F. William Engdahl je pored, Paula Craiga Robertsa, najpoznatiji kritičar američke politike i Novog svjetskog poretka.

U razgovoru sa iranskom novinskom agencijom “Tasnim News Agency”, Engdahl je analizirao posljedne događaje, oko pregovora SAD sa Iranom o iransklom atomskom programu i mogućnosti ukidanja dugogodišnjih sankcija Iranu i tu se dotakao i drugih pitanja američke politike na Bliskom istoku i prema Rusiji.

Tasnim: Kako ocjenujete sankcije protiv Irana?

Engdahl: Američke sankcije protiv Irana su po međunarodnom pravu ilegalne, to je ratnički čin, uostalom isto kao i sankcije protiv Sirije i sada protiv Rusije.

Tasnim: Jesu li pregovori između SAD i Irana doveli do konačnog sporazuma, da se gospodarske sankcije Zapada protiv Irana okončaju?

Engdahl: To moramo promatrati pažljivije. Oni koji su nametnuli sankcije su Washington i financijsko ratno vodstvo u američkom ministarstvu financija. To važi posebno za onu najzadnju rundu sankcija protiv korištenja platnog sustava SWIFT prilikom prodaje iranske nafte. To je mjera bez primjera, sa kojom Washington sada prijeti i Rusiji. EU bi opet rado započela trgovinu sa Iranom. Ali, dok u Washingtonu glavnu riječ imaju banke sa Wall Streeta i vojno-industrijski kompleks, može se očekivati, da će sankcije protiv Irana biti nastavljenje, i nakon sporazuma o atomskim pogonima. Naći će se već neki izgovor za nastavak sankcija. Pa pogledajte Kubu.

Smanjenje cijena nafte neočekivano pogodilo Ameriku

Tasnim: Kakave posljedice ima trenutno niska cijena nafte na gospodarstvo u Americi?

Engdahl: Na sastanku sa saudijskim kraljem prošle godine u rujnu, američki ministar vanjskih poslova John Kerry nagovorio je Saudijsku Arabiju da drastično snizi cijenu nafte. Ta mjera imala je za cilj, nanijeti teškoće Iranu, ali prije svega Rusiji. Rusija, jedina vojna sila, koja bi mogla ugroziti vojnu hegemoniju Pentagona, treba biti uništena. Ako bi Rusija kapitulirala, što se po mom mišljenju neće desiti, ovaj svijet kakvog poznajemo bi se urušio, Iran bi bio izoliran i uništen. A bile bi oštećene i Kina i nove alternativne multipolarne strukture, koje se suprostavljaju sve otvorenijem totalitarizmu predstavnika angloameričke hegemonije. Ali paradoksalno je da je totalni pad cijena nafte u prošloj godini, koga je na nagovor Washingtona izazvala Saudijska Arabija, imao negativan učinak na “fracking”, – ogromnu industriju vađenja nafte i plina iz škriljevca u Sjevernoj Dakoti, Teksasu, Kaliforniji i drugim američkim saveznim državama.

Ako se ovako nastavi samo još 3 mjeseca, procjenjujem da ćemo doživjeti masovni bankrot i ovrhe brojnih američkih tvrtki, davanje spasonosnih kredita za naftne koncerne od bilijun dolara ili onda one bezvrijedne dionice na stupnju vrijednosti “smeća” više neće moći biti korištene. Dosada su tvrtke za vađenje nafte iz škriljevca preplavile tržište sa svojom naftom, da bi se slio novac u blagajne i spriječio bankrot zbog velikih kredita, uvijek u nadi, da će se kriza brzo okončati. “Big Oil” (veliki naftni koncerni), dakle koncerni kao ExxonMobil, BP, ili Shell mogu preživjeti krizu, zato što su dobro nagomilali kapital i što djeluju globalno.

Općenito važi za američko gospodarstvo: jedina svjetla točka na tržištu rada su stotine tisuća novih radnih mjesta u domaćoj industriji frackinga. Ali ta industrija sada drastično opada. Još jednom se Obamina vlada pokazala nesposobnom da na vrijeme sagleda posljedice svojih vlastitih postupaka. U naftnom ratu sa Putinom, Obamina vlada je tako sebi zabila veliki autogol.

