MILANOVIĆ JE OTIŠAO, NO BRINE NJEGOVO NASLJEĐE
Kolebljivost glede (ne)sposobnosti Zorana Milanovića i njegove vlade, iskazana tijesnim rezultatom na nedavnim parlamentarnim izborima, očito je potvrdila dobro poznatu činjenicu da su Hrvati, politički govoreći, naivan narod. Nevjerojatno koliko se puno ljudi u Hrvatskoj, ne računajući ‘bivše’ jugokomuniste i uhljebe, dalo zavesti Milanovićevim verbalnim ‘biserima’ i papagajskim sloganima naučenim od Alexa Brauna, američkog eksperta za izborno manipuliranje masa.
Milanovićevi sponzori savršeno su dobro znali kakav će efekt kod lakomislenog dijela hrvatskog naroda izazvati manipulativna moć toga svjetski poznatog spin doktora. Pa iako on nije Milanovića napravio ni boljim ni lošijim od onoga što on u stvarnosti jest, uspio ga je, uz golemu potporu navijačkih medija, podignuti iz mrtvih. I od najnepopularnijeg političara napraviti poželjnog i za malo ponovno izabranog predsjednika vlade. Što to znači? To znači da jevelik broj lako zavodljivih hrvatskih birača svoj glasdao zapravo Alexu Braunu. Budući je on bio taj koji je u predizbornoj kampanji kreirao Milanovićevo ‘domoljubno’ ruho i kroz njegova usta pričao primamljive pričice koje naivni narod voli čuti. Iako je tako uštirkani Milanović, u ulozi Braunovog papagaja, zvučao kao karikatura od političara. I kao svaka karikatura izgledao prilično neprirodno dok je gledajući u kamere usiljeno obmanjivao narod.
Iz aviona se moglo vidjeti da političkog klauna Milanovića daleko više brine kako se održati na vlasti nego kako državu izvući iz krize. Njegova blebetanja o ‘kriminalnoj organizaciji’, ‘Hrvatskoj koja raste’ i ‘domoljublju’ (koje osim njega nitko drugi ne vidi) te slična rasipanja šupljim frazamama, vrlo često bila su toliko provokativno glupa da, ako niste lakovijerni naivčina, to vas je stvarno moralo iritirati. U smiješnim obećanjima svega i svačega narodu, poglavito Mostu o čijoj je odluci ovisio njegov ostanak na vlasti, on jednostavno nije imao granica. Ponašao se kao pijani milijunaš koji može obećati sve i platiti sve. Bez brige, on bi to i učinio da je uspio pobijediti. Naravno, isto kao i do sada – tuđim (pozamljenim) novcem koji bi, uz goleme kamate moral ivraćati budući naraštaji.
I eto, na kraju četverogodišnje tragikomične predstave s Milanovićem u ulozi premijera razliku u cijeni između njegovog cirkusantskog vođenja države i krute stvarnosti platit će, kao i uvijek do sada, hrvatski građani. Otriježnjenje će biti prilično mučno i dugotrajno. Ipak, ostat će zagonetno čudno kako je taj napuhani redikulkoji je jednostavno antitalent za politiku uopće mogao figurirati kao materijal za vodećeg čovjeka u jednoj stranci, a kamoli državi.
Zapadnobalkanski pašaluk
No, bez obzira što tko mislio o Milanoviću unatoč kozmetičkom dotjerivanju i spinovima ‘hrvatskih’ medija, njegovo naslijeđe nakon 4 godine vladanja Hrvatskom zaistaje poražavajuće. Danas, na kraju njegova mandata, u zemlji nevjerojatnog bogatstva i mogućnosti koje su joj pružene ulaskom u EU, hrvatsko gospodarstvo je na koljenima, nezaposlenost katastrofalna, demografska slika zastrašujuća a vanjski dug nekontrolirano raste.
