PROF. MARUŠIĆ: Tomislav Karamarko može odnijeti veliku pobjedu
Mjesta za manjinsku Vladu više nema. Čija bi bila? Budući da je Orešković zatražio da Karamarko ode, a Karamarko upravo zbog toga u njega izgubio povjerenje (!), mora otići jedan ili drugi.
Bivši splitski gradonačelnik g. Željko Kerum napravio je barem dva iznimno vješta poteza; za jednog se zna ali se polako zaboravlja, a drugi je potpuno zaboravljen. Prvi je da je u izravnom sučeljavanju s protukandidatom Rankom Ostojićem, na Peristilu, izašao kao uvjerljivi pobjednik, a drugi je jedan majstorski borilački zahvat na pozornici na
Prokurativama, kad ga je napao neki esdepeovski pristaša zakrinkan u besprizornika. Tip je poletio na g. Keruma, a Kerum se malim pomakom izmaknuo i potegao ga za ruku u pravcu dotadašnjega kretanja. Čovjek je nestao s pozornice brže nego je na nju skočio, a Kerumovo majstorstvo gotovo nitko nije uočio.
Taj nas potez dovodi do poteza koji bi trebao povući g. Tomislav Karamarko sada, kad ga je, zajedno s Petrovom, na ostavku pozvao premijer g. Tihomir Orešković. Izložimo to malo detaljnije.
Karamarko i Petrov daju ostavku u Vladi
Kerumovski potez: Karamarko se u Saboru izmiče pristašama besprizornika zakrinkanim u esdepeovce, jer ga oni više ne mogu opozvati, a on ne mora raditi mučne i sramotne i jalove koalicije s osobama poput Vesne Pusić i Milorada Pupovca (ne daj, Bože!).
Udarac Milanovićevaca u prazno, povlači ih se u provaliju potpunoga učvršćenja hadezeove Vlade za sljedeće četiri godine. A ako Oreškovićeva Vlada nastavi raditi izvrsno kao ova četiri mjeseca, ne će ostati samo četiri, nego i dva, možda i tri puta po četiri godine.
I sve te godine Karamarko vodi HDZ, malo radi po terenu, malo igra šah s g. Brkićem i uživa u pobjedi nad Milanovićevcima i odličnom radu – njegove, jasno njegove – hrvatske Vlade. Hadezeovci ga obožavaju, jer se po drugi put žrtvovao za Domovinu i stranku, a Milanovićevci zbog toga ne mogu navečer zaspati (pa ujutro dugo spavaju), jer ne mogu shvatiti što im se dogodilo, zato što u njih nema i nikad ne će biti čovjeka koji bi to učinio.
Karamarko ustraje da ostane u Vladi
Ne može biti nepametnije i bezizglednije! Prvo, mogu ga srušiti Milanovićevci u Saboru, što bi bilo ispod časti i Viliboru Sinčiću. Drugo, ako ga sruše, a on je, dakle, prethodno, odbijanjem Oreškovićeva prijedloga da ode iz Vlade, pokazao tvrdoglavost i nemar za Hrvatsku (da ima odličnu Vladu i da ne dođe ona neprijateljska), on dolazi u situaciju da mora srušiti vlastitu Vladu i ići na nove izbore! Tada će i najčvršći hadezeovci shvatiti što je učinio njihovoj ljubljenoj Domovini, i glasovat će – za koga, časna riječ ne znam, ali za njega ne će. Time gubi i poziciju predsjednika stranke.
Bolje je da pošten čovjek Karamarko ode zbog poštovanja prema g. Oreškoviću, nego da ga najprije razvlači Dalija Orešković i protuvladine udruge, a potom mu u Saboru trenutni Saborski uhljebi „uskrate povjerenje“. Nadam se da shvaća koliko je mala vjerojatnost da ga Dalija pusti neokrznuta! Sjetite se kako je sudila gđi Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović! I da ga onda u Saboru trijumfalno sruše Milanovićevci, Sinčić i Prgomet. Manje bi mu bolno bilo da se ubije.
Druge mogućnosti
Mislim da nisu vrijedne spomena. Bez obzira na to kako će Dalija Orešković kazniti Karamarka, čak da se i spasi na glasovanju o povjerenju u Saboru, mediji, udruge, udba, postbleiburški intelektualci, feministice i drugi Milanovićevci ne će ga pustiti na miru do zadnje dugine boje. Nikad i ni časa. Oni ionako nemaju drugoga posla, drugi posao i ne znaju raditi, a taj rade odlično. Stotine udruga i GONG će imati na pretek posla i razloga da ih se financira, lijevi će filozofi napokon nešto i objaviti, Stazić će dogurati do nekog polumaratona, a Peđa Grbin će napokon završiti Pravo.
Mjesta za manjinsku Vladu više nema. Čija bi bila? Budući da je Orešković zatražio da Karamarko ode, a Karamarko upravo zbog toga u njega izgubio povjerenje (!), mora otići jedan ili drugi. Ne postoji mogućnost da treća osoba vodi manjinsku Vladu. Ako Sabor Karamarku izglasa nepovjerenje, on ne može voditi manjinsku Vladu, a ako mu ga ne izglasa, on ne može raditi s Oreškovićem, nego ga mora srušiti.
Mogućnost da se Karamarko riješi i Mosta i Oreškovića i još u Saboru prođe bez opoziva i čak i dobije povjerenje neke nove, „presložene“ Vlade – previše je mala i u nju se ne treba ufati.
Zaključak
Karamarko se treba povući iz Vlade. Time postiže mnogo pobjeda, a ne doživljava ni jedan poraz:
postaje nacionalni, ili barem hadezeovski heroj;
onemogućuje Milanovićevcima da uopće glasuju o njemu;
rješava se Bože Petrova koji mu ide na živce, što nije čudno;
odvaja Božu od Mosta i to na mnogo godina, što je šteta, ali je slatko;
spašava odličnu Vladu, a time i Domovinu;
za mnogo godina postiže da neprijatelji Hrvatske ne dođu na vlast.
I za sve to se uopće ne umori i ne frustrira, nego popije kavu s Timom, poželi mu sreću i zaprijeti mu da jako dobro radi ili će ga smijeniti kad god se sjeti.
