TRAGEDIJA JE DA NAM DOCIRA PUHOVSKI
Žarko Puhovski je na tribini REKOM-a, udruge za reuspostavu jugoslavenskog bratstva i jedinstva i izvlačenje proračunskog novca, rekao da mu je smiješno da u Hrvatskoj još uvijek postoje branitelji. Jer, po njemu, Hrvatsku nije potrebno braniti. Barem ne više.
A sudeći po svemu što je nadrobio, nije je bilo potrebno braniti ni onda, jer je po njemu Domovinski rat bio više građanski rat nego nešto drugo. Na toj tribini, gdje je odnos snaga bio kao u Domovinskom ratu – na strani Srbije njih troje, Žarko Puhovski, Hrvoje Klasić i nekakva Svetlana, a na strani Hrvatske Josip Jurčević – mogli smo čuti kako se ne zna kada je rat počeo, jer nije proglašen. Prema tome se ni za jedan rat zadnjih stotinjak godina ne zna kada je počeo, jer se ratovi ne proglašavaju službeno tamo od pretprošlog stoljeća. Ali Puhovskom je “najsmješnije da još postoje ‘branitelji’, pošto Hrvatsku ne treba braniti – to su mitske kategorije’”, pa je zato zaključio da je kod nas na djelu “institucijska poremećenost”.
Dakle, jedan salonski ljevičar zadužen za davanje intelektualnog legitimiteta anticivilizacijskim ideologijama i humanog lica britanskim kolonijalnim tvorevinama, poput Jugoslavije – na slici u društvu sebi sličnih, ratnog zločinca i komunističkog velmože Boljkovca, ubojice i udbaškog bosa Perkovića i kninskog četnika Raškovića, nakon što su zajedno srušili Hrvatsko proljeće – kaže da mu je smiješno da postoje branitelji. I onda će netko reći da nam ne treba lustracija! Pa ne da nam treba lustracija, treba nam hitna deratizacija! Žalosno je da to Boži Petrovu, koji se nedavno opet izjasnio protiv lustracije, nije jasno! Pogledajte četvoricu na slici – takvi i dalje vladaju državom i medijima!
I onda ispada da su oni koji su protiv lustracije “umjereni”, a oni koji za čišćenje tih Augijevih štala su za hrvatske medije kao neki desničari i barabe?!
A da postoji institucijska poremećenost, je očito! Gdje ćete nešto poremećenije od toga da intelektualnu elitu u državi predstavlja tip koji je cinkario kolege studente zbog otpora diktaturi, lažni svjedok na montiranim političkim procesima i kasnije protiv hrvatskih generala u Haagu!? Ako je nešto smiješno, smiješno je da su takvi poput Puhovskog i dalje nekakvi znanstveni autoriteti i moralne vertikale, uvaženi članovi društva, a ako je nešto tragično, tragično je da 72 godina nakon poraza fašizma u Hrvatskoj postoje – antifašisti! Ako nema više opasnosti za Hrvatsku od Srbije, pa ne treba biti ni branitelja, po kojoj logici onda treba biti “antifašista”? Italija nam prijeti ratom, možda? A da ne govorim da postoji SAB, Savez antifašističkih boraca, koji vode ljudi rođeni desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata, ali u tome Puhovski ne vidi inistitucijsku poremećenost!? Antifašistima su se do 1989. nazivali ruski, rumunjski i istočnonjemački komunisti i tajna policija, danas je “klerofašizam”, kako su oni zvali demokraciju od koje su se branili “antifašističkim” Berlinskim zidom, općeprihvaćen u svijetu, pa čak i zapadna veleposlanstva, čudnim obratom, financira takve poput Puhovskog i njihove ideološke budalaštine! Što, doduše, više govori o današnjem zapadu i tome tko ga vodi, nego o domaćoj soroščadi. Naime, ima nečeg duboko farizejskog i licemjernog u tome da bivše komuniste i neprijatelje “američkog imperijalizma” i kapitalizma danas financiraju njihovi bivši neprijatelji, i da oni kao zakleti neprijatelji neoliberalnog kapitalizma objeručke prihvaćaju financiranje od jednog Sorosa.
