Je li se u Saboru dogodio zadnji pokušaj miniranja Mosta?
Prva sjednica novog saziva parlamenta na kojoj Sabor nije formiran, najbolje je što se moglo dogoditi za razvitak demokracije u Hrvatskoj. Nije riječ samo o tome da će svi politički čimbenici na političkoj sceni morati postati fleksibilniji i da će morati prihvaćati kompromis kao normalno rješenje u donošenju političkih odluka, nego je ovdje riječ i o tome da su konačno počele padati maske. Sad je sasvim jasno tko je tko na političkoj sceni. Imamo odgovore na do jučer nepoznata pitanja, koja nisu nimalo nevažna za budući razvoj događaja.
Iako su neki komentatori osudili odluku Predsjednice Republike da sazove sjednicu Sabora prije sljedećeg kruga konzultacija, sad je sasvim jasno da je ovo bio jedan od njezinih boljih poteza otkad obnaša najvišu državnu funkciju. Pregovori su do sad vođeni iza zatvorenih vrata, uz puno nagađanja i pretpostavki, te uz vrlo malo stvarno poznatih činjenica. Na javnoj sjednici Sabora malo toga se moglo sakriti.
Najprije je u oči upalo silovanje demokracije koje je s očitom nelagodom pokušao provoditi Josip Leko tako što je pokušao kandidata Mosta progurati praktično bez rasprave, a nakon što su ga svojim potpisima predložili zastupnici SDP-a i HNS-a. Intervencija Branimira Glavaša i njegovo traženje da se prije glasovanja prof. dr. Robert Podolnjak izjasni želi li prihvatiti funkciju predsjednika Sabora u izmjenjenim okolnostima u odnosu na zahtjeve koje je pred dvije velike koalicije postavio Most, bila je panično spašavanje demokracije u parlamentu.
Očito je da su u SDP-u igrali na svima već vidljivu nespremnosti zastupnika Mosta na velike političke igre. Istinu ne treba skrivati. Mudar političar s malo više političkih utakmica iza sebe nikad nebi sebi vezao kamen oko nogu prije skoka u nemirno političko more, kao što je to napravio Božo Petrov s onom, za njega, ali i za sve nas, vrlo nesretnom i nespretnom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika. Danas je cijela zemlja talac te glupe izjave. Petrov nema dovoljno dobar časni izlaz iz te situacije, a rješenje s konsenzusom dviju velikih koalicija svakim danom je sve nerealnije. Kritike birača prema politici Mosta koja nas uvlači u još dublju krizu, sve su glasnije.
Da su političari skupljeni u Mostu sasvim nespremni na ovakve grube političke utakmice svjedoči i zbunjeno reagiranje Roberta Podolnjaka kad je trebao odgovoriti na pitanje Josipa Leke prihvaća li kandidaturu za predsjednika Sabora koja nije podržana od HDZ-a ali niti od zastupnika njegovog Mosta. Tragično je bilo Podolnjakovo traženje izraza s kojim bi ostao vjeran odluci vlastite stranke da ne prihvati funkciju ako ona nije plod konsenzusa, ali i kako bi i dalje ostao u igri za funkciju predsjednika Sabora. Umjesto jasnog – ne prihvaćam – on je pokušavao reći da u danim okolnostima mora otkloniti takvu mogućnost, što je valjda trebalo značiti da ostaje u igri ako se okolnosti promjene.
Ljudski je htjeti biti predsjednik Sabora i Podlonjaku to ne treba zamjeriti. Krivci za ovakvu situaciju su u Mostu. Oni su se trebali bolje pripremiti za ovakvu mogućnost. Bilo je očito da ih je SDP pokušao dobiti na prepad tako što je Leko kao predsjedavajući trebao na brzinu progurati glasovanje o Podolnjaku. Da je u takvom mogućem razvoju događaja Podolnjak dobio samo jedan glas iz svoje stranke, Most bi bio uništen kao jedinstvena politička snaga koja može diktirati uvjete na domaćoj političkoj sceni. S obzirom na razinu nejedinstva unutar Mosta, ali i na nepripremljenost njihovih zastupnika na ovakve grube političke igre, sasvim je logična odluka Zorana Milanovića da to pokuša. Kad prvi iskoči, onda kreće kupovina preostalog broja zastupnika.
