JE LI DRUG ŠIBER POŠTENA KOMUNJARA?
Gospodin Šiber jučer je u emisiji Otvoreno rekao: „Mi se nalazimo u jednoj vrlo psihotičnoj situaciji“. Nije on jedini. To misle mnogi, a možda i svi. Prvo su to mislili redom svi akteri pregovora, HDZ, SDP I MOST. No prije toga to su servirali mediji. Na koncu je samu sebe u to uvjerila i sama nacija. Kod nje je umjetno proizvedena psihoza. Na trenutak sam pomislio da to Božo Petrov radi namjerno jer mu nedostaje pacijenata. Dvije su stvari ovdje u pitanju.
Prvo. Uzrok umjetne psihoze je djelovanje medija. Mediji su proizveli osjećaj psihoze ex nihilo. Dva su razloga. Prvi se sastoji u tome da psihoza proizvodi veću čitanost i zaradu. Drugi razlog je utjecaj politike na medije što je vrlo protuprirodno i nedemokratski dok je demokratski to da mediji utječu na politiku. Ili jednostavnije, u demokraciji se mediji ne dodvoravaju politici, nego politika medijima. Ovaj drugi razlog je prvi simptom slabo razvijene demokracije u Hrvata.
Drugo. Moguće je dakako da ljudi nešto zaista doživljavaju nesigurnim, neizvjesnim, rizičnim, paničnim i sl. bilo to takvo ili ne. No, istovremeno je slučaj da su postizborni pregovori i koalicije sasvim prirodna demokratska pojava. Iz toga je moguće zaključiti da nacija normalnu demokratsku pojavu doživljava demokratski nesigurnom. Demokratski normalno doživljava se demokratski nenormalnim i obrnuto. Eto voljena nacijo, takva je i tolika tvoja demokratičnost. Ovo je drugi simptom slabo razvijene demokracije u Hrvata. U cijeloj toj stvari jedino je dobro to što je nacija doživjela neki oblik samospoznaje. Saznala je o samoj sebi koliko je demokratski bijedna.
Vratimo se drugu Šiberu. To je li netko bio dugogodišnji vjeran član komunističke partije ima itekakve sveze sa svim raspravama tog čovjeka u demokratskom društvu na temu demokracije, jer je pitanje odakle toj osobi demokratska vjerodostojnost? Kako to vjernik totalitarizma postiže? Probudi li se jednog jutra u demokraciji i odjednom postane demokrat? Pokaje li se i obrati poput gospodina Tomca na putu za Domoljubiju? Inkulturira li se prirodnim putem u demokraciju? Kako? Ako nikako, onda je neprimjereno da osoba koja je bila istaknuti član partije u totalitarnom političkog sustavu, pa makar bila i „poštena komunjara“, biva držanom relevantnim sugovornikom na temu demokracije u demokratskom političkom sustavu.
I da završim o Otvorenom s time da se, gospodine Dujmoviću, u hrvatskom jeziku ne veli se šta, nego što, ča, ili kaj. Dakle, narječje nije štakavsko, nego štokavsko; hrvatski nije štagod nego štogod, nije štaviše nego štoviše, nije Šta ima novo? nego Što je nova?, nije Šta je s vama? nego Što je s vama?, na koncu, nije nešta nego nešto itd. (vidi Brodnjak, 1993:525-6). Od domoljuba imamo svako pravo očekivati da govore ili savršen materinski dijalekt, ili minimalno ispravan književni jezik. Miješanje dijalekta i književnog jezika, kao i korištenje tuđica i međunarodnih stručnih termina opravdano je iznimnim kontekstom, a ako on ne postoji, onda se radi o elementarnoj nepismenosti. Ili ukratko, kako imati povjerenja u čovjeka koji profesionalno, javno i u medijima zagovara domoljublje čineći to tako da neispravno govori vlastiti materinski jezik?
