Stipe Petrina je SDP-ova tempirana bomba ispod Mosta
Da ne bi bio urušen, arhitekti Mosta moraju maknuti bombu s njegovih temelja.
Stipe Petrina je u izbornoj noći slavodobitno izjavio da su pobijedili naciste. Stipe Petrina je obožavatelj lika i (ne)djela Josipa Broza. Meni nije jasno što je primoštenski lokalni političar mislio kad je rekao da su oni pobjedili naciste. Tko su oni, a tko su nacisti? Je li Petrina pobjedio svog kolegu Miru Bulja iz Mostove koalicije? Je li pobjedio Dragu Prgometa kojem su komunisti, koje Petrina toliko obožava, pobili dosta rodbine?
Nije problem u tome što Petrina lupeta. Problem je što on nezaustavljivo razbija temelje na kojima je nastao Most, a to je civilizirani dijalog i tolerancija. Da ne bi bio urušen, arhitekti Mosta moraju maknuti bombu s njegovih temelja. Petrina mora otići, inače Most pada.
Ako hrvatski političari budu imali malo dobre volje, sastavljanje buduće Vlade ne bi trebalo biti ni teško ni neizvjesno. Stvari su prilično jednostavno posložene i moglo bi se reći da idu svima na ruku. Iz izbora na kojima nitko nije pobjedio, dugoročno gledano, svi mogu izaći kao pobjednici, a što je najvažnije profitirati mogu građani, odnosno cijela država.
Jasno je da u Vladi nema mjesta za i za SDP i za HDZ. Ako malo pažljivije analiziramo predizbornu kampanju i neke u njoj ostvarene rezultate, neće nam biti teško zaključiti kako je SDP vodio bitku za spas vojnika Milanovića na čelu partije. Lijeva koalicija je u izbornu utrku ušla bez ikakvog programa, a to znači bez jasne volje da ostane na vlasti. Šef SDP-a, po anketama već godinama najomraženiji političar u državi, odjednom ima najveći postotak preferencijalnih glasova. Dakle, sasvim dovoljno da ga nitko ne može uzdrmati na čelu partije, ali dovoljno i da može benevolentno Mostu nuditi premijersko mjesto. Njemu je to i onako bilo dosadno i naporno zadnje četiri godine, a mjesto šefa partije i bez toga mu, uz saborsku plaću, osigurava dovoljno lagodan život.
Kad već govorimo o šefu SDP-a Milanoviću i čudnim izbornim rezultatima, valja primjetiti i da je tvrtka APIS, koja je elektronski obrađivala rezultate, krcata članovima SDP-a. Čak i kad ne bi bilo one ružne epizode u kojoj je Milanović molio Josipovića dane prizna izbore „jer se do jutra svašta može dogoditi“, pa čak i kad ne bi bilo činjenice da su ovo prvi izbori na kojima su rezultati brže stizali iz udaljenih ruralnih područja nego iz velikih gradova i urbanih sredina, sumnju u regularnost izbornog procesa ostavlja činjenica o zapošljavanju velikog broja SDP-ovih kadrova u tvrtku koja elektronski obrađuje rezultate glasovanja.
Dakle, ako SDP želi dugoročno profitirati i konačno postati moderna socijaldemokratska stranka mora se riješiti Milanovića. To će biti moguće samo ako u nikakvoj varijanti ne participiraju u vlasti. Tu, dakle, dolazimo do mogućeg rješenja o formiranju Vlade. Nju bi trebali dogovoriti HDZ i Most.
Pogledajmo malo tko su političari koji su od Mosta napravili, za neke, veliko izborno iznenađenje. Kažem za neke jer prije ovih izbora kladio sam se s nekoliko javnih osoba u Hrvatskoj, pa čak i s jednim liderom Mosta, da ta koalicija prelazi 12 zastupnika u Saboru. Nisu mi vjerovali i rado su prihvatili oklade. Sve je išlo u tom pravcu i iste činjenice zbog kojih sam se rado kladio i danas daju legitimnost tezi kako u ovim izborima nema gubitnika ako SDP ode u političko čistilište, a Most i HDZ formiraju vlast, s tim da će to i za njih značiti određenu vrstu političkog pročišćavanja.
