Obitelj nositeljica života
– U godini pripreme i održavanja Biskupske sinode o „Pozivu i poslanju obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu“, a nakon prošlogodišnje izvanredne sinode s dosta otvorenih i kontroverznih tema, održava se Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji – piše Antun Budimir na portalu vjeraidjela.com. Budimir dalje podsjeća da će se Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pod naslovom “Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske” održati u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci 19. travnja.
U tom ćemo svjetlu ovdje iznijeti nekoliko naglasaka iz dokumenta kojim su zaključeni radovi na lanjskoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi o obitelji, te se u prvom dijelu našega teksta osvrnuti na starozavjetnu, a u drugom dijelu teksta na novozavjetnu obitelj, a sve na tragu promišljanja prof.dr.sci. Nikole Hohnjeca.
Na završetku treće izvanredne Biskupske sinode o „Pastoralnim izazovima vezanim uz obitelj u kontekstu evangelizacije“, održane 2014. godine, papa Franjo je odlučio objaviti „Sinodsko izvješće“ (Relatio synodi), istodobno ukazavši da će taj dokument sačinjavati „Smjernice“ (Lineamenta) za XIV. redovitu opću Biskupsku sinodu na temu „Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu“. Redovita sinoda će se održati od 4. do 25. listopada 2015. Donosimo, kako rekosmo, nekoliko naglasaka iz uvodnog dijela dokumenta „Lineamenta“.
Naglasci
U spomenutom se dokumentu navodi da je danas ponajveći čovjekov problem samoća koja dolazi kao plod odsutnosti Boga u njegovom životu. S druge strane, rastuće siromaštvo i nezaposlenost mnogima predstavljaju pravu noćnu moru. To među mlade unosi veliki nemir i nesigurnost, što ih odbija od sklapanja ženidbe jer u takvom okružju ne vide svijetlu perspektivu za život u braku. Kad se tome pribroje i brojne druge nevolje koje proživljavaju suvremene obitelji, jasno je da se one osjećaju napuštenima čak i od institucija koje bi prvenstveno trebale brinuti o njima.
Danas se jedan broj djece rađa izvan braka, kaže se dalje u uvodnom dijelu dokumenta. Broj rastava raste, nerijetko zbog loše ekonomske situacije u obitelji, no i zbog različitih drugih razloga. U takvim situacijama najviše stradavaju djeca, koja bez ikakve vlastite krivnje ostaju bez jednog od roditelja. Očevi sve manje vremena provode sa svojom obitelji, dok su, s druge strane, majke u mnogim dijelovima svijeta još uvijek diskriminirane. Gazi se po njihovom dostojanstvu, a vrhunac ženskog izričaja-majčinstvo, ponižava se i kažnjava umjesto da ga se predstavlja kao najveću vrijednost.
U uvodnom se dijelu dokumenta, uza sve navedene probleme, spominje i demografski pad koji je usko povezan s protunatalističkim mentalitetom, a zbog kojeg više nije zajamčena izmjena naraštaja. To prijeti stanjem dodatnog ekonomskog osiromašenja te gubitka nade u budućnost. U kontekstu govora o problemima suvremene obitelji kao najveći zločin spominje se seksualno zlostavljanje djece, potom se govori o porastu fenomena tzv. djece s ulice (uzrokuju ga kriminal i siromaštvo u velikim gradovima) te o velikim migracijama koje su jedan od znakova našega vremena.
Čitajući ove uvodne rečenice iz „Smjernica“ uočavamo da se današnja obitelj nalazi pred uistinu brojnim izazovima.
Obiteljska situacija u Starom zavjetu
Prateći misao profesora Nikole Hohnjeca, pokušajmo sada doznati kakva je bila obiteljska situacija u biblijsko vrijeme, a potom iz te perspektive pokušajmo još jednom referirati na današnju situaciju.
Profesor Hohnjec nas najprije upoznaje s nekim karakteristikama starozavjetne obitelji: „Arheologija je pokazala da su u vrijeme između 12. i 10. Stoljeća prije Krista obitelji obično brojile od pet do sedam članova. Uz jednu takvu obitelj ili dom nalazilo se obitavalište druge obitelji, pa treće i tako redom. Rodbinstvo je bilo kriterij susjedstva pa su tako postojale čitave rodbinske naseobine… Roditelji su vodili zajedničku brigu o kući i hrani i u svemu su bili odgovorni za djecu. A djeca, čak i oženjeni sinovi i udate kćeri, osobito ako su živjeli u velikoj zajedničkoj obitelji, i dalje su bili vezani poslušnošću i poštovanjem prema roditeljima, a u starosti su se za njih trebali i brinuti“ (N. Hohnjec, Obitelj i njezine generacije – prilog biblijskoj antropologiji).
U obitelj se ponekad ubrajala i posluga, pa su takve obitelji, u stvari, više imale obilježja klana. Tako je u Abrahamovom slučaju svakako primjerenije govoriti o klanu nego o proširenoj obitelji. Zna se da je Abraham, primjerice za slučaj obrane, mogao računati na tri stotine borbeno sposobnih muškaraca. Klanovi su se udruživali u plemena, gdje bi se na različite načine međusobno pomagali.
Već je u starozavjetnim uvjetima bilo razvijeno ženidbeno pravo unutar kojeg je bilo općepoznato isplaćivanje zaručničkog dara. Njega spominje čak i Hamurabijev zakonik. To ženidbeno pravo poznavalo je i rastavu braka za koju je Talmud propisao čak i poseban obrazac. Međutim, nju je kao besmislenu praksu osuđivao već prorok Malahija (usp. Mal 2, 14-16).
