Sabotaža u Münchenu: Suđenje ne smije završiti prije izbora!
Dok su hrvatski mediji fascinirani svjedočenjem ubojice u službi njegovog veličanstva iz Mercedesa sa šestorim vratima, njemački Süddeutsche zeitung ide u glavu: suđenje ne smije završiti prije izbora, jer, kažu Nijemci, presuda ide na štetu “socijalista”, tj. SDP-a.
Njemački novinar uočio je ono što je našima promaklo: svjedočenje Sindičića i nagla odluka Perkovića i Mustača da se više ne brane šutnjom nije ciljan na sam postupak u Njemačkoj, jer je on za udbaše ionako davno izgubljen i oni to znaju – već na osiguranje izborne pobjede SDP-a, kojem bi, zbog uloge Zorana Milanovića i činjenice da je SDP pravni sljednik partije koja je u tadašnjem CK donijela političku odluku o ubojstvu njemačkog državljanina na njemačkom tlu, ta presuda mogla naškoditi ukoliko bi bila donesena neposredno pred izbore. Dakle, Perković i Mustač, a vjerojatno i Sindičić, zapravo brane – partiju, a ne više sebe. “Dva optuženika u Njemačkoj, bivša obavještajna časnika SFRJ, žele progovoriti, a nekima to ne odgovara. Uostalom, u pitanju je ubojstvo”, piše Ronen Steinke u Süddeutsche Zeitungu.
“U do sad najvećem procesu stranim obavještajcima, u utorak je bilo iznenađenja na pretek. Prvo se pojavio svjedok za kog se mislilo da je davno izgubljen u šumi, bivši doušnik jugoslavenske tajne policije SDS-a, koji je špijunirao egzilante u Berlinu od sedamdesetih. A tada su i dvojica optuženih šefova jugoslavenske tajne službe shvatili da i oni žele progovoriti. Iako pune dvije godine nisu rekli niti riječi o optužbi da su 1983. naredili ubojstvo jednog hrvatskog emigranta u garaži u Wolfratshausenu kod Münchena. Sad Josip Perković i Zdravko Mustač – jedan operativni, a drugi politički šef tajne policije u Hrvatskoj – žele prekinuti šutnju, pred sam kraj procesa koji se protiv njih vodi pred Vijećem za zaštitu države Višeg zemaljskog suda u Münchenu.
U postupku u kojem je izvođenje dokaza praktički završeno, tužiteljstvo je prezentiralo brojne dokumente. Činilo se da će presuda biti izrečena vrlo brzo, krajem srpnja ili početkom kolovoza. To bi se dogodilo usred izborne kampanje u Hrvatskoj. Izbori su tamo 11. rujna. Datum izbora najavljen je tek prije dva tjedna, nakon raspada vladajuće koalicije. Imajući u vidu kalendar političkih događanja u Hrvatskoj, iznenadne promjene koje su se dogodile ovog utorka treba gledati kao malo, ali ciljano odugovlačenje postupka: Presuda ne smije biti izrečena prije izbora. U Njemačkoj, zanimanje za taj slučaj je nakon 120 dana suđenja osjetno opalo, no u Hrvatskoj, to je i dalje materijal za udarne vijesti: što više detalja o zločinima jugoslavenskog socijalističkog režima izlazi na svjetlo dana, to će se u Zagrebu stari i novi socijalisti sve više nalaziti u defanzivi u političkim igrama u Hrvatskoj.
Savezni tužitelj je uvjeren kako dva bivša obavještajna oficira, Josip Perković i Zdravko Mustač, stoje iza ubojstva Stjepana Đurekovića, koji se suprotstavljao jugoslavenskom režimu. Optuženi odbacuju optužbe. 25 godina je prošlo otkad se socijalistička multinacionalna Jugoslavija raspala. Hrvatska je od onda neovisna. Ali u svih tih 25 godina nije toliko toga izašlo na vidjelo o špijunima i nasilju pomoću kojeg je socijalistički režim sve do 1991. spriječavao raspad države i zaustavljao nacionalne centrifugalne sile. Disidente se uklanjalo, čak i preko granice. Naročito u Njemačkoj, popularnom odredištu hrvatskih nacionalista u egzilu. Ubojstvo u Wolfratshausenu je tek jedno od mnogih, a njemački istražitelji su ga izabrali kao tipičan primjer.
Upravo su hrvatski socijalisti bili ti koji su najviše željeli spriječili sudski proces u Munchenu. Donošenjem zakona poznatog pod nazivom “Lex Perković” pokušali su 2013. spriječiti izručenje optuženih Njemačkoj. Nasuprot tome, desno-konzervativna stranka HDZ vidjela je u tome procesu priliku da se Hrvatska napokon suoči s prošlošću. Njemačko Savezno državno odvjetništvo nije odustajalo sve dok u Hrvatskoj nisu prevladale snage koje su bile za izručenje. Očigledno je da za takvo suđenje u Hrvatskoj još uvijek ne postoje uvjeti. (što smo vidjeli na slučaju oslabađajuće presude Boljkovcu, i na tome što Manolić slobodno šeće i vrlo je utjecajan, op. MH).
