Odbijajući Oreškovićevu ponudu, Karamarko je propustio šansu na častan uzmak
Odbijajući Oreškovićevu ponudu, Karamarko je propustio šansu na častan uzmak, a i on i Petrov su se predstavili kao – slabići bez integriteta
Karamarko se ne ponaša neracionalno iako tako s pozicije hadezeovih i nacionalnih interesa ispada, jer radi ono što mu je posao. Problem je da to nije nužno na crti tih interesa.
Orešković je iznenađujućim postupkom, pozivom Karamarku i Petrovu da podnesu ostavke danas pokazao zašto je na konvenciji HDZ-a dobio ovacije na svoj kratki govor. Pokazao je ono što HDZ-u nedostaje. Liderstvo i inicijativu.
Je li Orešković mislio da će oni prihvatiti?
Sumnjam.
Siguran sam da je znao da Petrov neće prihvatiti i mogao je točno unaprijed napisati od njegovih sto riječi njih devedeset, kao i svatko tko je bio osuđen pratiti riječi i ponašanje toga čovjeka, ali za Karamarka je mogao kao racionalan čovjek pogriješiti.
Ili je kao iskusan menadžer znao točno i to, pa je utoliko imao više razloga, ponuditi mu častan izlaz, ali i izazov odgovornosti i prije svega u članstvu i vrhu HDZ-a strgnuti mu masku. Ako tko ne zna što se događa. Jer, odavno sam već rekao, sumnjam da je Karamarko tako idiot i nesposoban kako ispada, sumnjam da je to sve što se događa još iz predizborne godine, slučajnost.
Karamarko se ne ponaša neracionalno iako tako s pozicije hadezeovih i nacionalnih interesa ispada, jer radi ono što mu je posao. Problem je da to nije nužno na crti tih interesa.
Zašto ne reći, vrlo je logično nakon detaljnoga praćenja djelovanja Tomislava Karamarka, a posve sigurno nakon svega što će on donijeti HDZ-u kao lider u bliskom narednom razdoblju, da on odlično radi svoj pravi posao. Samo, koji i kakav?
Karamarko me svojom reakcijom nije iznenadio.
A Petrov je uobičajeno reagirao. Kao svaki puritanac revolucionar, bez ikakvoga osjećaja za odgovornost, javnost, naciju i sve velike ideale i riječi na koje se poziva. Jer, to se prema manifestu Podolnjaka od neki dan kad je sami zahtjev za smjenom Karamarka proglasio vrhunskim standardom, pokazalo dosljednim. Dakle, principi se ne mogu odnositi na revolucionare.
A Petrov kao revolucionar naravno ne može izdati svoje sudrugove pa će se o svemu izjasniti „Nacionalno vijeće“ kao i uvijek. Dakle – neka vrsta Centralnog komiteta i kolektivne odgovornosti.
Uz to, Petrov je tipično istaknuo da je čist pred Bogom, domovinom i sobom, te da je ovo što on i oni rade – nadaju se, budući standard u Hrvatskoj. Ne daj Bože takve kletve!
Uz to, završio je porukom da je inače spreman platiti cijenu kakvu god treba, ako je interes zemlje u pitanju. Samo eto, nije do njega, jer se pita „Nacionalno vijeće“.
Klasika i tipično za ljude koji se skrivaju iza tijela, funkcija, glasača, naroda, ukratko nekoga drugoga, jer eto, oni bi, ali ne mogu i ne smiju.
Točno ono što Karamarko svojim biračima, članstvu i hrvatskom narodu nudi godinama kao opravdanje zašto ne pokreće bitne nacionalne inicijative i projekte koje je obećavao godinama. Uvijek je netko prepreka, zločest, ne da, a oni eto bi, samo što nisu.
U zadnje vrijeme je to bio Most, a često su to Amerikanci, Rusi, Nijemci, Srbi.
Dakle, što nam veli dični Tomo Karamarko?
Karamarko je uobičajeno počeo nabrajati veliko članstvo, isticati da je HDZ pobjednička stranka, govoriti o uspjesima i odgovornosti prema naciji, reformama i u tom stilu. Ili Karamarko stvarno ima adute u rukavu, ili nastavlja voziti tristo na sat s HDZ-om u provaliju, ali i – s Hrvatskom, koja se teško odriče svojih stereotipa.
Karamarko je u svome govoru potpuno izokrenuo standarde i činjenice.
