle godine neće povećati za više od 12 milijardi kuna, a povećao se za 19 milijardi. Oni su, jasno, dio duga pokušali prikriti kroz faktoring i računovodstvene kemije s prebacivanjem novca iz drugog u prvi mirovinski stup, što im EU nije priznao kao mjeru smanjenja javnog duga (jer to i nije). Lovrinčević tvrdi kako je Hrvatska potpuno izgubila kontrolu nad javnim financijama. “Živimo u posuđenom vremenu, vremenu Marija Draghija”, opominje on i upozorava da su sad kamatne stope niske što Hrvatskoj omogućuje preživljavanje, no pita što će biti kad one porastu, a to će se neminovno dogoditi?

“Curi na velikim sustavima, u zdravstvu, mirovinskom sustavu. Javni dug iznosi 300 milijardi kuna, ušteda od deset milijuna kuna ovdje ili ondje nije nikakav faktor”, kaže naš sugovornik osvrćući se na vatrogasne mjere Vlade koja problem pokušava riješiti štednjom na uredskom materijalu i službenim putovanjima, te najmu poslovnog prostora. Upozorava da Hrvatska zbog javnog duga neće moći uvesti euro još barem 25 godina, te da je zbog javnog duga izgubila mogućnost ikakvog razvoja u srednjeročnom razdoblju. Ukratko, radit ćemo da bismo otplatili dugove koje nismo napravili. Koje je u naše ime napravila Vlada. Ili jesmo?

Jakobsen: Nesposobni ste za reforme, korumpirani

No, zašto nam se to događa? Pogledajmo stanje, recimo, u Agenciji za plovne puteve, gdje je svaki drugi zaposleni na rukovodećoj funkciji, odnosno od njih 28, čak ih 14 imaju status rukovodećega. Pogledajmo prosjek starosti umirovljenika – imamo najmlađe umirovljenike u EU-u (ne računajući vojne!) i najveći broj invalida rada, za 50 posto veći od EU prosjeka. Hrvatska nema potencijala za promjene, jer većina u njoj ne živi od svog rada: manje od milijun Hrvata, od njih više od četiri milijuna, radi u realnom sektoru! Svi ostali ili rade za državu, dakle na budžetskoj su sisi, ili primaju novac iz budžeta kao umirovljeni, nezaposleni, studenti. A upravo na one u realnom sektoru, njih oko 900.000, pasti će sav teret otplate onih 280,000.000 kuna! I ta brojka se povećava! Oni su jedina snaga u državi kojoj je u interesu stati na kraj zaduživanju. Ostali uglavnom traže da im se da još novca, ali malo tko pita – ima li ga.

Ozbiljno zato treba uzeti riječi Steena Jakobsena, glavnog ekonomista danske investicijske banke Saxo Bank, koje je izrekao u intervjuu za Večernji list: “Nesposobni ste za reforme, korumpirani, započinjete programe i onda od njih odustajete i napravite upravo suprotno. Ono što ova zemlja treba jest transparentnost, konkurentnost i odgovoran politički sustav, jer ste izvan kontrole. Želite sve ono što je dobro od EU, ali ne nudite nikakvu disciplinu. Način na koji se vodi ekonomija u Hrvatskoj ne nudi nikakvu mogućnost da se to promijeni”. Hrvatska je, prema njegovim riječima, premalo ambiciozna i ne gleda što sve može napraviti. “Trebate kontrolu javnog sektora s fiskalne strane i njegovu redukciju, golema ulaganja u edukaciju i infrastrukturu”, napominje Jakobsen.

No, do takve redukcije će izgleda doći tek kad se financijska kola slome – odnosno, kad Hrvatska ode u bankrot. A taj dan se bliži…

Autor: Marcel Holjevac / 7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save