Najbolji komentar ove predstave u režiji Sorosa i izvedbi ansambla “Titovi mališani – grupa Rekom”, odnosno priložene fotografije, dao je jedan moj prijatelj s facebooka: “Možemo pričati što hoćemo, ali svima njima, od komunista, preko četnika, do udbaša trebamo skinuti kapu i duboko se nakloniti – sjebali su nas vrhunski, a sad nam još i uši zavrću.”
Tko ne podrži SDP, imat će posla s policijom
A jedan drugi Rašković – ne onaj koji je prijateljevao s Puhovskim uz litru i janjetinu, nego onaj koji je odbio pokoriti se diktatu svoje partije, SDSS-a – pozvan je na obavijesni razgovor na policiju, a navodno se ispituje i njegova mirovina. Naravno, za mirovinu mu je svejedno, jer je ionako sada saborski zastupnik, a kada to prestane biti, imat će pravo na saborsku mirovinu, pa ako je istinita vijest koju donosi Jutarnji pod naslovom – “Pokrenuta istraga o prijetnjama Raškoviću! Navodno se ispituje i njegov status branitelja…” to mu neće značiti baš ništa.
No, Marko Rašković, koji je radio za hrvatsku stranu u ratu, našao se na udaru policije, politike i medija kada je odbio dati bjanko ček (č)etno biznismenu Pupovcu da trguje njegovim mandatom, odnosno da ga u njegovo ime potpiše pod Milanovićevo ime na popisu onih koji ga podržavaju za premijera.
Rašković je istupio iz SDSS-a, a policija sad, navodno, istražuje pritiske i ucjene o kojima je Rašković progovorio. Pitanje je samo, je li Rašković pozvan na PNUSKOK da bi svjedočio o tome tko mu je prijetio da će mu “skinuti glavu” (a rekao je da to nisu bili Hrvati, pa nije teško zaključiti o kome se radi!) ili radi toga jer nije potpisao za koga treba. Zanimljivo kako su brzi u ovom slučaju, a spori kad se radi o nalazu revizije o DUUDI-ju, gdje bi mogla biti umiješana vlast. U normalnoj zemlji bi policija smjesta privela Pupovca i Stanimirovića i ispitala ne samo jesu li prijetili Raškoviću, nego i kako su se obnavljale srpske kuće za vrijeme Ive Sanadera, jer je javna tajna da je SDSS uzimao mito od svakog Srbina koji je dao zahtjev da mu RH o svom trošku obnovi kuću, a Raškovića pustila na miru i eventualno ga pozvala na sud kao – svjedoka. Ali kad znamo da je ovog tjedna odlučeno da će udbaški ubojica uhićen u Španjolskoj, Vinko Sindičić, biti izručen Hrvatskoj – ne zbog brojnih ubojstava, ne zbog pokušaja atentata na Štedula, ne zbog atentata na Bušića, ne zbog ubojstva djevojčice Rosemary Ševo i njenih roditelja – nego zbog “lažnog svjedočenja”!
Ovoj državi, naime, ne smetaju ubojice, nego joj smeta kad Nijemci kojem od njih sude. Pa tako terete Sindičića da je lažno svjedočio protiv Pratesa, udbaškog sitnog doušnika i urotnika u ubojstvu Đurekovića, kako bi preko rušenja presude Pratesu srušili optužnicu protiv osobe sa slike iz prethodnog pasusa o Puhovskom – Perkovića. Cirkus? Da, ali još je veći cirkus što Pupovac sada govori kako bi Rašković stranci trebao vratiti mandat!!! Bi li onda i Prgomet i Petrina trebali vratiti mandate Mostu? Ne, jer to Milanoviću i njegovom pokaznom Srbinu ne odgovara. Licemjerje je konstanta kod SDP-a.
Predsjedničin doktorat
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović upisala je doktorat na zagrebačkom FPZG-u. Nije ona prvi hrvatski predsjednik koji će tijekom svog mandata doći do doktorske titule – prije nje je doktorom tijekom predsjednikovanja postao Stjepan Mesić. Samo, on se baš nije ubio od studiranja – proglašen je počasnim doktorom sveučilišta u Tuzli, doduše od strane lažnog rektora (postojao je spor oko rektorata) pa je nejasno važi li i ta “počasna” titula.