Nakon što je tri godine bahato ignorirao apele i preporuke Europske komisije da izvrši nužne reforme koje bi pokrenule gospodarstvo i izvukle državu is krize, Hrvatska je u okviru EU postala zemlja slučaj koju većina drugih članica zbog Milanovićevog ponašanja zaobilazi i ignorira. Svaki put kada bi ga Europska komisija upozorila da neće dalje tolerirati kaos u hrvatskom gospodarstvu i nemar kojim se odnosi prema problemu prekomjernog zaduživanja on bi to upozorenje primio s sebi svojstvenom ‘ozbiljnošću’. Nastojeći ga u hrvatskoj javnosti prikazati kao ‘prijateljski savjet’ . Iz tog vremena legendarna je njegova izjava: ‘Ne trebamo uvijek slušati EU ni raditi ono što je netko u nekom kabinetu u Bruxullessu zamislio’. Ili onaj apsolutno bedasti odgovor EU komisiji: ‘Možemo zagristi metak, ali ne cijeli redenik’!? Nakon toga vodeći EU političari i dužnosnici otkačenog Milanovića i njegovu vladu smatrali su neozbiljnim, zanemarili Hrvatsku i ostavilije da se i dalje kuha u ‘svom’ regionalnom loncu i polako pretvara u zapadnobalkanski pašaluk.
U međuvremenu, sve druge EU zemlje koje su 2008 zapale u svjetsku financijsku krizu zahvaljujući blagovremenim reformama i rezovima izašle su iz krize i pokazuju ohrabrujuće znakove oporavka. Samo je Hrvatska, utaočena Milovanovićevim jugobalkanskim načinom ponašanja, ostala tu gdje je danas. Unatoč članstvu u EU, godišnjem prihodu od preko 15 milijardi dolara od turizma i blizu tri milijarde dolara samo od registriranih doznaka Hrvata iz iseljeništva. Ispada da je malena Hrvatska najbizarnije mjesto na svijetu po misterioznom nestanku velike količine novca što svake godine pada kao mana s neba na jednu malu zemlju koja ima manje stanovnika od jednog Melbournea.
Da stvari budu još gore, iako ima jedno od najplodnijih poljoprivrednih zemljišta u Europi, Hrvatska trenutno ne može prehraniti samu sebe, već uvozi hrane za preko tri milijarde kuna godišnje. Poljoprivrednici masovno zatvaraju i ostavljaju svoja obiteljska gospodarstva i priključuju se egzodusu mladih i obrazovanih ljudi koji biježe iz zemlje.
Ništa ne može jasnije ilustrirati situaciju u koju je Hrvatska dovedena i zbog čega je Milanović morao otići od slike mrtvila i beznađa u hrvatskom društvu danas. Ako se želi prevladati ovako pogubno stanje treba zasukati rukave te početi temeljito čistiti nered i prepreke kojesu za sobom ostavili bivši nesposobni i korumpirani političari. Za početak, svima treba biti jasno da se nagomilani problemi ne mogu početi rješavati ako na ključnim mjestima u sadašnjoj disfunkcionalnoj državnoj upravi i administraciji ostanu jalovi uhljebi koji su tim problemima kumovali. Potrebne su korijenite promjene dosadašnjeg – bivšeg, načina rada i ponašanja. Ali i stotine mladih i sposobnih stručnjaka izvana.
Hrvatskoj očajnički nedostaju ljudi izvana
Koliko god se to netko ne voli čuti, Hrvatskoj očajnički nedostaju ljudi izvana te poduzetnička i radna klima izvana. Bez toga hrvatsko gospodarstvo teško će se otrgnut iz letargije u koju je zapalo. Svakom tko dolazi izvana i provede neko vrijeme u Hrvatskoj nije teško uočiti kako postoji vrlo slaba kultura poduzetništva. Malo se ulaže umarkenting, u dizajn novih proizvoda i usluga. Slabo se koristi Informacijska tehnologija (IT), malo se ulaže u obrazovanje zaposlenika u toj struci. Slabo se vodi računa o smanjenju troškova na svim razinama gospodarsko-društvenih djelatnosti što bi doprinijelo općoj dobrobiti društva u cijelini …
Ima razloga vjerovati kako je u novom mandataru, Tihomiru Oreškoviću, savezu Domoljubne koalicije i Mosta te predsjednici, Kolindi Grabar-Kitarović, Hrvatska na političko-gospodarskom planu konačno dobila čvrsto i sposobno vodstvo koje će znati odlučno ispravljati dosadašnje pogrješke i sustavno ublažavati počinjenu štetu. Po svemu sudeći to su ljudi koji znaju što hoće, što treba napraviti i neće oklijevati to učiniti. Ne smije biti sentimentalnosti. Ozdraviti i postaviti Hrvatsku na put napretka ne znači činiti kompromis sa onima koji taj napredak koče.
