Predsjednica iznijela sedam ključnih neuralgičnih točaka s kojima je Hrvatska suočena
Sedam polazišnih točaka predsjednice Grabar-Kitarović – Nema boljitka bez demografske strategije i kulture dijaloga
Dok aktualna zakonodavna i izvršna vlast nastoji začepiti svaki pokušaj javne rasprave o objektivnim hrvatskim problemima, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na početku mandata krenula je dijametralno suprotnim putom. Stalo joj je do dijaloga i otvaranja javne rasprave pomoću koje se lakše sondira teren (spaljene zemlje) i pronalaze rješenja za „izlazak iz situacije”. Za razliku od svojega prethodnika Grabar-Kitarovićeva primila se posla.
Završivši prvi krug razgovora s političkim strankama obratila se hrvatskoj javnosti i iznijela nekoliko ključnih točaka o hrvatskoj situaciji. Zaključila je: “S obzirom na sve ovo što sam čula u razgovorima i što većina parlamentarnih stranaka ističe kao izazove, ja vidim prostor za dijalog, prostor za konsenzus, pa ako hoćete i za novi društveni ugovor kako bismo zajedničkim snagama Hrvatsku usmjerili u pravcu koji će nam jamčiti kvalitetniju budućnost”.
Zaustaviti demografski slom i uspostaviti dijalog
Predsjednica je u sedam točaka sažela ključne neuralgične točke s kojima je Hrvatska suočena. Na prvo je mjesto stavila demografsku krizu. Aktualna vlast u cijelome svojemu mandatu nije ni spomenula demografski slom, pa se postavlja elementarno pitanje u kojem paralelnom svemiru živi. Demografski slom Hrvatske dobro je polazište za promišljanje i sastavljanje nacionalnoga plana i programa, strategije, za revitalizaciju nacije i države. O tome sam nedavno na ovome mjestu pisao.
Dakako, da je do takvoga nacionalnoga plana i programa nemoguće doći ako nema elementarnoga dijaloga. Nedostatak dijaloga Predsjednica je stavila na drugo mjesto hrvatskih problema. A da ga doista nema dokazuje i SDP-ovo odbijanje poziva s Pantovčaka na razgovor. Odbivši se suočiti s demografskim slomom i ignoriravši dijalog na najvišoj državnoj razini, SDP se do kraja odnarodio i razdržavio. Takav na državnim izborima može i treba igrati samo sporednu ulogu. Čemu služi partija koja se odbija suočiti s objektivnim činjenicama i argumentiranom raspravom?
Na treće mjesto hrvatskih problema Predsjednica je rangirala opću društvenu krizu – krizu morala, etike i vrjednota, što se u konačnici reflektira dubokom podijeljenošću cjelokupnoga društva. Društvo ciljano podijeljeno oko temeljnih pitanja, od opstanka do budućnosne orijentacije, ne može očekivati kvalitetan iskorak iz kloake u koju je dovedeno politikama provođenima od godine 2000. do danas.
Umjesto dugoročne održivosti uveli nam adhokraciju
U tom smislu, kao četvrta točka našla se i gorka istina da Hrvatska nema jedinstvenu temeljnu gospodarsku politiku. I nema je, ako pod temeljnom gospodarskom politikom ne podrazumijevamo politiku izbjegavanja gospodarske politike. Industrija je uništena. Poljoprivreda je ugušena, počelo je sa svinjogojstvom, zatim s mljekarstvom i ribarstvom da bi završilo s voćarstvom i ratarstvom. Nestalo je oko 50 tisuća farmi, a vlada se češlja. Industrija je kihnula, selo izumire. Komparativne prednosti, kao i prednosti ulaska u Europsku uniju se ne koriste. Kakva je to politika i za čiji se račun provodi?
Na peto je mjesto Predsjednica uvrstila slabost institucija i nisku razinu produktivnosti državne administracije. S pravom. Ustanove, međusobno nepovezane, postaju same sebi svrhom. Istodobno i ručnom kočnicom eventualnih ulagača. Posljedica nepovezanosti ustanova jest i niska stopa „povlačenja sredstava” iz fondova EU. Naše su agencije neproduktivne. Služe za uhljebljivanje. Uz njih treba reformirati i lokalne i regionalne samouprave.
Posljednje dvije točke koje je podcrtala Predsjednica istodobno su i opravdana kritika. Naglasila je kako se u aktualnoj izbornoj godini, godini praznoga hoda, dodatno ignoriraju inicijative i raste strah od preuzimanja odgovornosti. Na kraju je istaknula i loš obrazovni sustav, nedovoljnu iskoristivost nezavisnih ustanova u traženju rješenja i planiranju. Sve to skupa nazvala je nekom vrstom „adhokracije”.
Mirno i staloženo za dobrobit naše Hrvatske
Da je prethodni predsjednik države uspio u pet godina sročiti barem pola od ovih problema, propartijska medijska scena od njega bi napravila velikoga „državnika” s popularnošću od 150 posto! Evo, već je nekoliko dana prošlo otkako je predsjednica države Grabar-Kitarovićeva izašla u javnost sa zaključcima proisteklim iz razgovora s političkim strankama. No, njezinih sedam točaka ostalo je u medijskoj pozadini. Gotovo zamračene. To je najpouzdaniji pokazatelj da je pogodila u sridu.
Zato bih, subjektivno, kao osmu točku dodao: Bez medijske ravnoteže između partijskih (na čelu s HTV-om) i demokratskih medija i dalje će se svaka inicijativa za opće dobro ignorirati i svaka će se ad hoc politikantska dosjetka veličati. Dobro je to unaprijed znati, kad već nema volje da se medijska ravnoteža stvarno i uspostavi. Ako ne funkcionira pluralna medijska scena, onda ne funkcionira ni elementarna demokracija.
Predsjednica je najavila da će nastaviti razgovore na razini struka i nezavisnih ustanova. U međuvremenu stigla je u pučku kuhinju u Gunji podijeliti objed, što je također samo po sebi poruka o tome kako se danas preživljava. Predsjednica nam nastupa bez praznoga hoda. Mirno i staloženo za dobrobit naše Hrvatske – kako je svojedobno govorio predsjednik Tuđman.
Nenad Piskač/hkv.hr
