Štrokov unosni antifašizam
Zanimljivo se društvance u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista početkom ovoga tjedna okupilo oko jednog spomenika. Ne, nije to bio spomenik Josipu Brozu u Kumrovcu, već Izidoru Štroku u Krapini, partizanskom generalu i poslijeratnom visokom budži, umrlom 1984. godine u Zagrebu.
Vijenci na spomenik položeni su u nazočnosti elitnih antifašista Stjepana Mesića, Budimira Lončara, Slavka Linića, Siniše Hajdaša Dončića, Duška Ljuštine, Rajka Grlića te Gorana Štroka, generalova sina, i ostale malobrojne publike.
Prije tog čina antifašisti su obišli obližnje selo Cerje u općini Jesenje, koje su prije sedamdeset dvije godine navodno zapalili ustaše i pobili trideset četvero civila.
Skretanje udesno
Ovaj skup ne bi bio zanimljiv da nije bilo dnevnopolitičkih konotacija. Od svih izjava izgovorenih u novinarske mikrofone, nije se teško složiti jedino s redateljem Grlićem, koji je, otprilike, kazao kako svi koji govore kako ih ideologija ne zanima zapravo lažu. Pa već i taj jednostrani odnos spram prošlosti s onu stranu humanizma i ljudske suosjećajnosti jest prvorazredna ideologija ili barem u njezinoj funkciji.
Ova ista ekipa ni mrtva se ne bi slikala i položila vijence, na primjer, u Maceljskoj šumi ili u Hudoj jami. Tzv. antifašizam kao plemenita ideja u nas je već odavno zaprljan zločinima njegovih protagonista i grčevitim nastojanjima njihovih nasljednika da se ti zločini posvete, prikriju i na koncu da se sačuvaju privilegirane pozicije u društvu.
Na jedno sugestivno novinarsko pitanje postavljeno ovom prigodom o tome skreće li Hrvatska udesno, bivši predsjednik Mesić je konstatirao kako je ona već skrenula u tom pravcu. Štrok je bio nešto izravniji. Po njemu, Hrvatska previše skreće udesno, a „ustaštvo je nezasluženo dobilo poziciju“!?
Nekadašnji automobilist i sadašnji biznismen dodao je još kako nove generacije moraju biti zahvalne našim očevima i djedovima za slobodu koju uživamo. Pri tome je potpuno zaboravio ili namjerno ignorirao vlastitu generaciju, kao mlađe generacije, koja je na svojim leđima doista iznijela slobodu koju uživamo. Da smo tu slobodu imali prije njih, onda se cijeli taj Domovinski rat ne bi ni dogodio.
Zahvalnost očevima
O zahvalnosti očevima i djedovima za slobodu Štrok i ljudi njegova sloja i podrijetla mogu govoriti samo u svoje ime.
Zahvaljujući svom ocu i njegovu političkom naslijeđu i nasljednicima, ovaj britanski poduzetnik dobio je u režiji Slavka Linića i Ivice Račana na dar dubrovački hotel “Exelsior”, točnije platio ga je samo 1,3 milijuna njemačkih maraka, što je otprilike cijena jednog malo boljeg stana u Dubrovniku. Pri tome Štrok nije uopće izuzetak već više pravilo. Nekako se uobičajilo da se pojmovi desnica, konzervativizam, nacionalizam i slično automatski povezuju s fašizmom, nacizmom i ustaštvom, dok je „antifašizam“ postao samo oblik eliminacije političke, pa i poslovne konkurencije, odnosno obrane ekskluzivnih prava.
O fašizmu se u nas počelo posebno galamiti kada je došlo do smjene na Pantovčaku, a ta galama, nimalo slučajno, ponovno jača u vrijeme slaganja nove vlade.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