Riječ je o dobrodošlom odmaku od nekadašnje komunističke prakse, kad su razni direktorski krkani i komitetlije, pripadnici janjećih brigada, dobivali počasne akademske titule, iako su od škole imali pet razreda šumske partizanske, nezavršen kovinotokarski zanat i svečanu akademiju povodom “Osmog marta”. Neki put bi posilni došli nekom od onih komunističkih budža pa im rekli: “Druže, nije red da ti u biografiji piše da imaš četiri razreda osnovne, a vodiš preduzeće sa 5000 zaposlenih, ajd’ se javi onom profesoru u Bihaću da ti sredi diplomu”. Veleučilište u Bihaću i sveučilišta “Džemal Bijedić” u Mostaru i “Đuro Pucar Stari” u Banja Luci su također bili čest izbor nomenklature kao mjesto stjecanja nekakve diplome. Nešto kao – viša uzaludna.
No, upis doktorskog studija predsjednice, nekima je u Hrvatskoj silno zasmetao. Kao, kako će se netko usuditi rušiti je, pa ona je – predsjednica! Zanimljiv je taj strah od vlasti u Hrvata, ta pokornost. A izgleda da ljudi pretpostavljene tuđe postupke prosuđuju po sebi! Sveučilište je autonomno, politika ionako nema nikakve ingerencije nad profesorima, naročito predsjednica! Neke brine kada će stići učiti: pa doktorski studij gotovo uvijek ide uz rad! I pravnici i liječnici i svi ostali, doktorat upisuju kad već imaju posao i karijeru i to u pravilu vrlo zahtjevan posao! Svakako posao liječnika specijalista, koji podrazumijeva i dežurstva, nije manje zahtjevan od predsjedničkih obveza, koje su uglavnom protokolarne! A usto, doktorski studij podrazumijeva vrlo, vrlo malo predavanja, a puno istraživanja i samostalnog rada i ponešto konzultacija.
A što se tiče kritika – bojim se da tu ima i puno tipičnog hrvatskog jala. Najglasnije taj potez predsjednice kritiziraju ljudi sumnjive erudicije, poput Matije Babića i njegovog portala Index. On, kako znamo, nema doktorat, ali ima diplomu stručne škole – na sudu je zadnji put naveo da je po zanimanju mehaničar fine mehanike. Nije da je to nešto loše samo po sebi – niti je fakultet preduvjet za bavljenje bilo čime, preduvjet je stručnost i znanje – ali ako već nemate formalno obrazovanje, minimum korektnosti i kulture je ne pljuckati po onima koji ga imaju.
Matija Babić ponovno u ratu s obrazovanjem
A izgleda da je upravo taj doktorat inicirao rat pit-bulla hrvatskog novinarstva, Matije Babića i Kolindinog FPZG-a. Rat je izbio kad je Babić na svom Facebook profilu objavio kako nije u mogućnosti održati audiciju za mlade novinare na Fakultetu političkih znanosti, jer ga je vodstvo Fakulteta tražilo da im plati ako misli to učiniti, što oni negiraju. Matija je, inače, veliki socijalist i ljevičar kad treba kritizirati proklete kapitaliste, ali kad on treba nekom platiti za njegov rad, onda nađe sto izgovora da nikome ništa ne plati. Njegovo licemjerje ide dotle da je nedavno objavio cijeli traktat o tome zašto državi ne treba plaćati porez, braneći vlastiti postupak utaje, da bi onda objavio kako prokleti HDZ opet vara na porezu, jer je promidžbeni kombi (unajmljen!) registriran (kao i sva vozila u Hrvatskoj u vlasništvu tvrtki koje ih rentaju) u Daruvaru! I iz toga je izvukao briljantan zaključak kako time “varaju na porezu”, iako je porez na vozilo isti gdje god ga registrirali (ali osiguranje nije, no ono se plaća privatnoj tvrtki, a i da je porez manji i dalje bi to bio legalan način smanjenja poreza, a svatko normalan koristi sva legalna sredstva da plati manje poreza i u tome nema ničeg nemoralnoga – u utaji ima).
Na Matijinu ucjenjivačku taktiku, “ajd vi meni radite za badava”, reagirala je jedna studentica, Katarina Drvodelić,
a Matijin odgovor – u stilu pravog seoskog đilkoša i primitivca, privatnom porukom – je brzo uslijedio i možete ga vidjeti ovdje.