U međuvremenu, Ružica Vukovac ispred MOST-a izjavila je: „U državi u kojoj 30 posto ljudi kopa po kantama za smeće, 30 posto ih je u blokadi i 30 posto ih je ogrezlo u kriminal, a vi negativno pišete samo o 20 ljudi koji to žele promijeniti.“. No dobro, svatko treba biti na udaru medija. Zaista, ako se već želimo razgovarati o ozbiljnim temama, onda su pitanja sasvim druga. Primjerice, kako će 78 zastupnika promijeniti Ustav RH, ili se neke promjene mogu provesti i bez ustavnih promjena? Ili, tko će donijeti državni proračun i kako će se vratiti kamate koje dolaze na naplatu 2016.? Itd. Ta pitanja, pa tim slijedom niti odgovore, nismo čuli u primjerice frapantno neprofesionalnom intervjuu Mislava Bage s Božom Petrovim. Bago samo što se nije rasplakao nad činjenicama da MOST ne koalira s SDP-om, nego s HDZ-om.
Novinar godine, Mislav „tropartitna vlada“ Bago, inače Mislave kaže se tripartitna, ili točnije i istoznačno hrvatski trodijelna (lat. tres = tri, pars, partis = dio), nepristojno i bjelodano ljutito upada u riječ Boži Petrovu ispitujući ga sve redom besmislice, primjerice onu o koaliciji. Namjesto toga Petrov je nastojao reći da sklapa oblik zajedništva koji je slabiji od saveza, tj. koalicije, iako je i koalicija već samo „kratkotrajni savez“. Ne očekujemo od priučenog novinara Bage da zna što znači koalicija (lat. coalēscere = rasti zajedno), ali očekujemo od liječnika koji možda baš zbog poznavanja latinskog izbjegava tu riječ. Nasuprot tome, Petrov govori o suradnji, tj. kooperaciji (lat. cooperārī = raditi zajedno su-radnja). No, suradnja o kojoj je ovdje riječ je jasna kao dan. Stručnjaci će provoditi reforme, MOST će nadzirati provedbu i razvrgnuti suradnju čim se pokaže da se reforme ne provode. A što se tiče Bagine uvrede kulturno-umjetničkim društvima, treba reći da bi tako nešto mogao izjaviti samo provincijski seljačić koji sve da proživi 10 života ne bi uspio učiniti za domovinu ono što su u prošlosti za nju učinila hrvatska kulturno-umjetnička društva.
Simptomatično je kako se Bago u intervjuu, poput Peđe Čavoglave Grbina u Otvorenom, sablažnjava nestranačkog Predsjednika Vlade RH, kako kažu „nekog nepoznatog“. Bago samo prenosi Grbinov i opći strah političkih elita pred činjenicom da u RH postoje ljudi koji nisu niti u jednoj stranci, a koji bi navedenu službu mogli obavljati puno bolje od ijednog vjernog partijskog soldata. Inače, Bago, ne kaže se „Da li znači…?“, nego „Znači li to…?“ (znamo gdje se „dače“) i to nije slučajna i rijetka, nego sustavna greška. Bagino „Budimo ozbiljni!“ slika je i prilika ove države. Traži se ozbiljnost tamo gdje je potrebna stručnost, a nudi se u ozbiljnost maskirana nestručnost tamo gdje je potrebna serioznost. Da je navedena televizijska kuća k čemu, navedeni bi novinar dobio za ovaj niz nestručnosti, uvreda i neznanja ozbiljan ukor i relevantno smanjenje plaće, barem dok se ne popravi.
No „tropartitni“ novinar godine nije se mogao suzdržati. Bio je sav izvan sebe. Uzrujan. Nervozan. Na rubu ekscesa. Malo je nedostajalo da fizički napadne Petrova. Ili kako bi rekao drug Šiber, bio je psihotičan.
Samo za Mislava Bagu Talking Heads s uspješnicom Psycho Killer iz 1974.
Autor: Kristijan Krkač/blog.vecernji.hr
