Jedino SDP sa svojim mentalnim kapacitetima skromnih razmjera može raditi ovakve petljancije, a na usluzi im je i represivni aparat, kaže šef zagrebačkog ureda za financije

Tvrtka Apis za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama osnovana je 2005. godine od strane države i Grada Zagreba, a poslužila je kao pravi magnet za politička uhljebljivanja SDP-ovaca i koalicijskih partnera, ustvrdio je između ostalog, pročelnik Gradskog ureda za financije Slavko Kojić.

Kojić je pojasnio kako je Apis naziv tvrtke koja je nekad bila zavod za automatsku obradu podataka te dio Gradske uprave, odnosno upravno tijelo u Gradskoj upravi, ali u jednom trenutku se došlo do spoznaje da bi bilo oportuno to gradsko upravno tijelo izdvojiti van i osnovati trgovačko društvo. U Apisu se, inače, obrađuju podaci o spisima birača, poreznom i carinskom sustavu, državne statistike itd.

“Riječ je o strateškoj firmi koja se ne bi smjela prodati na slobodnom tržištu, jer je od posebnog interesa države. Apis obavlja poslove od 80 posto za državu i 20 posto za grad. To je bila ideja kada se formirala tvrtka da se napravi trgovačko društvo koje će pokazati lijepu gestu suradnje između Grada Zagreba i države, gdje se državi omogućuje da upravlja njime, odnosno država ima 51 posto udjela, a Grad Zagreb 49 posto. Početni kapital tvrtke je bio 20 tisuća kuna, od kojih je država uplatila 10 200 kuna, a Grad Zagreb 9 800 kuna. Nakon toga je Grad Zagreb unio još temeljnog kapitala od 249 milijuna kuna i Grad Zagreb besplatno daje nekretninu, odnosno zgradu u kojoj se nalazi, po kvadratima od 150 miljuna kuna. Tvrtka je, inače, procjenjena na više od 300 milijuna kuna, a s tom nekretninom vrijedi gotovo pola milijarde kuna. Ti su novci od Grada Zagreba u temeljnom kapitalu, a država unutra ima samo 10 200 kuna. Ako džava prodaje 51 posto vlasništva može to prodati za 10 200 kuna, a mi za gotovo pola milijarde, dok je naše sudjelovanje u poslovnom procesu ravno nuli”, rekao je Kojić.

Na pitanje kako se zapošljava u Apisu, Kojić kaže kako, kada je riječ o trgovačkim društvima u vlasništvu države, vrijede iste zakonske odredbe kao i za trgovačka društva u privatnom vlasništvu.

“Uprava je slobodna u postupku zapošljavanja određenih profila, stručnjaka, javni natječaj nije nužan. U Gradskoj upravi se mora provesti natječaj, postoje i povjerenstva, ali u trgovačkom društvu ne pa je to veliki prostor za zlouporabu od strane uprave prema favoritima koje bi zaposlili unutra”, kaže Kojić te dodaje kako je u ovom slučaju naišao na najbizarniji trenutak u cijeloj svojoj profesionalnoj praksi.

“Bivši zamjenik gradonačelnika gospodin Ivo Jelušić, moj poznanik i prijatelj, nekada. Jelušić je dao otkaz u lipnju 2010. na mjesto zamjenika gradonačelnika. Nakon toga u prosincu 2012. godine, dakle više od dvije godine nakon otkaza, potpisuje promjenu društvenog ugovora, što je kao krsni list tvrtke, sam, ne pitajući vlasnika i ne objašnjavajući koji su njegovi motivi, odnosno, po čijim instrukcijama to radi. Običan činovnički instikt vam ne bi dopustio da tako postupite, osim ako niste politički aparatčik koji to ide radit. Nije imao nikakav legitimitet. Bio je saborski zastupnik, nije bio predstavnik u Apisu. Grad Zagreb nije nikoga imao u Apisu. Mi smo, nakon njegove ostavke, predložili skupštini novo ime koje nije prihvaćeno. On je, u ovom slučaju, čovjek s ulice u odnosu na zakon. Umjesto njega bi bilo prirodno da se nekog drugog predloži. Skupštini smo predložili gospodina Marasa, ali oni su to odbili. Po zakonu mi uopće nismo imali predstavnika. I on nakon dvije godine dođe i promijeni društveni ugovor, gdje umjesto jednoglasnog glasanja u nadzornom odboru stavi da se većinski glasa i to kako bi eliminirao sindikat da se podijele božićnice. U medijima kaže da je bio dužan slušati, smatrajući sebe legitimnim predstavnikom Grada Zagreba, preporuke Vlade da se ne isplate božićnice u trgovačkim društvima. Dakle, on se smatra predstavnikom Grada Zagreba”, objasnio je.

Kojić smatra bizarnim da Jelušić, u ovom slučaju, nije predstavljao Grad Zagreb, nego državu, po čemu je Vlada vlada imala dva člana u skupštini, jednoga svoga, dakle gospodin Parić i drugi je bio Jelušić koji je potpisivao ono što je vlada tražila.

