NIKOLA MILANOVIĆ: Živimo u iskušenju da uspijemo bez Boga
Ovih su dana ispisane mnoge kritičke misli na račun načina proslave Božića. Opravdane su kritike upućene konzumerističkom praznikovanju ili tradicionalističkom obiteljskom okupljanju, jer se i u jednom i u drugom slučaju zanemaruje prava bit ovog najradosnijeg kršćanskog blagdana.
Vjernik se osjeća pomalo čudno dok šeta okićenim ulicama našega lijepog grada, a na njima ne može vidjeti niti jedan ukras koji upućuje na Božić. Glazba koju čuje, osim ako u božićne pjesme ne ubrajamo komercijalne, bezlične i bezbožne ‘zvončiće’, također ničim ne upućuje na rečeni blagdan. A ljudi jedni drugima na sve strane čestitaju. I onda se upitate što to oni čestitaju i kakav je prosječan hrvatski Božić? Naravno da je bez egzaktnih podataka teško odgovoriti na ovo pitanje, no zacijelo nije zanemariv broj onih kojima je on tek konzumerističko praznikovanje. Zašto je tako? Zašto i u ovako svetom vremenu Boga doživljavamo na tako površan način? Zašto ga uvijek nastojimo prilagoditi našim jeftinim i sebičnim potrebama?
Jednom je prigodom današnji papa emeritus Benedikt XVI. (a tadašnji kardinal Ratzinger) rekao da živimo u povijesnom prostoru u kojem je iskušenje da uspijemo bez Boga jako veliko i da naša kultura tehnike i znanja počiva na uvjerenju da se može napraviti sve što se želi. Uz današnja nastojanja komercijalizacije svega, pa tako i Božića, čini nam se da i ove misli Bededikta XVI. dobrim dijelom daju odgovor na gornja pitanja.
U tom kontekstu na um mi padaju tri vijesti koje sam ovih dana pročitao. Prva je vijest objavljena na portalu www.slobodnadalmacija.hr, a govori o ponajboljem nogometašu današnjice, Cristianu Ronaldu. On je u vrijeme ovih božićnih blagdana bio na Floridi gdje je dogovarao rađanje svog drugog djeteta. Znamo da mu je prvo dijete rodila surogat majka u jednoj privatnoj klinici, a Ronaldo na isti način, tvrde portugalski mediji, želi doći i do drugog djeteta.
Drugu vijest donio je portal www.jutarnji.hr, a vijest se, između ostalog, odnosi na izum kvantnog računala. Neki su skeptični prema ovoj bombastičnoj objavi, no ako je ona istinita predstavljala bi u najmanju ruku vijest desetljeća. Naime, kvantno računalo može obrađivati podatke sto milijuna puta brže od današnjih računala. Teško nam je i zamisliti razmjere revolucije koju bi suvremenom čovjeku donijelo tako moćno računalo?!
Treća vijest, a nju je objavio portal www.vecernji.hr, govori o vjerojatno jednom od najvećih događaja u povijesti ratovanja. Naime, u Siriji je, baš na Božić, prvi put na bojišnici samostalno djelovala jedna robotska postrojba i ostvarila apsolutnu pobjedu protiv neprijateljskih snaga. Uporabili su je Rusi, a navodno su njome upravljali operateri iz 2500 kilometara udaljenog zapovjednog centra u Moskvi.
To je svijet u kojem živimo. Ne ulazeći u moralnu prosudbu navedenih vijesti, lako ćemo zaključiti da su one tek kapljica u moru današnjih zbivanja na području znanosti i tehnologije. A onda, zaokupljeni sličnim događajima koji se kao na traci nižu jedan za drugim, iz života odbacujemo Boga. Što će nam Bog kad koracima od sedam milja grabimo naprijed i sve možemo postići sami?
Život nam se, dakle, vrti oko onoga što možemo napraviti, proizvesti i dokazati. Je li to moralno i korisno, manje je važno. Zato prestajemo postavljati pitanja o Bogu. On nam postaje prezahtjevno opterećenje, jer traženje Boga predstavlja iskorak na jednu posve drugu razinu. A do te razine nije lako doći. Uostalom, život je ionako kratak i težak, pa što bi ga još dodatno komplicirali?
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