Prigovorio je Oreškoviću da ga čudi njegova današnja izjava jer je toplo dočekan na Konvenciji HDZ-a, jer su mu pružili gostoprimstvo, dočekali ga kao svoga, a on, eto – tako.
Stvari drugačije stoje.
Orešković je dolazeći na Konvenciju HDZ-a izrazio potporu HDZ-u, zatim i Karamarku samome, a njegov doček tamo je bio vezan isključivo uz činjenicu da se HDZ tada osjećao kao progonjena životinja, najviše i gotovo isključivo zaslugom svoga predsjednika Karamarka, pa je tisućama ljudi, kao i Karamarku trebao doslovno svatko živ, i, bio bi dočekan toplo.
Karamarko duguje Oreškoviću susret na konvenciji, a ne on njemu.
Karamarko očito je ne odustaje.
U svim situacijama kad je trebalo donijeti odluku i otresti ljagu sa svoga imena, s imena HDZ-a što je važnije od njega samoga, kad je god trebalo preuzeti inicijativu i početi koristiti pozicije u vlasti – šutio je i povlačio se.
Danas Karamarko to proglašava kompromisom koji su radli zbog viših interesa.
Kompromise rade pobjednici, a ne slabići.
Takav kompromis ga je doveo do provalije, Hrvatsku na rub, Most proglasio nekakvom nevjerojatnom čarobnom planinom koja se ne može prijeći, a od svake antife u Hrvatskoj silu i moć koja se poigrava s jadnim malim HDZ-om. I to baš „pobjedničkim“ HDZ-om.
Cinizam.
Karamarko je danas morao biti zahvalan Oreškoviću na ponudi.
Jako zahvalan.
Jer bit će smijenjen izvan svake sumnje. A to neće biti samo njegov težak poraz, već težak poraz HDZ-a. Iako nimalo ne vjerujem Petrovu, a to sam više puta napisao, da su njihovi i njegovi razlozi svrstavanja uz smjenu Tomislava Karamarka jako opasni i pogrešni, neprincipijelni i nedosljedni, Petrov drži uz SDP ključ sudbine Tomislava Karamarka. Potpuno je nebitno to što je do sad po najmanje istim principima Petrov trebao svezati za auto i vući po Zagrebu ministra Orepića s pločom na leđima i zvončićima ispod zadnjih nogu. A ni Petrov nije daleko prema mnogim informacija, od takve nagrade.
Ponašanje Petrova cijelo vrijeme u okviru zajedničke vlade zapravo je cirkus, incident i izraz nevjerojatnog nepoštovanja osnovnih ljudskih premisa, pa je Karamarko do sada imao stotine razloga za zaustaviti cirkus i povući poteze.
Ali, nikada nije sve dok se evo danas nije našao pod udarom, zapravo prvom i zadnjom šansom.
Ukratko, Orešković je danas bez imalo taktiziranja stavio pred cijelom Hrvatskom golemi teret na čast, odgovornost i pleća Karamarka ali i Petrova.
Spomenuo je dvije milijarde Eura kao cijenu pada ove Vlade, istaknuo je čitav niz rezultata, i, iako i sam zna da ova Vlada ne može funkcionirati jer nije budala, ponudio je inicijativu upravo Karamarku.
A Karamarko ju je dobio.
Pri tome je najmanje bitno kako je na to reagirao Petrov, jer Orešković je njega i uvrstio u paket kako bi omogućio HDZ častan izlaz iz ove situacije i odlične pretpostavke uoči očekivanih izbora. Ali iako neizgovorenim riječima, naglasio ono što se Karamarku ne sviđa, a to je da s Karamarkom ovaj HDZ nema nikakvih izgleda ni u preslagivannju ni na novim izborima.
Točno to je danas ponudio Orešković i točno to je svojim odgovorom danas javno potvrdio Karamarko. Da vodi stranku u propast!
Umjesto pobjedničke stranke, promovirao je ono što cijela nacija zna, samo ne zna on i njegovo vodstvo, da je notorni gubitnik i slabić koji vodi i stranku ali i održava time i opasnu hrvatsku iluziju. Zbog te iluzije koja se stalno održava kao nekakva nada, danas je Hrvatska potpuno okupirana zemlja s antifama u svačijoj sobi i svakome životu.
Da je drugačije ne bi Karamarkova sudbina i njegova reakcija danas na Oreškovićevu ponudu vrijedila osvrta.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
