Jednostavnost je odlika Božjega djelovanja
Bog je uvijek blizak čovjeku, njegovim svakodnevnim potrebama, to je pak bilo Marijino tridesetogodišnje iskustvo u Nazaretu, „bez buke“ i bez „isticanja“ – kazao je otac Ermes Ronchi koji je u posljednjem razmatranju duhovnih vježbi govorio o Naviještenju.
Prizor „izvanrednoga“ događaja – anđelov pohod Mariji u Nazaretu – odvija se u vrlo jednostavnom kontekstu, jer jednostavnost je Božja odlika. Na posljednjem razmatranju otac Ronchi vodio je Papu i članove Rimske kurije kroz evanđeoski izvještaj Navještenja, bez svjedoka, daleko od blještavila i hramskih uzbuđenja. Prvi se navještaj evanđeoske milosti dogodio u jednostavnosti skromne kuće, odnosno, u mjestu gdje se svatko osjeća onim što jest. Bog te baš tu nahodi i dotiče – kazao je voditelj duhovnih vježbi dodajući:
Sveta je Terezija Avilska u ‘Knjizi temelja’ napisala svojim redovnicama: Sestre, sjetite se da Bog ide u kuhinju. Kako? Stvoritelj se svemira kreće u samostanskoj kuhinji. Bog u kuhinji, znači nositi Boga u bliski prostor (…) Ako ne osjećaš Boga u najjednostavnijim stvarima, onda još ne poznaješ Boga života – istaknuo je otac Ronchi.
U Mariju gledamo kako bismo povezali najdramatičniji raspor svoje vjere: „Boga religije“ koji se „odvojio od Boga života“. Žena iz Nazareta, kao domaćica, pred nas stavlja veliki izazov: prijelaz iz duhovnosti koja se temelji na logici izvanrednoga u mistiku svakodnevnoga. U svakodnevici prevladava osjećaj radosti, a prve su riječi Navještenja: „Raduj se, Marijo! Božje približavanje „donosi obećanje sreće“ – rekao je otac Ermes dodajući:
Marija nas podsjeća da je vjera radosno pouzdanje. Marija je poput proricanja sreće za naš život, kao blagoslov utješne nade, koji silazi na naše životne nedaće, na podnesene samoće, na nijekane nježnosti, na nasilje koje nam prijeti ali koje neće pobijediti, jer ljepota je jača zmaja nasilja, veli Knjiga otkrivenja. Anđeo jamči da je radost u vjerovanju, da je vjera ugodna – kazao je otac Ronchi.
Marija vjeruje u ljubav. U evanđelju čitamo kako je Anđeo poslan djevici, obećanoj zaručnici čovjeka koji se zove Josip. Prema Luki, Anđeo naviješta Mariji, a prema Mateju, Josipu. Uspoređujući oba izvještaja vidimo da je navještaj upravljen paru: zaručniku i zaručnici zajedno, pravedniku i djevici. Bog dakle djeluje u našim odnosima, govori u obiteljima, u našim kućama, u našim radostima i žalostima. On ne krade prostor obitelji, ne razvaljuje, ne ranjava, već traži mnoštveno ‘da’, kreativno jer spaja dva srca, snove i vrlo strpljivi rad – istaknuo je voditelj duhovnih vježbi.
Kako će to biti? – pita Marija. Zbunjenost i propitivanje označavaju ljudsko stanje pred Bogom: Otajstvo prihvaćam, ali istodobno posežem za svojom umnošću. Istražujem putove, ali u konačnici prihvaćam one koji me nadilaze. Nigdje nije rečeno da je čvrsta vjera bolja, glavno da je istinska (…), da u svojoj malenosti treba Boga.
Veliku mi nadu ulijeva sve češće propitivanje Božjega puka, to što se ne zadovoljava unaprijed spremljenim odgovorima … ljudi žele shvatiti, produbljivati, žele ovladati vjerom. Kad je šutnja pred svećenikom svjedočila veću vjeru? Nikada. Osvrćući se pak na Marijino materinstvo, rekao je da bez Marijina tijela Evanđelje gubi tijelo. Svi su kršćani pozvani da budu majke Božje, jer Bog uvijek treba dolaziti na svijet – zaključio otac Ermes Ronchi.
Izvor: Radio Vatikan
