DR.HASANBEGOVIĆ UTJERAO STRAH U KOSTI LGBT-ovcima
Hajka na novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića danima se ne stišava. Na njega je udarila sva društvena svita, koja onako s visoka sebe smatra intelektualnom i urbanom. Oni su ukratko sve ono što običan puk nije. A kako i ne bi bili kada se nadasve neobično, zgodno i po danas već dobro uhodanoj šabloni financiraju iz državne pipe, koja je tekla kroz vode koje su kulturu učinile ideološkom kaljužom.
Začudo, isti ti danas ustaju protiv Hasanbegovića želeći pobjeći od ideologije u kulturi. Od ideologije koja nije njihova, rekli bi mi obični smrtnici koji toleranciju pišemo nekim drugim slovima, slovima koja znače prihvaćanje različitosti za razliku od jednoumlja koje nam se nameće kroz šarene naočale kojima se želi prikazati da sve suprotno od njihovoga nije dobro te tako automatizmom nije prihvaćeno. Bez zdravom razumu pretjerano objašnjivih razloga na noge je protiv Hasanbegovića ustala i LGBT udruga Domino.
Što pobogu LGBT-i imaju s kulturom – zapitali bi se mi obični smrtnici, ta zar to nije ekipa koja se zalaže za razna prava gayeva i sličnih? A odgovor je tako blizu, a tako daleko od očiju nas običnih. Naime, udruga je ovo koja je zadnje četiri pijane godine od Ministarstva ubrala čak dva milijuna kuna. Naravno, mi obični teško da možemo shvatiti kako se radilo o izrazito značajnim projektima po društvo, a ne o praonici novca niti sisanju s državnog aparata koji je na korak do smeća. Obratili su se tako elgebeteovci priopćenjem javnosti, nezadovoljni jer ministar kulture svojim životopisom i dosadašnjim nepostojećim radom u kulturnom sektoru nije pokazao nikakvu sklonost tome. Kazuju nadalje da o kulturi mimo ideološke, isključive, vrijednosno zastarjele i neodržive struje ništa ne želi znati. Odlično, rekli bismo mi obični, puno su hrvatskoj kulturi donijeli oni iskusni znalci obučeni u halje ministrice Zlatar Violić koja nespretno pada s balkona, a koja je uzgred rečeno državni proračun, baš poput raznih parazitskih udruga shvatila kao svoj vlastiti bankovni račun s kojega može skidati i skidati pa nek’ curi dok ima.
Strahuju u Dominu da je Hasanbegović zatočen u skučenom svijetu mitova, mržnje i strahova, za razliku od primjerice Frljića i sličnih kulturnih pojava sklonih vrijeđanju i omalovažavanju svega drugačijega od njih, što uostalom i pokazuju hajkom na ministra kojem nisu dali priliku. Zato je ta udruga napravila cijeli niz performansa protiv novog ministra u sklopu Queer Zagreb festivala koji organiziraju i poručuju da ne znaju koliko će oni trajati jer završavaju sa zadnjim ministarskim radnim danom Zlatka Hasanbegovića. Srećom, za nadat nam se ostaje da u novoj vlasti ima dovoljno mozgova koji će takvim izvedbama zavrnuti pipu. A što umjetnost uistinu jest unutar Queer Zagreb festivala nama običnima iz proračuna koji se, eto, puni i iz naših džepova, prezentirali su primjerice u travnju 2014. kada su održali ”nimalo mrzeće” okupljanje pod nazivom “Željka M Party Uđi mi u ustaV”. Nama običnima jasno je da je riječ o širenju mržnje spram doktorici Željki Markić i inicijativi “U ime obitelji”, njima neobičnima i nadasve kulturnima to je dakako kultura pisana na onaj ispravan način. Tada je “U ime obitelji” uputila zahtjev Policijskoj upravi zagrebačkoj za zabranu toga okupljanja i Ministarstvu kulture za prestanak financiranja platforma i portala koje šire govor mržnje. Ministarstvo unutarnjih poslova odgovorilo je “U ime obitelji” da ono neće zabraniti takvo okupljanje. Kultura, međutim, tu ne staje jer godinu dana ranije, također iz kase Ministarstva kulture, slijedilo je ugošćavanju seksologa, inače zagovornika pedofilije Gerta Hekmana koji tada izjavljuje:
– Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dozvoljeno. Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to. Zato trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život. (…) Moj stav prema seksualnom zakonodavstvu je takav da treba progoniti ljude koji zlostavljaju druge – kada se nanesu povrede ili se seks dogodi bez pristanka druge osobe. To možda nije jednostavno definirati ili dokazati na sudu, ali ako ljudi znaju što čine u seksualnom kontekstu, samima će im biti jasnije što znači pristanak, a što odbijanje. Seks je većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju.
Uistinu, blago nama običnima koji nismo kul, nismo urbani i nismo u trendu. Jer pored takvih biti običan zvuči kao privilegija koju nismo niti birali.
Autor: I. Delić/dnevno.hr
