Kanađani mijenjaju zakone o roditeljstvu jer je definicija roditelja kao mame i tate – ‘zastarjela’
Premijerka Ontarija Kathleen Wynne najavila je kako će liberalna vlada u rujnu uvesti zakone koji homoseksualnim i lezbijskim parovima omogućavaju zakonsko roditeljstvo, rekavši da su zakoni koji roditelje definiraju kao muškarca i ženu zastarjeli, Lifesitenews.com.
Wynne želi „osigurati da se u Ontariju jasno definiraju roditelji, bez obzira na to jesu li gay ili hetero, i bez obzira jesu li djeca začeta prirodnim putem ili ne“, izvještava Globe.
Zagovaratelji obitelji smatraju taj potez opasnim jer onemogućava vezu djeteta s njegovim biološkim roditeljima.
Uz sadašnji zakon biološka majka se smatra roditeljem; za lezbijske parove to znači da žena koja je „u braku“ s majkom mora posvojiti dijete.
U nacrtu novog zakona očekuje se definicija lezbijskog „bračnog druga“ jednostavno kao druge „majke“ ili „roditelja“.
Britanska Kolumbija, Alberta, Manitoba i Quebec u Zakonu o matičnim knjigama imaju opciju istospolnih roditelja, dok u Ontariju zastupnica u Parlamentu iz redova Nove Demokratske Stranke (NDP, op pr.) Cheri DiNovo već dulje vrijeme „gura“ promjene.
Di Novo je progurala novi zakon (nazvan „Cy i Rubys zakon“, po djeci lezbijskog para) koji nadopunjuje dva ranija zakona (Children’s Law Reform Act i Vital Statistics Act).
Vodeći kanadski portal Torontoist u svom članku iz listopada 2015 navodi da bi njen zakon davao „LBGTQ obiteljima pravo na njihovu djecu od rođenja“. „U prijedlogu zakona također stoji izmjena rodnih listova, tako da se trans muškarci nakon porođaja mogu izjasniti kao roditelj ili otac, a ne majka po definiciji. Ako taj zakon prođe, mogle bi se izbjeći laži u rađaonici.“
U međuvremenu, devet LGBTQ parova podnijelo je ustavnu tužbu, kako izvještava Globe. Ured državnog tužitelja preporučio im je da pričekaju izmjene zakona.
Međutim, odvjetnica skupine, Joanna Radbord, izjavila je za Globe da je zahtjev Vlade nepošten.
Radbord, koja je „udana“ za ženu i ima dva sina stara 7 i 12 godina, rekla je kako su ona i njena „supruga“ morale posvojiti djecu.
„Puno ljudi ne želi prolaziti tu proceduru jer je uvredljivo da moraju posvajati vlastitu djecu“, kaže. „Slažem se da je totalno uvredljivo ali m ismo to učinile jer je to bio najbrži način.“
Gwen Landolt, predsjednica udruge REAL Women kaže kako je obećani zakon premijerke Wynne „izrugivanje zdravog razuma“.
U slučaju lezbijskog para „partner koji želi biti ‘majka’ ili ‘otac’ nije ni reproduktivno ni genetički povezan s djetetom. Zašto ne bi posvojili dijete? Svi drugi moraju proći taj proces.“
Katolički psihijatar dr. Rick Fitzgibbons opisuje „svjesno uskraćivanje oca ili majke“ djetetu kao „zakonski dopušteno zlostavljanje djece“.
Dokazi podržavaju „važnost očeva i majki za zdrav razvoj djeteta“, naglašava Fitzgibbons u knjizi „Istospolna privlačnost kod mladih i njihovo pravo na pristanak“.
„Prava i potrebe djece za majkom i ocem, dokazana istraživanjima sociologa i svim kulturama svijeta, trebala bi biti zaštićena od strane države“, piše Fitzgibbons.
„Potrebe djece imaju prednost pred zahtjevima odraslih koji vjeruju da imaju pravo djetetu uskratiti oca ili majku“, naglašava.
Udruženje katoličkih medicinskih djelatnika to ponavlja u svom izdanju „Homoseksualnost i nada“: „Proučavanje istospolnih zajednica pokazuje da su značajno različite od braka, jer ekluzivnost i trajnost nisu prisutne niti poželjne kod većine tih zajednica.“
Dodaju i ovo: „Istospolne zajednice imaju značajno veći udio obiteljskog nasilja, depresije, ovisnosti i spolno prenosivih bolesti.“
Udruženje dalje bilježi: „Liječnici bi trebali upozoravati svoje pacijente na opasnosti istospolnih zajednica i zalagati se protiv dovođenja djece u takve nestabilne zajednice.“
Fitzgibbons citira i studije američkog sociologa Paula Sullinsa iz 2015. godine koje pokazuju da je „rizik od kliničkih emocionalnih problema, problema u razvoju, ili korištenje usluga psihijatrijskih službi skoro dvostruko veći kod djece iz istospolnih zajednica u usporedbi s djecom iz hetero-brakova“ u „osam od 12 psihometrijskih mjerenja“.
U Sullinsovim studijama analizirani su podatci 512-ero djece istospolnih parova izdvojeni iz istraživanja provedenog na uzorku od 207.000 anketiranih u razdoblju od 1997. do 2013.
Nakon usklađivanja podataka s obzirom na dob, rasu, spol, te obrazovanost i prihod roditelja, „procijenjeni rizik za ozbiljne emocionalne probleme je 17% za djecu istospolnih roditelja naprema 7% za djecu hetero-roditelja.“
Studije također pokazuju „da je udio poremećaja hiperaktivnosti (ADHD) veći kod djece iz istospolnih zajednica – 15,5% prema 7,1%. Isto vrijedi i za teškoće u učenju – 14,1% prema 8%.“
Još jedna studija iz travnja 2016. pokazuje da „lezbijski roditelji navode više ljutnje, iritacije i frustracije svojom (zločestom) djecom nego heteroseksualni roditelji“, kako tvrdi Mark Regnerus, izvanredni profesor sociologije na Sveučilištu Texas, Austin.
Dok Američka akademija pedijatrije podržava istospolno roditeljstvo od 2002., Američko udruženje pedijatara (ACP – American College of Pediatricians) ga ne podržava.
Dr. Michelle Cretella, članica predsjedništva ACP-a, izjavila je za National Catholic Register kako je podrška Američke akademije pedijatrije nametnuta i da su ignorirali primjedbe nekih članova na propuste u istraživanjima.
„Uz trenutne rezultate istraživanja ACP vjeruje da je neprimjereno, potencijalno štetno za djecu i opasno neodgovorno mijenjati dobnu granicu za homoseksulano roditeljstvo, bilo posvajanjem, udomljavanjem, ili reproduktivnom manipulacijom“, izjava je te organizacije iz 2013. „Naše mišljenje proistječe iz najbolje dostupne znanosti.“
Fitzgibbons navodi da je Papa Ivan Pavao II u svojoj knjizi „Sjećanje i identitet“ iz 2005. „napao povećanje gay prava, uključujući istospolne zajednice.“
Papa je napisao: „Legitimno je i nužno zapitati se nije li ovo (istospolni brak) možda dio nove ideologije zla, možda podmukliji i skriven, koji pokušava suprotstaviti ljudska prava obitelji i čovjeku.“
Izvor: narod.hr/Lifesitenews.com