Tasnim: Pogađaju li gospodarske sankcije protiv Irana, također i američko gospodarstvo?

Engdahl: Sankcije američkog ministarstva fnancija praktički nemaju nikakve posljedice na američko gospodarstvo. Upravo to ih čini tako đavolskima.

Tasnim: Jesu li gospodarske sankcije protiv Irana korisnije za Ameriku ili za Iran?

Engdahl: One doista puno više koriste Iranu, kako sam prije dvije godine ustanovio u Teheranu. Jer, tako je Iran prinuđen, da se osloni sam na sebe, i da ne uništava vlastito gospodarstvo uvozom jeftine zapadne robe, kao što se desilo u mnogim državama u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Sankcije prisiljavaju Iran, da razvija vlastite sposobnosti, da drži vlastiti kredit pod kontrolom i da ne postane vazalom dolarskog sustava koji sve više srlja u bankrot. Ljudi u Iranu su dobro obrazovani, vrlo inteligentni i puni ideja. Mislim da oni mogu dobro živjeti i bez uvoza mobitela iPhone6 (Apple), ili bez otrovne genetičke soje od Monsanta.

Tasnim: Je li Washington nagovorio Saudijsku Arabiju da snizi cijene nafte, da bi sa time naškodio Rusiji i Iranu?

Engdahl: Da, naravno. To je bilo ono isto, što su 1986. napravili tadašnji američki ministar vanjskih poslova George Shultz i dopredsjednik Bush stariji, koji su 1986. nagovorili Saudijsku Arabiju da snizi cijenu nafte, ispod 10 dolara po barelu i da sa tom jeftinom naftom preplavi tržište. Na taj način je SAD tada htio naškoditi SSSR-u, za vrijeme sovjetske vladavine i rata u Afganistanu u kojem su Amerikanci tada financirali i podržavali mudžahedine Osame Bin Ladena (od kojih će kasnije nastati talibani). Ovaj put su odgovorni u State Departmentu i CIA postupili prilično glupo. Oni nisu mislili na to da Saudijci sve ovo žele iskoristi za vlastite interese, naime da se riješe rastuće konkurencije američke nafte iz škriljevca. Sada je za Obamu i Washington prekasno, da opet povisuju cijenu nafte. U usporedbi sa onim vremenom od prije 30 godina, intelektualna razina današnjih birokrata u Washingtonu je izuzetni niska, a njihovo znanje o povijesti, kulturi, gospodarstvu i strategiji je ograničeno. Pogledajte samo kako neki, koji inače spadaju među najgore predstavnike u vanjskopolitičkom establišmentu, kao Brzeziński i Kissinger upozoravaju Obamu da ne provocira rat sa Rusijom. Ta dvojica barem nešto razumiju o povijesti. Ali neoconsi, kao Victoria Nuland (Nudelmann) u State Departmentu, ministar obrane Ashton Carter ili Hillary Clinton, koja je sada usmjerila svoje hladno oko na Washington, ne posjeduju niti inteligenciju niti razum, a da ne govorimo o tomu, da su oni doista loše i zle osobe. Zato su oni toliko opasni za svoju zemlju i za svijet.

Tasnim: Vide li Saudijci u zahtjevu Washingtona, priliku da potisnu sa tržišta američku industriju frackinga i da tako sebi osiguraju američko tržište?

Engdahl: Saudijcima nije toliko važno američko tržište. Saudijska Arabija izvozi danas uglavnom u Aziju, u SAD izvozi samo 800 000 barela na dan. To je, pri dnevnoj potrošnji nafte od oko 19 milijuna barela, nešto oko 4%. Saudijce interesira svjetsko tržište, kojega oni žele dominirati preko arapskog dijela OPEC-a; Saudijska Arabija, Kuvajt, Emirati. To znači za Saudijce, naravno bez Irana, vodeću ulogu u regiji. Ovim sukobom između sunita i šijita, među članicama OPECA-a na Bliskom istoku, koje su do tada surađivale, treba napraviti totalni kaos, da bi se osigurala vojna kontrola SAD-a u cijeloj toj regiji, posebno nakon što je Washington krajem 2010. pokrenuo “obojene revolucije” takozvang arapskog proljeća. Članice OPEC-a i njihovi državni fondovi bili su stvorili, uz pomoć svojih ogromih prihoda od prodaje nafte, islamske mreže banaka, koje su bile neovisne od zapadnog izrabljivanja i dužničkog ropstva, Tunis, Libija, Egipat…

