ANALIZA ‘RAZOČARANJA PAPOM FRANJOM’
Slabosti pape Franje pod (ne)milosrdnom kritikom konzervativnih katolika
David Bentley Hart je “potpuno zapanjen anksioznošću, razočaranošću ili neprijateljstvom” koju papa Franjo izaziva kod nekih – kako kaže – katolika konzervativne orijentacije. Jednako mu je neshvatljiva “puka histerija” ili “gotovo morbidna preosjetljivost na svaku malu naznaku skrivenog značenja u svakoj riječi, koliko god nevina bila, koja prijeđe s Papinih usana ili izađe iz njegova pera”. Je li Hart u pravu? Ako jeste, imaju li te reakcije ikakvog opravdanja? Kako bi se katolik trebao postaviti u tome? Čitajte dalje.
Hart, kao pravoslavni teolog, priznaje da nije kvalificiran govoriti katolicima što misliti o Papi, međutim u izjavama pape Franje ne može pronaći bilo što čemu bi se moglo prigovoriti.
Kad kaže “konzervativni katolici”, Hart ima na umu specifično američku verziju konzervativizma, što bi trebao biti svežanj stajališta ne samo o moralnim, već i o političkim i gospodarskim pitanjima, poput useljeništva, ograničene vlade, promicanju slobodnog tržišta, zakona o oružju itd., koji je tipičan za Sjedinjene Države. Katolici koji dijele vrijednosti Republikanske stranke, možda.[1]
Hartova primjedba nije nevažna za hrvatski kontekst, gdje su se slični osjećaji anksioznosti pojavili zbog, istina, drukčijih razloga – slučaja kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, osnivanja mješovite komisije i načina kako se tom pitanju pristupilo.
No ostavimo po strani pitanje imaju li katolici boja američkog konzervativizma ikakvog razloga za osjetljivost ili anksioznost s obzirom na neke Papine izjave (o ekologiji, gospodarstvu, useljavanju, smrtnoj kazni…). Puno je zanimljivije pitanje imaju li nešto drukčije definirani “konzervativni” katolici razloga za takve osjećaje. Mislim tu na doktrinarno vjerne katolike ili, kako ih se drugdje naziva, “pro-katekizam katolicima” ili pak negdje drugdje i u manje prijateljskim okružjima, “katotalibanima”.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