U politici današnje slobodne i suverene hrvatske države ne bi se smjelo dopustiti da njome ikada više upravljaju odnarođeni i korumpirani političari kojima su tuđi i osobni interesi važniji od interesa hrvatskog naroda. Novi premijer i vlada morat će podići razinu političke discipline, pokazati privrženost poslu koji rade i narodu kojeg predstavljaju. I pokazati svima da misle ono što kažu. U suprotnom i njihova politička karijera završit će razočaravajuće. Kao mnogih drugih prije njih. Hrvatska mora dramatično revidirati svoje dosadašnje ponašanje kako bi izbjegla gospodarski i financijski kolaps, na što upozoravaju ugledni EU i svijetski stručnjaci. Nova vlada mora se žurno usredotočiti na nužne reforme gospodarstva i borbu protiv prekomijernog zaduživanja. Kako bi se rekonstruiralo i pokrenulo gospodarstvo nakon četverogodišnje paralize pod Milanovićevom vladom, za ministre gospodarstva i poljoprivrede novi premijer morat će angažirati vrlo sposobne stručnjake i vrhunske savjetnike.
Prva stvar koju bi možda bilo dobro učiniti bila bi da novi premijer i njegova vlada odmah po formiranju organiziraju u Zagrebu gospodarski forum na kojem bi se okupili najsposobniji ekonomski stručnjaci iz Domovine i iseljeništva. Ili ako to nije moguće onda im barem poslati upit sa zamolbom da odgovore na samo dva pitanja. Prvo: Što se po Vašem mišljenju u Hrvatskoj do sada radilo pogrješno? I drugo: Što bi Vi uradili da ste sada na našem mjestu?
Malo poduzetništvo
Nova vlada morala bi dati puno veće priznanje ulozi koje malo poduzetništvo igra u razvitku hrvatskog gospodarstva. Poznato je da su mali obrtnici kralježnica gospodarstva u svakoj tržišno orijentiranoj ekonomiji. Ohrabrivanjem ulaganja u male firme u vidu poticaja i smanjenja poreza, davanjem stručne pomoći prigodom kupovine opreme, donošenjem brojnih mjera kojima ćese pojednostaviti administrativni proces za otvaranje novihposlova,potaknulo bi oživljavanje poslovnog samopouzdanja koje je kritički važno za početak rasta i jačanja gospodarstva u Hrvatskoj.
Novi premijer i njegoviministri možda ni ne bi trebali grozničavo trčati po svijetu tražeći investitore, industrije i kompanije koje će ulagati u Hrvatsku ako bi prije svega dali poticaj ljudima u Domovini i iz iseljeništva koji su spremni pokrenuti posao i preuzeti rizik da to i učine. Puno se toga može postići stimulacijom ljudi da se sami pokrenu i preuzmu inicijativu. Normalno, uz to je potrebna ekonomskim stručnjacima dobro ekipirana vlada koja će ih usmjeravati kroz zapetljanu i kompliciranu tržišnu utakmicu.
Hrvatsku uskoro čeka nekoliko nekoliko godina bolnih rezova i reformi. Narod bi morao to znati, isto onako kako to znaju svi oni koji jasno vide trenutnu situaciju u državi. Nema sumnje da će se novi premijer i njegova vlada gadno namučiti prije nego što ih izvrše. Zbog bezumno odnarođene ineprijateljski napaljene Milanovićeve (‘We’ll give them hell’) opozicije, grčevitog otpora raznih interesnih skupina unutar proizvodnog i javnog sektora te možebitnog neslaganja Domoljubne koalicije i Mosta, koje bi i kakve mjere trebalo poduzeti.
Kako će nova vlada te partnerstvo Domoljubne koalicije i Mosta funkcionirati u Saboru dva su interesantna pitanja koja će zaokupljati našu pozornost u vremenu koje je pred nama. Bit će interesantno vidjeti kakva će biti praktična strategija provođenja obećanih reformi. Na koji način će biti primijenjene i kako će biti primljene od birača. Isto tako biti će interesantno vidjeti kako će se novi premijer i njegova vlada držati pod stalnom paljbom iz zasjede gnjevnih i osvetoljubivih ‘bivših’ jugobalkanaca i nesklonih regionalnih medija u Hrvatskoj, koji će ih držati pod stalnom opsadom i opstruirati na svakom koraku.
Nadajmo se da će u ovako teškoj situaciji zdrav razum prevladati i da će svi oni kojima je Hrvatska na srcu zauzdati svoj ego i prvenstveno gledati općenarodno dobro. Kako bi u bliskoj budućnosti to rezultiralo dobrobiti za svakog pojedinca u hrvatskom društvu.
Željko Dogan/hkv.hr
