Hoće li sudski proces pokazati da je Vasiljković jedan od organizatora srpske pobune u Hrvatskoj?
Dragan Vasiljković za vrijeme pritvora u Australiji, koji je trajao skoro deset godina, često se pitao je li se trebao predati Hrvatskoj 2005. godine, ali je svaki put dolazio do odgovora – nipošto. Tako stoji u pismu ovog optuženika za ratne zločine koje su objavile beogradske Večernje novosti.
-Ako se sjećate, sam sam ponudio da dođem u Hrvatsku 2005. godine ako mi “Besna Vesna” (Vesna Škare-Ožbolt), tadašnja ministrica pravosuđa, plati kartu. Brzo sam, međutim, shvatio da imam posla sa zločincima koji su spremni da na zapovijed “Besne Vesne” izdaju tjeralicu za mnom, bez obzira na to što istražitelji Tužilaštva Hrvatske, Haškog tribunala, pa čak i članovi Hrvatskog instituta domovinskog rata na čelu sadr. Nikicom Barićem, koji su intenzivno istraživali moj životni put čitavih petnaest godina, nisu pronašli ništa što bi se moglo tumačiti kao ratni zločin – piše optuženik za ratne zločine u pismu poslanom iz zatvora u Sydneyju u nedjelju, 5. srpnja, samo tri dana prije nego što ga je Australija konačno izručila Hrvatskoj.
Tko je uopće “Kapetan Dragan”?
Logično je da srbijanski mediji, zbog srpskih nacionalnih interesa, cijelom slučaju oko “Kapetana Dragana” pristupaju na sebi svojstven način. Međutim, što je s medijima u Hrvatskoj? Što je s hrvatskim nacionalnim interesima?
Zanimljivo je da mediji u Hrvatskoj u posljednjih deset godina, pišući jako površno o Kapetanu Draganu, ne nude uopće odgovor na pitanje tko je on i kakva je njegova uloga u ratnoj i predratnoj priči.
Iz analize određenih dokumenata koji su se pojavili na Haškom sudu nameće se zaključak kako je Vasiljković u događaje u Hrvatskoj uključen puno prije izbijanja srpske pobune. Prema dostupnim dokumentima, Vasiljković je osobno vodio operaciju naoružavanja Srba na Baniji i Kordunu a imao je određenu ulogu i u ranijem naoružavanju Srba u zadarskom zaleđu i okolici Knina i Bosanskog Grahova, koje je operativno provodio KOS JNA preko određenih gospodarskih subjekta iz Zadra.
Suradnik Simatovića i Vasiljevića u pripremanju pobune
Ključnu ulogu u naoružavanju Srba koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina vođena je preko otoka Vira i vojarne Šepurina u Zatonu kod Zadra. Sudeći prema iskazima, u ljeto 1990. godine, na Viru su boravili Dragan Vasiljević i Frenki Simatović, a cijelom je operacijom iz Sarajeva upravljao Aleksandar Vasiljević.
O svemu ovome i suradnji određenih mještana s JNA, vrlo obimna saznanja imali su u to vrijeme Ante Marković, Budimir Lončar, Ivica Račan, Ivo Latin i Antun Milović. Međutim, ništa konkretno u ovom slučaju nije poduzeto.
Upravo zbog toga, činjenicu da je Vasiljkoviću kao branitelj po službenoj dužnosti dodjeljen splitski odvjetnik Darko Stanić, mnogi smatraju najmanje dvojbenom. Stanić je naime raniji poslovni partner Evelina Tonkovića, današnjeg zamjenika ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića i osoba čije se ime spominje i u kontekstu UDBA-ine operativne akcije Trs, vođene protiv “klero-nacionalicata” još osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Stoga je vrlo znakovito hoće li sudski proces protiv Vasiljkovića obuhvatiti isključivo njegove ratne aktivnosti na području Knina i Bruške ili će pokušati rasvjetliti i njegovu ulogu u pripremi pobune i naoružavanju Srba u Hrvatskoj kao i suradnju s Aleksandrom Vasiljevićem i Frenkijem Simatovićem.
V. Ljubanić/hrsvijet.net
