NOĆNA MORA: Zašto Ivan Jakovčić sanja Georga Lista
Bivši istarski župan Ivan Jakovčić ‘sanja’ Georga Lista – Hrvatska istražna tijela imaju austrijsko izvješće o kriminalu u Istri, ali to ih ne zanima
Donedavni istarski župan, a danas hrvatski euro zastupnik Ivan Jakovčić u razgovoru za jedne dnevne novine 18. travnja 2015. godine izjavio je kako se kod njemačkogA investitora Georga Lista, koji ga je javno optužio za traženje mita u visini od 500.000 eura te mu potom uspješno skinuo zastupnički imunitet euro parlamentarca, radi o ‘vrlo, vrlo sumnjivoj osobi’ i da nikad ne bi podržao takve poduzetnike koji dolaze u Hrvatsku iz špekulativnih, a ne ozbiljnih poslovnih razloga.
Na drugome, pak, mjestu istoga intervjua, nakon što negira svoju umiješanost u mutne poslove Hypo banke u Istri, Jakovčić kaže: ‘Međutim, reći ću i jednu stvar koja je kontradiktorna u odnosu na ovo što sam rekao. Iako želim da se razjasni i da sva imena izađu na vidjelo, treba reći da je Hypo banka financirala zaista nebankarski projekte koji su na kraju krajeva ostali u Istri. Hotel Kempinski, koji je financiran na jedan potpuno nebankarski način, stoji tamo, nitko ga ne će odnijeti. Ja se, naravno, nisam baš previše ni protivio takvim investicijama. Gledajte, ako netko želi ulagati u hotele ili u golf igrališta ili zemljište, neka ulaže, nemam ništa protiv toga.’ Ovom izjavom kako se on ne protivi ‘nebankarskom’ investiranju u Istri Jakovčić zapravo priznaje da su mu miliji oni koji peru novac jer takvi sasvim sigurno ne posluju ‘bankarski’. Naravno ti i takvi neusporedivo su izdašniji u podmićivanju od onih koji raspolažu legalnim i transparentnim sredstvima kod ulaganja.
Dakle ‘nebankarske’ investicije Hypo banke, Končara, Biasuzzija, Piovesanea, Oblaka, Galana… u hotele, golf i zemljišta smiju se, prema Jakovčiću, realizirati, a ‘vrlo sumnjive’ Georga Lista, u polo terene, ne smiju! Hypo banka s milijardama eura investicija u kriminalne radnje na istarskom poluotoku povezane s mitom, korupcijom i pranjem novca njemu nije sumnjiva već je dobro došla, dok Georg List koji želi napraviti terene za polo turnire sumnjiv je i nije dobro došao. Danko Končar, koji se predstavlja kao multimilijarder iako ga na Forbesovom dolarskom i kunskom popisu niti ove godine nema i kojega vodeće hrvatske banke uopće ne žele kreditno pratiti jer ne znaju čiji je to zapravo novac s kojim on u Hrvatskoj upravlja i upušta se čak u investicije koje su za državu od strateške važnosti, smije investirati, a Georg List ne smije.
Štoviše, Jakovčić u slučaju Končar postaje posrednik i njegov ‘savjetnik’, nagovara ga da uđe u, kriminalom opterećen, projekt Barbariga – Dragonera kao i neke druge investicije, a namješta mu i javni natječaj ‘po mjeri’ za pulsku marinu u sklopu projekta Brijuni rivijera na koji se, upravo zbog toga, nitko drugi ne natječe. Iako on, prema vlastitome iskazu, s ‘Hypo bankom nema ništa’, glavni koordinator i operativac poslova Hypo banke u Istri i šire, Milan Naperotić, u stvarnosti je za Jakovčića tek običan vodič kojega on može telefonski naručiti da odvede Končara pogledati ono na što ga on nagovara da kupi. A sve na što ga nagovara povezano je s kaznenim djelima čega je donedavni istarski župan u potpunosti svjestan.
Tako je Jakovčić, uz Antu Nobila i Milana Carića, najveći zagovaratelj i lobist Končareva preuzimanja projekta Barbariga – Dragonera prije svega zbog toga da bi spasio stvarne, ali skrivene, vlasnike od kaznenoga progona i zatvora nakon što je policija i fizički ušla u središnjicu te banke u Klagenfurtu. Nema nikakve dvojbe oko toga da se bez Jakovčića i njegova ‘blagoslova’ u Istri ništa poslovno nije moglo uspješno pokretati što je imalo investicijski volumen veći od nekoliko milijuna eura. I kako sada ne povjerovati Georgu Listu da je bivši istarski župan od njega zatražio mito kada je, uz navedeno, opće poznato da je od svojega obraza već davno napravio đon još u vrijeme kada je za bagatelu, bez javnoga natječaja, kupio selo Sveti Juraj te se počeo zemljišno širiti i na tuđu imovinu na kojoj je gradio vinski podrum, vodospremnik i septičku jamu, a cjelokupnoj hrvatskoj javnosti istodobno lagao kako je to bio samo ‘gentlemanski delikt’ gradnje bez dozvole što čine i desetine tisuća drugih Hrvata, zaboravljajući pri tom na činjenicu da je on, za razliku od tih mnogih Hrvata, bespravno gradio na ukradenome, tuđem zemljištu, a ne na svojemu. To znaju svi u Istri pa i tijela pravosuđa, no, svejedno, takvo ponašanje sve do danas prolazi bez ikakvih pravnih i političkih posljedica za Ivana Jakovčića.