Ljubav se nikada u Bibiji ne spominje kao nešto sporadično. Naprotiv, ljubav je uvijek imala veoma važnu ulogu pa su baš zahvaljujući njoj nastajale velike i značajne starozavjetne obitelji. Dovoljno je za potvrdu kazanoga pročitati tekst koji govori o osjećajima Jakova i Rahele (Post 29, 15-20), ili tekst o Davidovoj ljubavi prema Šaulovoj kćeri Mikali (2 Sam 3, 12-13).
Koliko Biblija veliča ljubav, bar jednako toliko osuđuje preljub. On je smatran najtežim prekršajem pa bi žena uhvaćena u takvom činu bila kamenovana. Posebna se briga vodila o udovicama. Udovicu bi njezin djever bio dužan uzeti za ženu te joj podići potomstvo koje bi nosilo ime njenog pokojnog muža. Tako bi bila zbrinuta i ona i njezina djeca, navodi dalje profesor Hohnjec.
Muškarcu je u starozavjetnom okružju bilo dopušteno imati više žena. Broj im nije bio propisan, ali je prosječan Izraelac, zbog skromnih uvjeta u kojima je živio, imao jednu ili dvije žene. Mnogoženstvo nije bilo sretno stanje pa je postupno počelo prevladavati jednoženstvo što je, u stvari, povratak na stanje s početka kad je Bog stvorio jednog čovjeka i jednu ženu, odnosno kad je ustanovio prvi brak.
U Starom zavjetu brak je bio iznimno važan i posebno cijenjen. To se najbolje moglo uočiti kad bi se odnos Boga i izabranog naroda uspoređivao s odnosom muža i žene ili zaručnika i zaručnice. Pri tome je Bog opisivan slikama muža ili zaručnika, a narod slikama žene ili zaručnice. O tome su pisali mnogi starozavjetni pisci, no, takav odnos najkvalitetnije je zabilježen u Pjesmi nad pjesmama, koja se u prenesenom značenju tumači kao opis ljubavi između Jahve i njegovog naroda.
Izak i Rebeka
Kad uopćeno govorimo o starozavjetnim obiteljima postoji opasnost da ostanemo na površini i da ne uronimo u dubine kompleksnih međuljudskih odnosa koji su u njima vladali. Jer i te su obitelji, baš poput današnjih, imale značajnih uspona i padova te mnogo problema i zamršenih situacija. Kako nekad tako i danas, obitelj ima posebno važnu ulogu u rađanju i odgajanju djece. A da to nije nimalo laka zadaća najbolje možemo vidjeti iz iskustva Izakove obitelji. Vidjet ćemo kako ponekad čak niti velikani biblijske povijesti nisu bili dorasli zadaćama koje je pred njih postavljao obiteljski život. Posebno je problematična bila odgojna komponenta, a to se kasnije odražavalo u brojnim teškim problemima i opasnim obiteljskim situacijama.
Obitelj Izaka i Rebeke po svemu je trebala biti izvanredna. Rebeka je bila lijepa žena koja je potjecala iz ugledne obitelji, a Izak dugo očekivani Abrahamov i Sarin sin. Brak im je od samog početka bio planiran i pažljivo pripreman. Njihovi sinovi, Ezav i Jakov, bijahu po svemu različiti. Čak su i fizički jedan od drugog bili posve drugačiji. Ezav je bio snažan i robustan, a Jakov nježan i umiljat. Izak je više volio Ezava, a Rebeka Jakova. Upravo su te suprotnosti, tako jako izražene kod djece i sebična ljubav roditelja, svakog prema svom ljubimcu, na kraju doveli do velike prijevare kojom je Rebeka „počastila“ muža Izaka i sina Ezava (usp. Post 27, 1-27). Naime, kad je već skoro slijepi Abraham htio blagosloviti Ezava, Rebeka mu je lukavo podmetnula Jakova. Taj nečasni čin prouzročio je smrtnu mržnju među braćom, veliko Abrahamovo raočaranje, a niti Rebeku nije usrećio. Ona se iz lijepe žene pretvorila u nezadovoljnu i snuždenu staricu. Međutim, mora se kazati da se sve ovo dogodilo zbog nesnalaženja roditelja koji su loše odradili ulogu odgajatelja. Brak Izaka i Rebeke, koji je po svemu trebao biti idealan, zakazao je ondje gdje je bilo najvažnije – u odgoju djece. Niti Izak niti njegova žena nisu bili dorasli toj važnoj zadaći.
Jakov je morao pobjeći, sklanjajući se pred golemim bratovim bijesom. Tako je dospio do ujaka Labana gdje je upoznao svoje žene Leu i Rahelu. Bog ga je kasnije vodio i blagoslovio velikim potomstvom pa je on postao jedan od najvećih rodozačetnika izabranog naroda.
Vidimo da Izak i Rebeka nisu uspjeli prenijeti na potomstvo bogato duhovno nasljeđe i dobar odgoj koji su primili od svojih roditelja. Zato je njihova obitelj trpjela teške posljedice. Međutim, Božja providnost spasila je ono što su neodgovorni roditelji bili gotovo upropastili.
U drugom ćemo dijelu, i dalje prateći misao prof. Hohnjeca, vidjeti kako je izgledala novozavjetna obitelj.
Nikola Milanović