Je li Milanoviću rizično kupovati zastupnike Mosta dok DORH naređuje policiji da provede istragu zbog dosadašnjih navoda u kupovini mandata, odnosno zastupnika? Ako su točni do sad objavljeni navodi o tome što DORH i policija rade, onda Milanović nema nikakvog rizika. Naime, cijela priča se vrti oko HDZ-a SDSS-a i Mirka Raškovića. Nisam nigdje vidio da je Cvitan naredio i istragu protiv Stipe Petrine zbog neprijavljivanja toga što je Rašković navodno od njega 2009. tražio novac, iako je i neprijavljivanje traženja mita kazneno djelo koje se kažnjava do tri godine zatvora. Petrina uporno Most naginje prema SDP-u, pa makar ga tako i srušio.
Milanović je u očitoj prednosti u igri kupovine zastupnika. Dok je HDZ pod povećalom i pod istragom, on može slobodno rušiti Most. Trebalo je samo napraviti prvu pukotinu, a to se htjelo s prijedlogom Roberta Podolnjaka za funkciju predsjednika Sabora. Sudeći po komentaru Ivana Lovrinovića o neizboru Podolnjaka, SDP-u je zaista samo malo falilo. On za to što Sabor nije konstituiran optužuje desnu koaliciju, zaboravivši pri tome da Podolnjak nije imao ni potpise zastupnika Mosta, pa tako ni njegov. Nije imao ni potpise zastupnika HRID-a, iako su svi tjednima optuživali Prgometa da je sigurni igrač SDP-a. Sad bi se valjalo zapitati zašto je Grmoja tako brzo izrežirao protjerivanje Progmeta iz Mosta? On je jedini ustrajavao na tome da Most preuzme odgovornost, umjesto što beskrajno i besplodno pregovaraju i razgovaraju.
Ako Most i dalje ustrajava na reformama, čini mi se da bez obzira na onu nesretnu izjavu Bože Petrova ovjerenu kod javnog bilježnika, a nakon današnje epizode u Saboru, konsenzus više ne može biti ni zahtjev ni očekivano rješenje. Kako se mogu očekivati reforme od onih koji se vlasti žele dokopati na način kojem se u Mostu žestoko protive i zbog čega su se oni i okupili?! Zar u Mostu stvarno ne vide da ih je SDP danas pokušao razoriti?!
Nažalost, u Mostu očito još nisu naučili ni ovako jednostavnu političku abecedu. Dokaz tome je i to što nakon očitog pokušaja SDP-a da razbije Most oni organiziraju zajednički sastanak na koji, ucjenom o nastavku pregovora, žele za isti stol dovesti dvije nespojive političke opcije. Rekao bih Boži Petrovu, kad bi od toga bilo koristi, pa zato kažem Nikoli Grmoji, očitom stvarnom šefu Mosta, da ipak malo razmisle o tome što je država bez oporbe? U normalnom svijetu to se zove diktatura. Iz Mosta su do sad stavljali znak jednakosti između HDZ-a i SDP-a, aludirajući na isti obrazac neprihvatljivog političkog ponašanja, a sad žele te dvije opcije spojiti i natjerati da vladaju zajedno uz posredovanje Mosta.
Tko bi tu bio oporba? Ivan Vilibor Sinčić i zamjenski zastupnik Milana Bandića? Gospodo iz Mosta, jeste li svjesni svoje nesvjesti? Nije li vrijeme da priznate strah od prihvaćanja odgovornosti koja vam je ni krivima ni dužnima gurnuta u ruke razočaranjem dijela biračkog tijela dosadašnjom politikom i dosadašnjim načinom vođenja države ili da se uhvatite konkretnog posla i zatražite suradnika na provođenju proklamiranih reformi? Dok se vi beskrajno dogovarate i želite nemoguće, zemlja sve više propada. U Hrvatskoj 95 % građana ima neki kredit. Danas su im rate postale veće jer je kuna značajno oslabila u odnosu na strane valute. A taj trend će se nastaviti sve dok država ne dobije Vladu koja je sposobna za reforme. Pregovori o pregovorima neće zaustaviti krizu. Aktualni premijer i aktualna Vlada, koji to jesu još uvijek samo zahvaljujući vama, pokazali su što i koliko znaju i mogu. Recite ovom narodu jasno i glasno želite li to isto još četiri godine. Povucite konačno neki konkretan potez, pa makar i loš.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