Da je to potrajalo, dolar bi za par godina postao bezvrijedna valuta kao valuta neke banana republike. To SAD nije mogao dozvoliti. Sličnu opasnost za Washington predstavljaju danas savez država BRIKS-a i nova “Azijska banka za infrastrukture i investicije” – AIIB (koju je osovala KIna, da bude neovisna od Svjetske banke i MMF-a koje su u rukama SAD-a odnosno FED-a). Banci AIIB su pristupile i Njemačka i još neke zapadne države. Treba imati na umu, da hegemonija Amerike počiva na dva oslonca: 1) kontrola nad novcem kroz Wall Street i dolar kao svjetsku rezervnu valutu i 2) kontrola vojne moći. Kontrola nad novcem (nehotice) je opala deregulacijom banaka, koju je sproveo Fed za vrijeme dok je Alan Greenspan bio predsjednik i kroz špekulantske orgije, takozvanu sekjuritizaciju dionica i neizbježnu financijsku krizu koja je uslijedila nakon toga, 2007-08.

“Onoga koga bogovi žele uništiti, najprije natjeraju u ludilo”

Zato Washington forsira “vojno rješenje”, (za osiguranja prevlasti u svijetu), jer je financijski oslonac postao preslab, da bi se i dalje provodila politika nagona za svjetskom dominacijom-odnosno za stvaranje njihovog “Novog svjetskog poretka”, kako su to nazvali Bush i David Rockefeller. Američki oligarsi, kako ih ja nazivam, su danas upali u paniku, kao nikada u zadnjih 100 godina. Oni su u strahu, da izgube sve, oni su očajni. U Washingtonu danas sve vrvi od izluđenih ljudi, koji se bore jedan protiv drugoga. To malo sliči na situaciju, koja je vladala posljednijih godina Rimskog carstvu u 4. stoljeću nakon Krista.

Podsjetimo se na staru grčku poslovicu: “onoga koga bogovi žele uništiti, najprije ga tjeraju u ludilo.” Washington je danas utočište izgubljenog hegemona i nekolicine vrlo otkačenih ljudi, a takva slična situacija je i u Izraelu, gdje vlada onaj gangster Benjamin Netanjahu.

Tasnim: Je li sniženje cijene nafte, za Iran opasnost ili prilika?

Engdahl: To je jedna velika prilika, preuzeti vodeću ulogu u jednom novom pravednom trgovinkom sustavu, u kojem se nafta više neće plaćati dolarom. Dok se sa naftom trguje u dolaru, tako se nehotice zapravo podržava dolarska imperija i tako se uništava samog sebe. Kina, Rusija i druge zemlje igraju ovdje važnu ulogu, sve zemlje koje vrše trgovinu u vlastitoj valuti i tako odvajaju svoje gospodarstvo od ovisnosti dolara. Jedino što još održava totalno prezaduženi dolarski sustav SAD-a su: trgovina naftom u dolaru (“petrodolar”), svjetska trgovina drogom u dolarima, i američke vojne snage, koje po cijelom svijetu igraju ulogu svjetskog policajaca (SAD ima u 150 država na svijetu svoje postrojbe, ili vojne baze).

Tasnim: Što bi Vi savjetovali odgovornima za gopodarstvo u Iranu?

