KARDINAL SARAH: Europa ima kršćanske korijene koje je pozvana ponovno otkriti ako želi preživjeti
Dopustiti nekome da se pričesti dok živi u „očitom proturječju“ s Isusovim riječima ne znači otvoriti vrata koja vode Kristu. Naprotiv, to znači „zatvoriti vrata koja vode u pravi život“ – rekao je kardinal Robert Sarah, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, dodajući da je „smrtni grijeh Europe“ tiho otpadništvo od vjere ili želja izgraditi „humanizam bez Boga“.
U dugačkom intervjuu za njemačku stranicu Kath.net, kardinal se osvrnuo na nizu tema: od liturgije i euharistije kao izvora i vrhunca kršćanskoga života, zaborava Boga u Europi i pokušaja prilagođavanja Crkve svijetu u ime milosrđa, do komentara da završni dokument Redovne sinode o obitelji „otvara vrata“ pričesti za rastavljene i civilno ponovno vjenčane katolike.
Gvinejski kardinal je napomenuo da je Europa ugrožena zato što je zaboravila Boga i – dosljedno – zaboravila svoju kulturu, povijest, korijene i identitet. Fenomen islamističkog terorizma mogao bi biti samo privremena pojava, kako se svi nadamo – rekao je kardinal – ali neće nestati problem Zapada koji se više ne poznaje, koji je izgubio svoj identitet. Udaljavanje Europe i Zapada od Boga nije više rezultat razmišljanja o njegovom postojanju, nego ravnodušnosti spram religije.
Danas se govori: „Nije važno postoji li Bog ili ne: svi su slobodni vjerovati što god žele, ali samo u privatnom životu“. To znači – kako je istaknuo – zanijekati sve, zanijekati čovjekovu sposobnost da traži Istinu. Ukoliko je sve jednako, više ništa nije važno. Taj je relativizam, prema kardinalu Sarahu, puno gori od nihilizma. Zapad, a ne samo Europa, u opasnosti je da zbog zaborava Boga također zaboravi najljepše darove kršćanstva: poštovanje života, čovjekovo dostojanstvo zato što je stvoren na sliku Božju. No najgora je često nasilna nakana Zapada da tu dekadenciju „izvozi“ u nezapadne kulture.
Upitan zašto se ove i prošle godine toliko raspravljalo o sakramentima za rastavljene u novim vezama, kardinal je rekao: Zato što se, nažalost, danas čak i u Crkvi i među mnogim svećenicima, biskupima i kardinalima drži da se treba suočiti s problemima u svijetu tako da im se prilagodi, zanemarujući Isusove jasne riječi o nerazrješivosti braka i rastavi. A to se radi zbog ugode, da se izbjegne rizik političke nekorektnosti. To se zove svjetovnost. Prestravljeni smo Božjom prisutnošću u našim životima i radije ga – kako se izrazio – „ubijamo“, da bismo mi imali sve pod kontrolom. Jasno je da je evanđelje zahtjevno: Isus zahtjeva naše sve, ali nam istovremeno i pruža sve. Može li išta biti ljepše od toga – upitao je kardinal Sarah.
Osvrćući se pak na nedavno objavljeni članak p. Antonia Spadara u časopisu La Civiltà Cattolica, u kojem se tvrdi da je redovita Sinoda otvorila vrata pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane, kardinal Sarah je naglasio da su vrata za njih uvijek otvorena ukoliko ih Bog stalno poziva na obraćenje. Međutim, predložiti da se pričesti pripuste osobe koje žive u očitom proturječju s Isusovim riječima nije otvaranje vrata prema Kristu, nego zatvaranje vrata života. U tom je kontekstu naveo Isusove riječi: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik“.
Istaknuo je da završni tekst Sinode kaže kako se pastoralno praćenje ima odvijati „u skladu s naukom Crkve“, što uključuje „nerazvodnjeno , potpuno i vjerno“ čitanje dokumenata Familiaris consortio i Sacramentum caritatis, koji jasno kažu da takva praksa nije moguća. Premda uzimaju u obzir konkretne okolnosti, ti dokumenti za cilj imaju dovesti osobu k životu koji je u skladu s Isusovim riječima: napuštanju nove veze ili životu u potpunoj uzdržljivosti.
Istina je da završni dokument Sinode eksplicitno ne ponavlja taj nauk – nastavio je kardinal Sarah – i zbog toga se u medijima tumačio na različite načine. Ali reći da je tekst otvorio vrata pričesti za rastavljene u novim vezama je „nasilno, čak i prijevarno tumačenje koje izobličuje njegovo značenje.“ Tekst nikada ne govori o euharistiji za one koji ustraju u grješnom načinu života – podsjetio je kardinal. Ako se nešto prešutilo, onda se to mora tumačiti u skladu s „katoličkom hermeneutikom, što znači u svjetlu prethodnog, stalnog učiteljstva; učiteljstva koje se u tekstu nikada ne niječe“.
Suprotno čitanje znači „pisati neko drugo evanđelje i suprotstaviti se Isusu Kristu našem Gospodinu.“ „Poprilično sam siguran“ – naglasio je kardinal – „da papa Franjo tumači brojeve 84-86 u Relatio synodi u savršenom kontinuitetu i vjernosti svojim prethodnicima“. Promjena po tom pitanju bila bi „stvarna promjena doktrine“ – podsjetio je pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu.
Pastoralno praćenje rastavljenih i ponovno vjenčanih treba se razlikovati od slučaja do slučaja, kao što se priprema za brak prilagođava od slučaja do slučaja. Ali to ne znači da Crkva onima koji se pripremaju na brak nudi drukčiju vrstu ženidbe, prilagođenu pojedinačnim slučajevima. Ženidba za koju su se pripremali je ista, jednako kao što je cilj za rastavljene i ponovno vjenčane uvijek isti – ustvrdio je kardinal Sarah.
Na koncu je upozorio na opasnost eurocentrizma, koja se očitovala i u radnom dokumentu Sinode o obitelji; iznad svega u naglašavanju individualne i subjektivne savjesti. Odgovarati na probleme obitelji iz te perspektive znači isticati autonomnost i subjektivnost savjesti, koja sama za sebe odlučuje. Zbog toga, previše eurocentrično gledište želi po svaku cijenu opravdati situacije koje su protivne istini o braku, poput bluda, kohabitacije ili civilnih vjenčanja te ih vidjeti kao putove prema punini, a ne prepoznati štetu koju nanose ljudima. To je gledište također sklono suprotstavljati ljubav i istinu, doktrinu i pastoralnu skrb – rekao je kardinal, dodajući:
Mislim da je Sinoda htjela napustiti upravo takvo gledište. Druge kulture, koje su na periferijama, bacaju se novo svjetlo na obitelj; imaju viziju obitelji koja je u središtu društva i Crkve. Društvo i Crkvu ne čine pojedinci, nego obitelji, stanice živoga zajedništva. To odgovara „obiteljskom“ poimanju čovjeka, što znači da on nije izolirana savjest, nego da živi primajući sve od drugih te je pozvan sam se darovati drugima. U tom se kontekstu bolje razumije da je svjetlo nauka ujedinjeno s praksom i liturgijskim životom; to nije samo teoretsko svjetlo. To također odgovara istinskoj europskoj misli, koja ima kršćanske korijene – korijene koje je Europa pozvana ponovno otkriti ako želi preživjeti – zaključio je kardinal Robert Sarah.
MISIJA / RADIO VATIKAN