To je inače način na koji pobornik emancipacije žena i profinjeni ljevičar Babić razgovara sa ženama na internetu i već sam do sada od raznih cura dobio dosta dokaza njegove kulture dijaloga. Njegov otac je imao pravo: mali je trebao biti – čoban.
Fakultet je reagirao priopćenjem, u kojem se navodi kako “najstrože osuđuje govor mržnje i napade, te će u svakom pogledu stati u zaštitu svojih studenata. Iznimno nam je žao što su se studenti našli na udaru neutemeljenog napada na instituciju. Fakultet političkih znanosti provokaciju urednika i suvlasnika jednog portala nije smatrao važnom, pogotovo u danu tužnog sjećanja na stradavanje Vukovara. Ipak, nakon što su studenti, koji su se založili za instituciju, doživjeli osobne napade i uvrede, smatramo kako je vrijeme da podsjetimo na osnovna pravila novinarske profesije, otklonimo nedoumice i zaštitimo svoje studente. Nepoštivanje pluralizma stavova, nedostatak kritičkog mišljenja i govor mržnje najgore su karakteristike novinarstva u Republici Hrvatskoj.”
A priopćenje je dao i Studentski zbor: “Ovo nije prvi put da gospodin Babić blati naš fakultet. Ovim je izjavama pokazao razinu svoje profesionalnosti i rječnik koji je u potpunosti neprimjeren. Pobrinut ćemo se da studentice koje su uvrijeđene povežemo s pravobraniteljima.”
Bilo bi već i vrijeme da netko Matiju prijavi, tim više što on prednjači u kmečanju o govoru mržnje čim netko ma i najblaže kritizira gay brakove.
‘Konstituranje’ Sabora i kultura u Hrvata
Kako je moguće da likovi, poput nepismenog psovača Petrine, koji je napisao kako se veseli “konstiturajučoj sjednici Sabora”, ili Matije Babića, ordinarni primitivci bez škole, kućnog odgoja i kulture, postanu korifeji lijeve i napredne misli u Hrvata, temeljem svog primitivizma steknu auru “buntovnika” i “boraca protiv sistema”? Nije svaki glupi siledžija i kvartovski šerif romantični revolucionar i borac za slobodu!
Ponašanje takvih marginalaca ne treba čuditi kada na čelu države imamo čovjeka koji nema trunke odgoja. Kada je Kolinda Grabar-Kitarović izabrana za predsjednicu, voljom građana, Milanović joj je odbio čestitati, odbivši time zapravo priznati volju građana. Bila je to reakcija nezrelog narcisoidnog derišta koje se duri, a to se inače najbolje regulira s dvije odgojno-obrazovne fliske.
Dojam o sebi samo je potvrdio prošlog četvrtka odbivši se fotografirati s predsjednicom kad je bio kod nje na konzultacijama, prošavši kraj nje kao pored turskog groblja i samo joj u prolazu dodirnuvši ruku bez pozdrava i pravog rukovanja, motom iskusnog dilera koji dodaje nekom vrećicu s ilegalnim supstancama. Na to se predsjednica, a što će drugo, nasmijala i odmahnula rukom – a što mu možeš, takav je. Kada imate takvu sirovinu na čelu Vlade, bahatu, neosjetljivu, bez usvojenih osnovnih normi lijepog i civiliziranog ponašanja prema drugim ljudima i prema institucijama države kojoj je posve slučajno na čelu, treba li se čuditi jednom Petrini ili Babiću?
Je li uredništvo Jutarnjeg preseljeno u Buzin?
Prošlog tjedna smo mogli čitati propagandni uradak visokopozicioniranog američkog obavještajca Janusza Bugajskog u Jutarnjem, po kojem ispada, otprilike, da su Rusi jedini pravi sponzor terorizma u svijetu. Oni su to možda i bili prije pedeset godina, ali danas ISIL sponzoriraju uglavnom američki saveznici, a “umjerene teroriste” iz Al Nusre i FSA i Amerika izravno. Uglavnom, prema Bugajskom ispada da Rusi stoje iza ISIL-a, napada u Parizu, a vjerojatno i 9/11. Rusi su krivi i za bombe u Rusiji, Rusi su sami srušili svoj zrakoplov iznad Sinaja, Rusi obučavaju i financiraju ISIL i Al Qaidu… Dok oni koji su srušili ruski avion koji je išao bombardirati ISIL, ne stoje iza ISIL-a, ne kupuju ISIL-ovu naftu i ne šalju teroristima oružje pod firmom “humanitarne pomoći!”