Engdahl: Iran je divna zemlja, ljubaznih ljudi, velike inteligencije i izuzetno velikih gospodarskih resursa. Da sam ja predsjednik Irana, uputio bih svojoj vladi, da započene proces planiranja i stupi u dijalog sa regionalnim gospodarskim opunomoćenicima, da bi se zacrtali ciljevi za slijedećih 5 godina. Slično onako kako su radili de Gaulle, koji sa sigurnošću nije bio komunist, i Jacques Rueff sa svojim procesom »Planification« (planiranje) u Francuskoj nakon 2. svjetskog rata. Nakon toga bi se onda trebali sastati ministri središnje vlade, saslušati želje i potrebe stanovništva u Iranu i postaviti prioritete koje je moguće ostvariti. Ja bih zabranio sva cjepiva sa Zapada bez iznimke. Zdrava ishrana i draga obitelj i zajednica su jedini način da se igradi imunski sustav.

Zabranio bih uvoz GMO hrane i kemijskih sredstva za uništavanje korova, kao što je “Roundup” od Monsanta. Ne bi im dopustio ni zaobilaznim putevima preko uvoza soje iz SAD i Argentine u obliku genetski modificarnog kukuruza. Kina je upravo postala svjesna greške, što je bila dopustila da uveze 60% soje, i to isključivo GMO soje. Lijepu kulturu ishrane u Iranu ja bih razvio sa prirodnim metodama bez kemijskih sastojaka, i to bi trebalo dopuniti sa jednom pozitvinom poreznom politikom. Agrarni biznis po američkom uzoru, opario bih sa visokim porezima.

Glupi smiješni ljudi: Bill Gates, George Soros, David Rockefeller, Warren Buffett…

Danas ti oligarsi sa Zapada sprovode jednostvanu agendu: genocid protiv svih tamnoputih i ne-anglosaksonskih ljudi i naroda. Tijekom godina susreo sam mnoge takve oligarhe, u Davosu (Svjetski ekonomski forum), Frankfurtu (središte ESB) i na drugim mjrestima. To su užasni rasisti i pristalice eugenike, ljudi kao Bill Gates, koji sa svojim cjepivima ubijaju malu djecu a djevojke čine neplodnima. Bill Gates, George Soros, David Rockefeller, Warren Buffett, obitelj DuPont, obitelj Russell sa Sveučilišta Yale i drugi čija imena nisu toliko poznata. Svi oni su glupi smješni ljudi, koji nemaju obzira za posljedice onoga što čine. Da bi ubili “beskorisne žderače” kao nas dvojicu, ti ljudi vode ratove, šire bolesti i sa svojim cjepivima namjerno izazivaju, da sve više djece oboljeva, uništavaju zdravu tradicionalnu medicinu bez kemijskih sastojaka, onakvu kakava još postoji u djelovima Kine, Irana ili Rusije, da bi zapadni farmaceutski koncerni mogli prodavati i širiti svoje lijekove i otrovne sastojke, ti koncerni kontroliraju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju-WHO.

Oni stvaraju terorističke organizacije, koje šire njihove ratove, koje su oni izazvali. Oni su stvorili al-Qaida u Libiji i Iraku i Jemenu i u cijelom arapskom svijetu, fundamentalističku organizaciju Cemaat, Fethullaha Gülena u Turskoj i drugim državama (turski fundamentalist Fethullah Gülen živio je dugo u egzilu u SAD, i poznato je da je njegova organizacija stvorena uz pomoć CIA-e), oni su stvorili ISIL, koji je produkt američkih i izraelskih tajnih službi, sa ciljem srušiti Asada u Siriji i prekinuti veze između Sirije i (šijitskog) Irana i šijitske vlade Iraka. Sada Washington želi zavesti Iran, da bi odvojio Iran od njegovog saveznika Rusije i da bi zaustvio ruski izvoz plina u Tursku i EU. Po mom mišljenju budućnost Irana nije u tome, da se prikloni novim saveznicima neoconsima u Washingtonu i da zauzvrat dobije nekoliko “gospodarskih bonbona” od Zapada, da bi se možda odrekao prirodnog saveza sa Euroazijom, posebno sa Rusijom, Kinom i državama Šangajske organizacije za suradnju.

Iranske rezerve zemnog plina, BP procjenjuje na oko 34 bilijuna kubnih metara, ruske rezerve na oko 33 bilijuna.