Već dugo hrvatski birači traže treću političku opciju. U tom traženju nove političke opcije koja bi zaustavila demokratsko, kulturno, socijalno i gospodarsko propadanje zemlje, izrasli su Laburisti, OraH i Živi zid. Njihova pojava je bila jasna poruka da građani traže treću opciju na polariziranoj političkoj sceni, ali je njihova današnja sudbina velika opomena za Mostu. Orah nije iskoristio priliku i nije postao alternativa SDP-u. Počeli su propadati onog trenutka kad je Mirela Holy počela davati potporu Zoranu Milanoviću u Saboru. Isto se dogodilo i s Laburistima. Živi zid se nije znao ozbiljno profilirati. Njihov aktivizam građani nisu mogli doživjeti kao sposobnost za donošenje sudbinskih odluka. Nakon svih njih na sceni se pojavio Most s naizgled prepoznatljivim političkim programom i s vrlo jakim pojedincima.
Najutjecajniji pojedinac u ekipi Mosta svakako je Drago Prgomet, a uz bok njemu je Ivan Lovrinović. Svoj veliki utjecaj kojeg su ostvarili na lokalnoj razini u politički kapital Mosta unijeli su Božo Petrov i Ivan Kovačić. Međutim, činjenica da je Petrov u svom Metkoviću na ovim izborima dobio manje glasova od konkurencije jasno govori da se njegov politički kapital brzo topi, odnosno da čvrstima Mosta počiva na stupovima koji se zovu Prgomet i Lovrinović. SDP-u skloni mediji baš su preko njih dvojice pokušavali uzdrmati čvrstinu Mosta, ali pukotina se ipak pojavila na očekivanom mjestu. Stipe Petrina se pokazao kao tempirana bomba SDP-a u temeljima Mosta.
Čovjek koji je u Primoštenu promjenio naziv ulice koja je ranije nosila naziv dr. Franje Tuđmana i koji veliča Tita, jasno i glasno je ucjenio svoje kolege iz Mosta. Medijima je rekao da on izlazi iz Mosta ako taj savez uđe u koaliciju s HDZ-om. Malo prije toga izjavio je da su nacisti poraženi aludirajući na HDZ. Petrina je vrlo lucidan političar i on ništa od ovog nije slučajno rekao. Primoštenski gradonačelnik nije slučajno teškom retorikom udario baš na HDZ, stranku kojoj je danas najjači pojedinac Mosta, Drago Prgomet, do prije nekoliko mjeseci bio zamjenik predsjednika. Petrina je osjetio svoju priliku da zavlada klimavim Mostom koji leži na samo dva čvrsta stupa, Prgometu i Lovrinoviću.
Zašto tvrdim da Petrov i Kovačić nisu tako čvrsta uporišta Mosta. Drago Prgomet je tom savezu prišao tako da je njegova nezavisna lista ušla u koaliciju s Mostom. On dakle nije imao utjecaj na to što se zbiva u drugim izbornim jedinicama. Prgometova lista se kandidirala samo u I. izbornoj jedinici. Da bi se to donekle prikrilo i da bi se demonstriralo nepostojeće jedinstvo, na Prgometovu listu je na zadnje mjesto ušao Nikola Grmoja, zamjenik gradonačelnika Metkovića Bože Petrova. Drago Prgomet, dakle, nije imao nikavog utjecaja na prihvaćanje Stipe Petrine u Most, ali oni koji su to odlučili, oni koji su to napravili pokazali su svoju potpunu političku nezrelost i nepismenost.
Pogledajmo kakva je sad pozicija Mosta i HDZ-a.
Ako Most ode u koaliciju s SDP-om ovo je onda bio njihov labuđi pjev na političkoj sceni. Most je dobio 19 mandata u Saboru, a lijeva koalicija predvođena SDP-om ostvarila je 25 mandata manje nego prije četiri godine. Dakle, nije teško ocjeniti koji birači su svoje povjerenje dali Mostu. Hoće li ih tog političkog saveza prevariti kao što je to svojevremeno napravila čelnica uvelog OraH-a Mirela Holy i njihove glasove vratiti tamo otkud su pobjegli? Ako bi čelnici Mosta to napravili, oni bi brzo postali prošlost hrvatske političke scene. Ima tu još nešto vrlo važno. Politički program Mosta i nije program.
