ŠUTNJA JE ZLO: Ludilo s pametnim telefonima i pokemonima
Pokemon igrica je posljedica medijske tiranije
Hiperprodukcija informacija i medijski režiranih – nametnutih zabava mijenja načine komunikacije koje cinici nazivaju erom “pametnih telefona i glupih ljudi.” U bizarnostima lažnih izbora neki “stručnjaci” (u Njemačkoj) daju odgovore mladima na pitanje “kojemu tipu mobitela pripadaš.”
Tvrtke Guardian Angel Technology i Sprint u SAD-u prve su izradile mobitele kojima ‘revni’ roditelji svakog trenutka, zumiranjem na ekranu računala mogu otkriti mjesto gdje se mališan nalazi. Nije li to narušavanje povjerenja između djece i roditelja i nova era Big Brothera? Nokia ima slogan za svoj mobitel: “Koji ću dio sebe pokazati? Koju god stranu svoje osobnosti danas odabrali, učinite to sa stilom uz naše modele iz najnovije kolekcije!”
Posljedica toga je da mladi (i u Hrvatskoj) odašilju snimke na kojima “mrtvi pijani dilaju” vršnjacima putem mobitela, šireći ‘svoju slavu’. Činjenica je da djeca i mladi mobitel sve manje koriste za razgovore, a sve više za fotografiranje, snimanje, voajerstvo i zabavu. Priznaju: “Bez mobitela sam izgubljen u vremenu i prostoru.”
Prema istraživanju tvrtke Mobileinsurance.co.uk dvije trećine mladih Britanaca tvrdi da nikako ne bi mogli bez mobitela, a 9% (onih) u braku izjavljuju da su im važniji od vlastite djece. Nevjerojatnih 94% anketiranih izjavljuje da bi im se lakše bilo odreći seksa nego mobitela, a 45% navodi kako bi radije bili bez hrane nego mobitela. Koristeći mobitel mnogi imaju osjećaj uključenosti, a zapravo su isključeni. Nisu samo ovisnici nego i opsjednuti “čudima” suvremenih tehnologija.
Sve ludosti pokemonije
Zbog “pametnih telefona” pokemoni su ovog puta zaludili ne samo djecu nego sve generacije. Igra je poslala globalna histerija. Građani diljem svijeta, najviše u SAD-a, Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu, su od srpnja zadivljeni igricom Pokemon Go (gdje je ista licencirana). Aplikacija na mobitelu pomoću GPS-a koristi kartu stvarnog svijeta omogućuje da igrači vide Pokemone oko sebe. Uključivanjem kamere na mobilnom telefonu igrači u svom okruženju vide imaginarna stvorenja, a stvarne ljude ne primjećuju.Buljeći u svoje pametne telefone love Pokemone. Najnovije čudo tehnologije s najnovijim ludilom je zarazilo planet. Na video snimkama ovih dana možemo vidjeti gomile ljudi diljem svijeta u lovu na najtraženijeg pokemona Vaporeona.Sve ludosti “pokemonije” dostupne su na You Tube. Igra je od nedavno “kopirana” i dostupna u Hrvatskoj. Zaluđene igrače ispred psihijatrijske klinike Vrapče u čudu su gledali tamošnji pacijenti. Duševni bolesnici su sve samo ne glupi! Normalnost postaje neprihvatljiva, a ovisnosti (o igricama) novi oblici društvene prihvačenosti! Ova igrica je “bolesna ludost” (kaže mi, neformalno u telefonskom razgovoru, ravnatelj Klinike Vlado Jukić)
Inozemni mediji svakodnevno bilježe informacije o “igračima” koji daju otkaz da bi se posvetili potrazi za (imaginarnim bićima) Pokemonima, “lovcima” koji stvaraju prometni kaos i sve češće stradavaju (!), ulaze sumanuto u trgovine, TV voditeljici koja je zaboravila pročitati vremensku prognozu, napustivši redakciju u lovu na “raritetnog” pokemona, a u Kaliforniji su dvojica zaluđenih igrača spašeni nakon pada s litice od 15 metara. Antonio iz Zagreba (jednom našem internetskom portalu) kaže: “Hodam istim ulicama, sve je onak’, dosadno. Sad s pokemonima imam razloga zašto se šećem još dalje i dalje.” I onda neki naši ” neutralci” u medijima o posljedicama ove sumanute igre (o virtualnim bićima) kažu da je ista korisna jer ljude vodi kreativnosti i/ili rekreativnoj šetnji! Ni traga o tekstovima koji bi kritički analizirali sve opasnosti, osobito za djecu i mlade. Koliko (re)kreaktivna, govori činjenica sve većeg broja stradalih u prometu – vozača ili pješaka!
Nedavno samu u Dalju vidio dva dječaka koji su sat vremena buljili (jedan) u mobitel, a (drugi) u tablet na omanjem igralištu jednog restorana, neposredno uz rijeku Dunav. “Zaklon” od sunca su pronašli u hladovini tobogana. Rekao sam im da se poigraju mojim psom. Nisu podignuli glavu, niti odgovorili. Kao dopingirani nastaviše svoje igrice sa čudima tehnologije. To sam htio snimiti, ali sam odustao jer po etičkom kodeksu medija, snimam djecu bez roditeljskog pristanka!
Zaključno i poučno
Pokemon igrica samo je slijed i posljedica medijske tiranije. Umjesto odgoja i neposrednog kontakta djeci dajemo računalo, televizor ili mobitel. Ekrani su kradljivci vremena. “Moć ekrana je u tome što se sve može vidjeti u brzom ritmu izmjena koje daju iluziju da je sve prisutno.” (M. Solar u knjizi “Kritika relativizma ukusa”)
U sjajnom i nadasve poučnom dokumentarnom filmu Blood in the mobile prikazuje se veza između mobilnih telefona i građanskog rata u Kongu. Redatelj Frank Pousen svjedočio je ilegalnoj rudarskoj industriji gdje djeca roblje u rukama oružanih bandi rade danonoćno u uskim tunelima kako bi iskopali minerale, a koji kasnije preradom završavaju u našim mobitelima. Indikativno je da isti UNICEF nije dandanas našao razlog da započne kampanju o toj djeci u surovoj simbiozi kriminala i profita na štetu djece. Koliko bi djece danas tražilo najsuvremeniju marku mobitela kada bi znali za taj film? Krv u mobitelu pedagoški je poučan film i o našoj kolektivnoj odgovornosti za šutnju o toj spoznaji. Pored ovoga, na internetu je dostupan kratak video zapis koji je veljači 2016. zabilježila novinarka televizije Hayat iz BiH. U prilogu je izdvojila izjavu šesnaestogodišnjeg Jasmina iz Kladnja, (blizu Tuzle) kako bi mu olakšali život. Jasmin nije poželio novi bicikl, mobitel ili računalo, jer od toga, kako kaže, nema koristi i važnije mu je nahraniti svoje dvije koze. Voli ih jer mu omogućavaju da prehrani sebe, sestru i četvoro braće. Novinarki je bio iznimno neizmjerno zahvalan kada mu je izjavila da će mu sutradan donijeti još jednu – istu (omiljenu) životinju. Jasminova želja je ganula brojne gledatelje. Jesu li vas ganuli igrači i fanovi Pokemona ili ova priča? Ovomu bi dodao sjajnu misao nepoznata autora. “Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste. “
prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr
