Hrvatska bitka u tami protiv Tame

OSVRT – Nalazimo se u vrlo nejasnom vremenu, punom dvojbi, medijske magluštine i straha. “Ako postoji način da Bog ponovo dođe i djeluje u Europi, onda će to biti preko Hrvatske” – rekao je prije petnaestak godina p. John Mulinde na susretu u Zagrebu. I bio je u pravu!

Isus Krist nas ponovo oduševljava, Hrvatska nam opet budi nadu, … i jača ponos.

U predromaničkoj crkvi sv. Trojice u Splitu, na blagdan Sv. Lucije završeno je tzv. Jerihonsko bdijenje – neprekidno sedmodnevno klanjanje pred Presvetim, koje se prvi put održalo u Došašću, s nakanom zahvale za Domovinu.

Ovo bdijenje na inicijativu Svehrvatske molitvene mreže u nastajanju, organizirali su Molitveni savez Srca Isusova i Marijina i Hrvatska udruga Benedikt, u suradnji sa Župom Sv. Trojice na Poljudu. Svaki dan u 19:00 sati slavili su svetu misu i to; fra Josip Marcelić, don Tomislav Topčić, don Mladen Parlov, te iz matične župe Sv. Trojice, fra Nikica Devčić, ali bili su nazočni i neki od članova višeg klera, kao i mnogobrojni vjernici.

Bitka u tami protiv tame

I kako je upravo na dan Bezgrješnog začeća, rekao pater Marcelić – Sedam dana i sedam noći, adoracije pred Presvetim Euharistijskim Sakramentom predstavlja bitku u tami protiv tame” – naglasivši – ”To je bitka našeg života protiv ”jerihonskih zidina” u našem srcu i domovini”. Te utvrde tame ne mogu se srušiti našom snagom i umijećem, već vjerom i molitvom. U toj borbi nismo sami. S nama su anđeli i Marija, Majka milosti, koja je u Lurdu prvi put rekla – ”Ja sam Bezgrješno začeće”

Nalazimo se u vrlo nejasnom vremenu punom dubioza, spoznajne magle, straha. Jednakost, pravda, solidarnost izgledaju kao izgubljene kategorije. U takvom ozračju, Krist nam nikad nije bio potrebniji, a u Hrvatskoj su mu danas kao rijetko gdje, na sreću, otvorena vrata… ali pozor! Neprijatelj je jak i ne spava!

Sumorna vremena traže čvrst odgovor

Kao što je rekao francuski filozof Henry Hude, ono što je za totalitariste „jednakost“ nema nikakve veze s pravdom, koju zapravo izvrgavaju ruglu. To je neka vrsta religije i nastavlja – “to je zajednički zločinački poduhvat poklonika apsolutne slobode. To se zajedništvo uvijek ostvaruje putem političke, simboličke i sakramentalne akcije: to može biti pogubljenje nekog monarha ili ubijanje neke društvene klase, rušenje nekog oltara, ukidanje privatnog vlasništva ili uklanjanje neke rase. To može biti i kolektivno čedomorstvo, kolektivno samoubojstvo … U naše vrijeme, jedna sektaška partija odlučila je dokinuti bračni par i obitelj. To je njezin sakrament. To je njezin kult. To je njezino zajedništvo, njezina Jednakost. U tome uživa i u tome se sebi klanja. Kao i uvijek, njezina je žrtva Čovjek.”

Nažalost i mi u Hrvatskoj smo tijekom zadnje 2-3 godine mogli prepoznati ovakav sustav, jednu politiku koja je samoj sebi svrha, jasno i onim (izvan)institucionalnim multinacionalkama za koje rade.

Hrvatska ponovno Predziđe kršćanstva

“Ako postoji način da Bog ponovo dođe i djeluje u Europi, onda će to biti preko Hrvatske” – rekao je prije petnaestak godina John Mulinde na susretu u Zagrebu i nastavio: Dok je oblak tame visio nad Europom ja sam dobio poruke, od različitih ljudi koji su mi napisali da im Bog govori, kako su Hrvatska jedina preostala vrata koja su otvorena. Ali za ta vrata se trebamo boriti,” Danas se sve više pokazuje da je bio u pravu.

Isus Krist nas ponovno oduševljava, Hrvatska nam opet budi nadu i jača ponos. Svako jutro crkve su pune ljudi koji rano, po mraku hitaju na mise zornice, medjunarodna istraživanja utvrđuju da je stalan trend rasta vjere kod mladih u Hrvatskoj. Unatoč raznim medijskim, institucionalnim i lobističkim pritiscima, religioznost mladih Hrvata je kao nikad u zadnjih 40-ak godina, tako da, prema spomenutom istraživanju, više od 32% njih redovno nedjeljom ide u Crkvu, a čak 45% srednjoškolaca se svakodnevno moli… kako gledati na takvu mladež, osim s neskrivenim ponosom i odobravanjem.

>>> HRVATI – OSOBITI SINOVI ZAPADA…

Na gornjoj poveznici je kratka politička povijest odnosa Katoličke crkve i hrvatske države. S posebnim ponosom trebalo bi izdvojit informaciju da je papa Inocent IV, davne godine 1248., Hrvatima dopustio službu liturgije na narodnom, hrvatskom jeziku, te je tako hrvatski postao četvrti ‘službeni’ jezik, uz klasične aramejski, grčki i latinski. Napomenimo da je papa prvu misu na talijanskom služio 7. ožujka 1965.

Eto, koliko su Hrvati privilegirani narod u kršćanskoj povijesti Spasenja.

Dodajmo da su Hrvati Referendumom o obitelji praktično preokrenuli europske trendove, otvorili put novim inicijativama, nakon čega su se dogodila slična nacionalna izjašnjavanja u nekih petnaestak zemalja i stvoren novi optimizam u ambijentu tradicionalnom, narodnom, kulturnom, vjerskom, a nasljeđe i identitet su ponovno postale vrijednosti koje se cijene u većini europskih zemalja.

M. Skitić/croative.net

Odgovori

Skip to content