Jakovčić je prepreka ozbiljnim ulagačima
Nema, također, nikakve sumnje da u Istri gotovo svaka veća investicija u resurse koje on favorizira, a to su oni od njega u intervjuu navedeni, ne može proći bez ucjena i reketarenja investitora od strane Jakovčićeve piramide moći koja pokriva sva tijela lokalne samouprave, pravosuđe, policiju i lokalne medije. I to upravo na crti njegova razmišljanja ‘ako netko želi ulagati u hotele ili golf igrališta ili zemljište, neka ulaže…’ jer je to najlakši i najunosniji način za trpanje golemih iznosa novca korumpiranih političara i državnih službenika u vlastite džepove. U Istri je to mjereno čak u stotinama tisuća i milijunima eura. A ti zastrašujući novčani iznosi upravo su i glavna prepreka zbog koje nema ozbiljnih investicija, razvoja i otvaranja novih radnih mjesta. Ozbiljni ulagači ne ulažu u takvu sredinu već se ona etablira i promovira u pravi raj za kriminalce, perače novca i špekulante koji tako postaju, pod krinkom ‘investitora’, zapravo samo financijski potentni ‘donatori i dobročinitelji’ lokalnih političkih šerifa u Istri.
Ono što u stvarnosti svako dijete na našem najvećem poluotoku znade postalo je konačno javno zahvaljujući odvažnosti Georga Lista koji je glasno i otvoreno progovorio o takvim kriminalnim postupcima te se zbog vjerodostojnosti onoga što tvrdi čak i dragovoljno podvrgao poligrafskom ispitivanju. Na žalost, to je istodobno i poruka svim potencijalno zainteresiranim ozbiljnim i serioznim ulagačima da Istru zaobiđu u što širem luku.
Njegovo osobno bolno iskustvo s istarskom polit camorrom traje i nadalje samo zbog toga što je 2009. godine odlučio da ne će usmjeriti svoj novac u angažiranje ‘intelektualnih usluga’ poduzeća Jakovčićevoga prijatelja Branka Curića. Georg List kontinuirano, sve do danas, nailazi na prepreke koje ga blokiraju već od samoga početka njegova ulaganja u motovunski polo projekt još davne 2003. godine. Nakon početnih igara s urbanizacijom zemljišta, koje je u vlasništvu lokalnih političara, te zemljišta koja su prije toga kupljena preko zagrebačkih ‘premosnica’ za mali novac, uslijedio je famozni razgovor u porečkome Cotton Clubu s Jakovčićem i Curićem te daljnja kupnja zemljišta od privatnoga prodavatelja, a na što odmah, zatim, Općina Motovun predaje preko Općinskoga državnog odvjetništva u Pazinu zahtjev za nacionalizaciju zemljišta. Taj zahtjev Županijski sud u Puli odbija kao neosnovan, no Općina se i nadalje žali iako za to nema niti formalno-pravne osnove pošto bi vlasnik zemljišta, ako ono ne bi bilo u privatnome vlasništvu, bila država, a ne Općina. Dakle sve se poduzima samo kako bi se Georga Lista onemogućilo, a prema našem pouzdanom izvoru iz vrha IDS-a, iza svega stoji osobno Ivan Jakovčić koji je toliko fiksiran na njega da ga, kako kažu, ‘svake noći sanja’.
Zastrašujuća je činjenica što sve te spoznaje već dugi niz godina imaju tijela državne represije, DORH-a i politički vrh države, no ne poduzimaju ništa. Baš kao što i u slučaju Barbarige – Dragonere imaju sve spoznaje i dokaze do kojih je došla austrijska policija već prije puna četiri i pol mjeseca, ali još uvijek nisu ništa poduzeli. Kao i u nizu drugih slučajeva o kojima smo dijelom pisali u Hrvatskome tjedniku.
Na kraju konstatacija umjesto zaključka: Punopravna članica EU, Hrvatska, još uvijek je potpuno u rukama vladajuće korumpirane neokomunističke kleptokratske oligarhije koja ju sustavno pljačka i uništava. Koliko dugo, ovisi ne isključivo, ali ipak prvenstveno o njezinim građanima.
Ninoslav Mogorović7Hrvatski tjednik/hkv.hr