Na suđenju je utvrđeno, s trideset godina zakašnjenja, da su i Nijemci bili upleteni u te zločine. Jugoslaveni su ubijali Jugoslavene, Nijemci su se uglavnom držali po strani: oko trideset Hrvata u egzilu je ubijeno od kasnih šezdesetih do kasnih osamdesetih u Saveznoj Republici Njemačkoj, a ti slučajevi nisu tada rasvijetljeni. Bivši njemački političari Gerhard Baum (liberali) i Klaus von Dohnanyi (Socijaldemokrati) su se pojavili kao svjedoci na procesu u Münchenu, i objasnili su to “višim interesima”: Dobri odnosi s Jugoslavijom su bili prioritet politike vlada Willyja Brandta, Helmuta Schmidta, a u početku i Helmuta Kohla. Jugoslavenski režim je smatran “prijateljskim posrednikom” prema istoku.
Svjedok koji je svjedočio u utorak unio je još više pomutnje. Vinko Sindičić, nekoć agent jugoslavenske tajne službe u Berlinu, tvrdi kako mu je optuženi Perković bio spreman platiti kako bi svjedočio u njegovu korist, i osigurao mu oslobađajuću presudu. 1.000 eura u Njemačkoj, još 30.000 eura kod kuće. Odakle on to sve zna? On se na to glasno nasmijao. “Iz raznih izvora. To je sve što trebate znati”. Proces će se nastaviti idućeg četvrtka”. Dakle, Nijemci su prilično jasni. Sad, na samom kraju suđenja, optuženi žele govoriti – iako nema ničeg što mogu reći a što bi ih spasilo od doživotnog zatvora. Zašto? Da bi odgodili presudu, i olakšali Milanoviću, koji je uradio sve što je bilo u njegovoj moći, pa čak i pokušao mijenati Ustav države, kako bi ih zaštitio od izručenja, povratak na vlast, bar tako to tumači novinar Suddeutsche Zeitunga. Još kad bi progovorili o tome kakve su zapravo njihove veze s današnjim političarima, kad ih ovi toliko štite, i tko su im sve jataci ne samo u SDP-u nego i u drugim strankama, pa i HDZ-u ako ih imaju, tko je sve radio za njih od današnjih “uglednih građana” iz svih sfera, iz medija, politike, gospodarstva, kome je osim Vanje Špiljka njihova služba omogućila da postane tajkun! Ali, malo je vjerojatno da ćemo od te dvojice to saznati. Šteta, jer to bi bio prvi korak prema onom što je najpotrebnije ovoj državi, a to je lustracija, kao prvi i osnovni preduvjet za uvođenje demokracije i vladavine prava.
Kad smo kod ovog suđenja, spomenimo i da je 2014. u talijanskom parlamentu zatraženo rasvjetljavanje ubojstva obitelji Ševo 1972. godine u Italiji. Tom prilikom ubijeni su Stjepan Ševo, njegova supruga i njihova 9-godišnja kćer Rosmary, kako ne bi ostalo svjedoka ubojstva. Za ubojstvo se pretpostavlja da ga je počinio Sindičić. On se, prema nalazima, sprijateljio s obitelji Ševo, i kad su ga vozili svojim automobilom nakon što su ga pokupili na željezničkoj stanici, pobio ih je.
Do njega se došlo kad je britanska istraga među osobnim stvarima Vinka Sindičića, koji je tamo osuđen na 15 godina zatvora zbog pokušaja ubojstva Nikole Štedula, pronašla zapis u kojem on, uz ostalo, piše: “Mala me fiksirala u oči kada sam joj ubio majku. Onda sam ubio i nju.” U talijanskom parlamentu je senator Crosio, koji je tražio istragu, citirao to, i još jednu primjedbu Sindičića o tom događaju: “Stipe Ševo je mislio da ću s njime otići na odmor, ali je dobio što je zaslužio.” Tijekom suđenja u Velikoj Britaniji utvrđeno je da je Vinko Sindičić bio članom trećeg odjela tajne službe koja je više puta eliminirala disidente u inozemstvu. Crosio je podsjetio da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila zločine koje su počinili komunistički režimi i naglasio kako poslije pada tih režima u državama srednjoistočne Europe nisu uvijek uslijedile međunarodne istrage o počinjenim zločinima: “Počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred međunarodni sud kao što je to učinjeno za užasne zločine nacizma”.
Neki u vezu s tim ubojstvom dovode oca jednog od hrvatskih političara.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
