Kamo idu sotonisti nakon smrti?
Bog je pravedan sudac, samo On zna tko ga je prezreo svjesno i slobodno i odbacio Ga. Uvjeren sam da je takvih osoba, zapravo, vrlo malo jer tko bi želio završiti na mjestu muka i to za svu vječnost!?
Pitanje je da li oni koji se furaju na novokomponirani sotonizam, kojemu je rodozačetnik Anton La Vay, uopće razumiju što znači biti za svu vječnost proklet? Vjerojatno ne, riječ je o zavedenim ljudima koji prije svega vole opskurno ali ne i rituale koji podrazumijevaju ljudske žrtve te magiju s ciljem nanošenja štete drugima. Ali ima i toga. Čovjek u svojoj izopačenosti želi Boga izgurati iz svijeta kojega je stvorio. Nije to ništa nova, Lucifer je pokrenuo pobunu protiv Boga, prvi par ljudi želio je više ‘neovisnosti’ o Bogu. Logično je ako se prvo ‘digne ruka’ na Boga da će se dići i na Njegovo stvorenje. Od tuda danas tolika ritualna ubojstva, a to su sasvim sigurno i masovna ubojstva kojima svjedočimo ovih dana jer previše je pokazatelja da iza svega stoje mračne elite koje samo koriste fanatike zavedene obećanjima ‘raja’ kakav ne postoji. E to su pravi sotonisti i takvi ako se ne pokaju i ne obrate, lica Gospodnjega vidjeti neće.
O svemu tome razgovaram ovih dana s ukućanima pa tako i nakon jučerašnje svete mise svetkovine Krista Kralja, koja je neka vrsta kršćanske Nove godine pa nije čudno ako je ozračje svečano, na što je sjenu ipak bacilo ozračje u kojemu živimo.
Moj stariji sin F. (19 g.) je mišljenja:
‘Koliko se god trudili ne možemo bit’ 100% dobri ljudi, a vjerujem da isto toliko posto ne možemo otići niti u zlo. Zašto? U vezi prvog; jer imamo slobodu koju zloupotrebljavamo, a ovo drugo; jer je čovjek dijete Božje pa ne može otić’ 100% k vragu koliko se on god trudio. To se vidi iz primjera, recimo kad bi pružio nekom sotonistu ruku i on bi tebi pruži ruku. To je znak dobrote u njemu jer je on nekad takav još više bio, nije se sigurno takav rodio, te koliko se god trudio ne može bit’ 100% vražji, u ovom slučaju on je maksimalno 99%!’
Zanimljivo zapažanje. Vjerujem da sam Bog u svojoj djeci traži tu iskru dobrote kao bi nas opravdao. No hoće li taj 1% biti dovoljan nekome da se dočepa raja ako je na ovom svijetu mučio, ubijao, lagao, skrnavio? Biblija je jasna: Ako nema pokajanja, nema niti vječnog spasenja! No, obzirom da nitko ne zna što se u čovjeku događa u posljednjim trenutcima, nitko ne može niti znati tko je gdje završio. Crkva se ne usuđuje reći niti da je Hitler u paklu iako bi po djelima tamo trebao biti.
Naš Bog je dobar Bog, rado prašta i zaboravlja naše prijestupe, da nije tako, tko bi se spasio!? Ima li u nebu mjesta za sotoniste populiste i one stvarne? Da, Isus je i za njih umro na križu a nas – Crkvu, poslao da im svjedočimo Njegovu ljubav. Njihovo spasenje sada ovisi više o onome što će s porukom spasenja napraviti nanovorođeni kršćani a manje što će učiniti Isus. Isus je svoj dio napravio i rekao: ‘Idite po cijelom svijetu i navještajte Radosnu vijest svakom stvorenju…’ Dakle i sotonjarama!
Autor: Dražen Bušić
Izvor: glasbrotnja.net