“Mi nismo bili za neisplatu božićnica. Tu je zakinut sindikat i radnici i njihova prava, jer im nije isplaćena božićnica, jer je ilegalno promijenjen društveni ugovor. On mijenja društveni ugovor, dakle ilegalno ga mijenja, predstavlja se zastupnikom Grada Zagreba, a nije bio, jer postoji kategorija zastupnik i predstavnik. Za mijenjati društveni ugovor morate imati specijalnu punomoć od Gradske skupštine, jer se može mijenjati samo na način kako je donesen, a donesen je na skupštini i Gradska skupština ga je proglasila predstavnikom, a ovlastila je gradonačelnika da potpiše društveni ugovor. Mi nismo ni znali da je ga je Jelušić promijenio. Bilježnik, koji je bio prisutan nije utvrdio Jelušićev legitimitet. Na naše pismo tom bilježniku, on odgovara: ‘omaškom sam propustio’, a to je njegov osnovni zadatak, ali tvrdio je kako on zna da je u službenom glasilu objavljeno da Jelušić predstavlja grad kao zastupnik. Mi smo sve dokumente skupili i Državnom odvjetništvu poslali obavijest o mogućem počinjenju kaznenog djela, a istovremeno smo na Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa također poslali dokumentaciju, gdje smo istaknuli članak 5 tog zakona, koji kaže da je dužnosnik dužan ponašati se časno, pošteno, čuvajući vlastiti dignitet i onoga koga predstavlja. Ne znam koliko je časno nakon dvije godine mijenjati društveni ugovor. Povjerenstvo nam je odgovorilo kako se Jelušić ne nalazi u sukobu interesa, a DORH kaže kako on sebi nije ništa pogodovao te da nije počinjeno kazneno djelo. Bilježnik bi po meni izgubio licencu, jer nije utvrdio legitimitet osobe. Posljedice su da uprava zbog toga ima tri člana iz SDP-a, zapošljavanaju koga hoće i nitko im ništa ne može”, objasnio je Kojić.

Podsjetio je i kako se, iako ne postoji obveza javnog natječaja u Apisu, a niti u Holdingu, u potonjem neki dužnosnici završili u zatvoru jer su uhvaćeni da su dogovarali da se nekoga zaposli, što nije protuzakonito, ali je ilegalno.

“Oni nisu ništa učinili suprotno od onoga u Apisu. Čim ne postoji obaveza javnog natječaja, ne postoji mehanizam kontrole. Zašto u Holdingu ljudi završe u remetincu, za koje u Apisu nitko ne postavlja pitanja,. Koje su mjere u ovom sustavu gdje jedni završe u zatvoru za organizirani kriminal, a ovi drugi su valjda neorganizirani kriminal”, ističe Kojić.

Kada je riječ o broju zaposlenika u Apisu, Kojić kaže kako je to pitanje tehnološkog procesa te o o tome koliko treba ljudi prema standardima i zahtjevima posla koji se radi, odlučuje uprava.

“Nije problem, ako je obujam posla narastao, zaposliti više ljudi. Problem je koga zaposliti. Zašto brata, sestru ili člana partije? Zašto su drugi građani ravnopravni u natjecanju za to mjesta jedino ako imaju člansku iskaznicu. Tvrtka dobro stoji, visok je zahtjev stručne spreme. Iako im je pobjeglo da u odjel za suradnju s europskim fondovima, primjerice, je došla na čelo osoba sa srednjom stručnom spremom koja je prijateljica od predsjednika uprave iz srednjoškolskih dana, ali eto dogodi se slučajno”, istaknuo je te dodao kako ne zna koji su motivi, ali je svjestanm onoga što stoji u aktima.

“Dao si ostavku kao zamjenik, imao si punomoć kao zamjenik gradonačelnika. Dva su zamjenika, prema tome da se nije mislilo da mora biti zamjenik ne bi tako pisalo. Piše zamjenik Ivo Jelušić predstavlja, ali ne piše da zastupa Grad Zagreb. Jelušić je, očito odlučio biti vjeran partiji, jer su tada bili izbori, a Bandić je izašao iz SDP-a”, podsjetio je.

Kojić je naglasio kako je Jelušić ostao dužan odgovor čime je bio motiviran ili po čijem je nalogu napravio ono što je napravio.

“Nije se probudio ujutro i rekao idem mijenjati društveni ugovor. Prema tome, Dduže Jelušiću čime si bio motiviran i na čiji poticaj si mijenjao društveni ugovor, a bez instrukcija vlasnika. Dobio je instrukcije od suvlasnika, što znači da su u skupštini trgovačkog društva bila dva predstavnika države. Jedan je bio Parić kojeg je poslala država za 51 posto, a drugi isto od države – Jelušić za 49 posto”, objasnio je Kojić ze zaključio kako jako dobro poznaje SDP iznutra i stoga zna da je u pravu kada govori o ovoj temi.

“Poznajem SDP iznutra, znam njihove mentalne kapacitete koji su skromnih razmjera i oni jedino mogu ovakve petljancije raditi, ništa drugo. Problem je što im se na usluzi, očito, nalazi i represivni sustav”, zaključio je.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save