Da Rusi nisu baš anđeli nije sporno, no ovaj đubretarski spin od kojeg normalnom čovjeku dođe da povrati, u kratkom je roku popraćen s još nekoliko proameričkih izrazito neprobavljivih propagandnih uradaka. U prvom, izvorno je u naslovu navedeno kako su Rusi pobili više civila u Siriji nego terorista, iako se u samom tekstu navodi da su ubili oko tisuću vojnika Al Nusre i ISIL-a i petstotinjak civila. Kasnije je naslov promijenjen, zbog kritičkih komentara čitatelja, pa je glasio: “Rusi u Siriji ubili 500 civila i oko 1000 terorista”, čime su borci Al Nusre postali, od civila i nejači, teroristi u roku od oko dva sata. Uglavnom, prema Jutarnjem, Rusi ubijaju samo majke s dječicom, nobelovce, doktore i atomske fizičare iz umjereno terorističke Al Nusre. U drugom se ponovno navodi da “organizacije za ljudska prava tvrde kako je u ruskim zračnim napadima poginulo više civila nego pripadnika Islamske države”: “Sirijski opservatorij za ljudska prava procjenjuje kako su u zračnim udarima koje Rusija izvodi u Siriji, poginule od početka ruske intervencije 30. rujna 1502 osobe, a od kojih gotovo trećina civila”, kaže Jutarnji.
A ta famozna organizacija “za ljudska prava” iz teksta je, u stvari, jedan jedini čovjek na platnoj listi obavještajne službe koji živi u Londonu i zadnjih 20 godina je Siriju vidio samo na ekranu i na kartama. Pritom valja primijetiti da kad Amerikanci pogode bolnicu u Kabulu, to nije ubijanje civila, nego kolateralna šteta, a osim toga oni se lijepo ispričaju nakon toga, za razliku od onih divljih Rusa. Ukratko, Jutarnji su prave euroatlantske novine, demokratske, politički korektne, uvijek na tragu onog što zastupa SAD. Uvijek pravovjerne i bezgrešne, do nakaradne, sjevernokorejske razine režimske propagande. Do te mjere da se treba zapitati, sjedi li glavni urednik odnedavno, možda, u Buzinu?
Zaboravljeni slučaj Alena Klabota
Teško mi je priznati, ali zadnjih godina se sve češće moram složiti s Kajinom koji, često bolje od bilo koga s desne strane, razotkriva muljaže lijeve strane, otkad se razveo od Ivana Jakovčića.
“Klabot Alen, Istrijan. Sv. Marija na Krasu, Grad Umag. Zapovjednik ATJ Lučko. Zbog toga šta je vozio van radnog vremena službeni auto smijenjen sa pozicije. Svi znamo da je to glupost i da obrazloženje ne stoji. Da li će netko razriješiti ministra obrane zbog letova iz Zagreba do Lošinja?
Sinoć sam bio na večeri sa njegovim suborcima sa kojima je još 1991. kao zapovjednik voda ulazio u Topusko. Bit će da je smijenjen zbog prijavka Kolindi. To se ne radi. Da se je kraj nje prošetao kao Milanović, nitko ga ne bi dirao. Za nikoga od nas to nije dobro. Nit jedan gradonačelnik, načelnik, župan, ministar, predsjednik uprave nekog županijskog i komunalnog sustava ne bi smio ostat na dužnosti duže od 24 sata ako se na njih primjeni isti kriterij kao i na Klabota”, napisao je Kajin.
Istina, i njemu je možda sinulo malo sa zakašnjenjem, možda se ne bi ni sjetio povući paralelu između fantomskog više od 200.000 kuna vrijednog Kotromanovićevog leta privatnim avionom u Istru i slučaja Klabot, da Klabot nije Istrijan. Ali, drago mi je da se Kajin i ja slažemo oko toga zašto je zapravo smijenjen Klabot. Ova vlast očito problem vidi u onima koji poštuju protokol i pravila, jer ih šef Vlade, kako vidimo, ne poštuje.
Autor: Marcel HOLJEVAC / 7Dnevno
