MUZEJ ČISTILIŠTA U VATIKANU: Što ćemo s čistilišnom i paklenom stvarnošću na Zemlji?
U Rimu postoji muzej gdje se nalaze stvari na kojima su duše iz Čistilišta ostavile neki znak. Kao primjer imamo dasku od vrata nekog samostana sa otiskom dlana i prstima goruće šake što ih je udarcem ruke ostavila redovnica. Taj i drugi primjeri a koje su ostavile duše s Božjim dopuštenjem je još jedan znak milosti kojom nas Bog kršćanina opominje na kratko vrijeme života ovdje na zemlji te na vječni život i što ga tamo čeka ako se mlitavo prepusti grijesima.
Kad se sveti Toma Akvinski jednom prilikom molio u crkvi dominikanaca u Napulju približio mu se iznenada njegov nasljednik na katedri u Parizu Romanus. Sveti Toma ga je upitao zašto je iz Pariza došao u Napulj. Ovaj je odgovorio: ”Ja sam već preminuo te sam bio četrnaest dana u Čistilištu a sad sam u Nebu. Došao sam na Božju zapovijed da ti priopćim kako su tvoja djela draga Bogu i da te ohrabrim za dalji rad.”
Što ćemo s čistilišnom i paklenom stvarnošću na Zemlji?
Može li se ne zvati Čistilištem i Paklom mjesto i doba gdje milijuni djece svake godine umiru od gladi, nezdrave vode ili izlječivih bolesti? Gdje ljudi jedni druge ubijaju radi koristi, ili samo zbog gnjeva, a katkad i iz puke zabave? Gdje su mogući genocidi i gdje se, bez ikakva srama, objavljuju pozivi na genocid (“Noć, žica, Srebrenica” itd itd)
Još i prije negoli se znalo za Auschwitz, u Europi 1943., Jean-Paul Sartre konstatirao je da Pakao nije ništa izvan ovog svijeta, niti neko izolirano mjesto, nego da su to drugi, oni koji svojim bližnjima priređuju Pakao na Zemlji: “L’enfer c’est les autres”.
MUSEUM OF THE HOLY SOULS IN PURGATORY
Izvor: glasbrotnja.net
