PREDVIĐANJE DOGAĐANJA OKO MOSTA: Od raspada do ključnog igrača!
“Ne možemo znati što će se od sutra događati u Hrvatskoj: hoće li prevladati pesimistična ili optimistična varijanta. Svaka zemlja ima vlastitu, osebujnu političku povijest. Može li se iz iskustva razvijenijih demokracija naučiti nešto bitno za Hrvatsku u ovom trenutku?”, naveo je Šonje u svom statusu.
Uspjeh takozvanih trećih opcija na ovim parlamentarnim izborima dodatno dobiva na težini ako se ima na umu da su HDZ i SDP u utakmicu ušli oklopljeni u štitove širokih koalicija. Ni to im izgleda nije pomoglo, što pokazuje temeljnu slabost u funkcioniranju dviju najvećih stranaka. Postavlja se pitanje što razbijanje SDP-HDZ političkog duopola znači za sposobnost budućih vlada za provedbu ekonomskih i društvenih promjena.
Prema pesimističnom gledanju, stranačko usitnjavanje Sabora dovest će do još više političke trgovine, usporavanja procesa odlučivanja i blokada reformi. Prema optimističnom gledanju, umjesto dosadašnjih unutarstranačkih diktatura s dominantnim vođama u stranačkim vrhovima, naučit ćemo se usuglašavati. Usuglašavanje će možda trajati malko dulje, ali ono što se uspije usuglasiti, lakše će se provoditi.
Ne možemo znati što će se od sutra događati u Hrvatskoj: hoće li prevladati pesimistična ili optimistična varijanta. Svaka zemlja ima vlastitu, osebujnu političku povijest. Može li se iz iskustva razvijenijih demokracija naučiti nešto bitno za Hrvatsku u ovom trenutku?
Arend Lijphart je u utjecajnoj studiji Uzorci demokracije analizirao demokratske i gospodarske rezultate 36 zemlje u razdoblju 1945.-2010. Došao je do zanimljivog zaključka: države čije se političke elite nauče potanko usuglašavati uspješnije su od onih koje nauče brzo formirati stabilne, većinske vlade. Ove koje brzo formiraju većinske vlade Lijphart naziva demokratskim diktaturama ili populističkim demokracijama (Hrvatska je do sada bila tipičan primjer populističke, neliberalne demokracije). Samo prve naziva prave liberalne demokracije – demokracije konsensuza, koje počivaju na širokom usuglašavanju društvenih skupina, regija.
Lijphart je promatrao učinak političkih sustava na tri rezultata vladnih politika: (1) kvalitetu institucija, (2) makroekonomske rezultate (ekonomski rast, niska inflacija i niska nezaposlenost) i (3) kontrolu nasilja. Za sve tri dimenzije dobio je puno bolje rezultate konsenzualnih nego populističkih demokracija većine. Drugim riječima, ako želite kontrolu nasilja, kvalitetne institucije, ekonomski rast i malu nezaposlenost, natjerajte političke elite na mukotrpno usuglašavanje.
Što to znači usuglašavanje? Idealan politički konsenzus nije realna opcija. Svaka društvena promjena znači da postoje gubitnici, isključeni, nezadovoljni. No, poanta je da gubitnika bude manje od 49%. Zbog toga konsenzualni politički model počiva na načelu da obična većina nije dovoljna. Potrebna je šira potpora bitnim političkim odlukama, kao na primjer u slučaju apsolutne većine kod promjena Ustava (npr. 2/3).
Lijphartova pouka na prvi pogled ide kontra intuicije. Kako je moguće imati stabilne i pametne politike u uvjetima mukotrpnog usuglašavanja i čestih promjena vlada? Evo tri jaka argumenta:
1. Brze odluke nisu nužno i dobre odluke. Naprotiv, moglo bi vrijediti obratno, kao što su isticali Madison, Hamilton i drugi očevi američke demokracije.
2. Nisu bitne vlade nego ministri i profesionalci u upravi s iskustvom u kreiranju pametnih politika. U konsenzualnim demokracijama prosječni vijek ministrovanja mnogo je dulji od prosječnog vijeka vlada. Dobri ministri i profesionalci za svojih političkih karijera djeluju u većem broju vlada.
3. Težnja širokom usuglašavanju i kontinuitetu ministara i profesionalnog osoblja u državnoj upravi umanjuje vjerojatnost da će nova vlada poništiti sve dobro što je napravila prethodna.
Naša je politička kultura opterećena poviješću teških sukoba, jednoumlja, korupcije i nepotizma. Iz te perspektive, pozivanje na iskustva konsenzualnih demokracija može se činiti naivnim. Međutim, i najrazvijenije demokracije prije nekoliko desetljeća nisu bile bolje od današnje Hrvatske. Stoga je sada trenutak za odgovor na pitanje kako se Lijphartovi nalazi uklapaju u našu političku povijest i aktualni politički trenutak.
Nakon Tuđmanove proto-demokracije ili polu-diktature, preko Račanovog kaotičnog usuglašavanja i Sanaderovog modela dogovora ispod stola mimo institucija, došli smo do Milanovića koji je političko odlučivanje izveo iz mraka stranačkog kabineta na svjetlo dana, ali nije uspio promijeniti bitne zupčanike u mašini većinske populističke demokracije (stranačka podjela kontrole nad državnim poduzećima, spremanje temeljite reforme javne uprave pod tepih i.t.d.). Postavlja se pitanje mogu li ovi rezultati otvoriti vrata za početak razvoja novog modela plurastičke demokracije dijaloga i dogovora koji će odvesti Hrvatsku korak dalje u razvoju demokracije?
Prvo konkretno pitanje trenutka glasi: što je MOST i kako će se oni ponašati? To nitko ne zna, možda ni oni sami. Ponašanje te skupine bez ozbiljnijeg političkog iskustva bitno će odrediti hoćemo li krenuti u pesimističnom pravcu zaplotnjačke političke trgovine ili optimističnom pravcu mukotrpnog demokratskog usuglašavanja.
Drugo pitanje trenutka glasi: kako će se ponašati relativni pobjednik? Hoće li imati dovoljno znanja, želje i političke kulture, da se dogovara oko programa, politika i mjera, umjesto da besprizorno trguje političkim „plijenom“? Sve je moguće, ali najvažnije je to što više ne postoji samo jedan akter koji sve karte drži u rukama.
Zato je moguć i raspad Mosta i prijevremeni izbori za godinu dana, koje je večeras hitro prognozirao Nino Raspudić. Jednako je tako moguće da Most ostane na okupu i odigra ulogu katalizatora reformi. Moguće je i da se trulim kompromisima pretvore u razočaranje. To su pitanja ovoga trenutka, no ona nisu sudbonosna. Prave promjene idu po nekim dubljim tektonskim rasjedima. U tom smislu ovi su izbori bili drukčiji od svih dosadašnjih. Kontrola duopola se rasula. Narod je tako htio, ocijenivši da ni lijeva ni desna koalicija nije dovoljno dobra. To je glavna poruka s dalekosežnim implikacijama.”
Izvor: direktno.hr