Suradnja između ove dvije plinske sile ima veliki značaj za izgradnju Euroazije, za sve one koji sudjeluju u tome, također za Njemačku i za ostatak EU. To je velika prilika, da se središte postojeće globalne energetske politike pomjeri sa osovine Washington-London-Riad. Ta osovina je napravljana još 1943. dogovoroim između tadašnjeg američkog predsjednika Roosevelta I saudijskog kralja Ibn Sauda. Veliki Rockefellerovi koncerni tada su dobili ekskluzivnu kontrolu nad naftnim bogatsvom Saudijske Arabije.

Kratka dopuna ovom razgovoru. Nakon ovog razgovora, Rusija je odobrila prodaju ruskih raketnih obranbenh sustava Iranu. Evo kako je to ocjenio Engdahl: Popuštanje Washingtona prema Iranu, pregovori sa Iranom o atomskom programu i mogućem ukidanju sankcija protiv Irana, koje su već desetljećima na snazi je, kako misli Engdahl, samo taktičke prirode. Stvarni cilj Washingtona je, pokušati odvojiti Iran od savezništva i suradnje sa Rusijom. Ali kako procjenjuje Engdahl, Putin je opet pročitao te namjere Washingtona i povukao ovaj potez da bi pokvario jedan takav mogući sporazum Irana i Washingtona. Završetak pregovora i konačni dogovor između SAD-a i Irana, o dozvoli za iranski atomski program i ukidanju sankcija, trebao bi bit postignut u lipnju. Ali Putin je nedavno, početkom travnja odlučio da Teheranu proda raketene sustave S-300 za protuzračnu obranu. Odnosno, Moskva je odlučila skinuti zabranu za prodaju tih raketnih sustava Iranu, koja je važila od 2007. godine. Rusija je tada, prije 8 godina već bila sklopila posao sa Iranom, o prodaji ovog raketnog sustava, međutim na intervenciju i pritisak SAD-a i Izraela, Rusija je u zadnjem trenutku zaustavila tu prodaju. SAD i Izrael su se pozvali na tadašnju rezoluciju UN-a koja zabranjuje prodaju oružja za Iran. Ali zna se da je UN najvećim dijelom ionako pod američkom kontrolom. Dok Izrael ima ogromnu količinu atomskog oružja i svega drugog mogućeg oružja, dotle se Iranu zabranjuje da ima daleko manje od toga. Koliko oružja posjeduje Izreal, to nitko točno ne zna, ali zna se da ima mnogo. Nedavno preminuli njemački pisac i nobelovac, Guenther Grass, inače ljevičar i socijaldemokrat, prije tri godine je bio izazvao veliku prašinu i bijes Izraela i židova, kada je napisao da je atomska sila Izrael na Bliskom istoku najveća prijetnja za svjetski mir. Zbog toga je Svjetski židovski kongres tada svrstao Grassa na listu 10 najvećih antisemita na svijetu. SAD i Izrael reagirali su bijesno na ovaj posao Moskve i Teherana o prodaji raketnog sustava Iranu i po običaju napali Rusiju, da ne poštuje međunarodne ugovore, sankcije, rezoluciju UN-a, itd. I tako je Washington ovom ljutitom reakcijom, kaže Engdahl, zapravo odao svoje stvarne namjere, da pokušajem sporazuma sa Iranom ne misli iskreno, već je to samo taktika, da se pokuša odvojiti Iran od Rusije i još više izolirati Rusiju.
Namjera Washingtona je da ponovo uspostavi trgovinu nafte i plina sa Iranom, da bi tako spriječio da Iran trguje sa Rusijom. Washington želi da se postojeći plinovod u EU koji sada iz Irana vodi preko Iraka i Sirije ne koristi, jer Rusija ima utjecaj na ove tri države, već da se iranski plin vodi preko drugog plinovoda preko Turske, koja je članica NATO-a i američki saveznik. Tako bi Washington naškodio ruskoj energetskoj strategiji i još više izolirao Rusiju. Pored ovog dogovora o prodaji raketnih sustava, Rusija je sa Iranom sklopila i još jedan gospodarski posao vrijedan 20 milijardi dolara. U kojemu, će Rusija Iranu davati žitarice, građevinski materijal i vojnu opremu u zamjenu za iransku sirovu naftu.

Br. Karlo/croative.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save