U koaliciji Mosta s SDP-om koji je u izbore ušao sa samo jednim programom, a to je spasiti Milanovića na čelu SDP-a, dok zemlja gospodarski i socijalno tone, Hrvatska bi dobila jedno veliko ništa. Program koji se temelji na ukidanju općina i županija, koji govori o štednji, a ne o povećanju zarade i proizvodnje, nije baš neki program. Na drugoj strani HDZ ima sasvim solidan gospodarski program, ali iskreno rečeno nikad ga ne bi smio provesti jer to nije stranka nego običan populistički pokret. U koaliciji s Mostom HDZ ima šansu. On može krenuti u rezove koji su pretpostavka za provođenje tog programa i svom članstvu objasniti da je to uvjet Mosta. Samo kao primjer, navest ću Ministarstvo poljoprivrede. I malom djetetu je jasno da HSS, stranka koja je uništila hrvatsku poljoprivredu, očekuje baš taj resor. Bez Mosta HDZ bi im to morao dati i tu je kraj svakom ozdravljenju države. S Mostom u koaliciji HDZ ima šansu promjeniti tu štetnu tradiciju.
Također, naša najjača stranka ima priliku i pročistiti se iznutra. Ako Karamarko nije u stanju sazvati svoje vodstvo i pozabaviti se pitanjem tko je potaknuo pojedine ogranke da traže Prgometovo upućivanje na stranački Sud časti u trenutku kad su on i njegov bivši zamjenik počeli rješavati nesuglasice, onda mora biti svjestan da je nakon Prgometa on slijedeći na meti stranačkih radikala. Karamarko se mora zamisliti nad popisom uzvanika koji su viđeni u stožeru HDZ-a u noći proglašenja izbora. Tamo je viđena prva postava portala kojem je Karamarko najdraža tema zadnjih mjeseci. Nije riječ o novinarima, izvjestiteljima, nego o onima koji hodaju okolo i lobiraju kod pojedinih javnih osoba za podršku tom portalu i za suradnju s njim. Nedavno je isti taj portal koji ne štedi Karamarka, bio medijski pokrovitelj jedne proslave koju je ogranak HDZ-a iz Stuttgarta organizirao.
Poznato je da je vodstvo tog HDZ-ovog ogranka oktroirano iz Zagreba, po naredbi jednog Karamarkovog suradnika. Dakle, Karamarko mora odlučiti hoće li čekati da ga proglase krivcem za izborni neuspjeh ili će odmah krenuti u sređivanje stranke po suvremenim europskim mjerilima. To znači da bi ovo trebalo biti zadnje dočekivanje izbornih rezultata na koje će biti pozivani ljudi koji hodaju s čašama na glavi, valjaju se po državnim zastavama bačenim na pod i koji izbore doživljavaju kao revanšističku revoluciju umjesto kao decentni praznik demokracije.
Ni Most nema ništa manjih unutarnjih problema od HDZ-a. Njihove izjave već se unaprijed počinju doživljavati kao disonantne i postale su prava poslastica novinarima. Pojedini stavovi klasično su kopiranje SDP-ovih izjava. Nevjerovatno je da bi Drago Prgomet, čovjek kojeg mediji doživljavaju kao najozbiljnijeg pojedinca u toj koaliciji mogao tako lako promjeniti svoje mišljenje o mladima koji su zbog egzistencije morali napustiti Hrvatske. Još do jučer on je njihov odlazak proglašavao nedopustivim, a sad bi im zabranio glasovanje u iseljeništvu.
Ukratko, čelnici Mosta moraju početi razmišljati prije nego što nešto izjave. Netko bi rekao da bi dite trebalo dati materi Možda i ta činjenica da su oni politička snaga koja ima stav da svi mogu sve ili da se profesionalni poslovi mogu raditi amaterski, govori ponešto o njima. Možda im je baš zato najbolje da se vežu uz nekog tko ima iskustvo i infrastrukturu, bez obzira što je prošlih godina poljuljao svoju vjerodostojnost. I onako moraju birati između dvije opcije poljuljane vjerodostojnosti. Svima njima, i HDZ-u i Mostu vrijeme je da počmu misliti na Hrvatsku više nego na sebe. Vrijeme je i SDP-u. Oni se trebaju konačno maknuti s političke scene dok ne pronađu lidera kojem se da upravljati strankom i državom.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
