Televizija hrvatsko-srpskog bratstva i jedinstva
Koliko god nekadašnji jugoslavenski partijski vrh bio politički zadrt, nije se usudio napraviti jednu jedinstvenu jugoslavensku televiziju. Ne bez razloga. Ali to nije smetalo Amerikancima da naprave N1, televiziju hrvatsko – srpskog bratstva i jedinstva jer novac čuda čini
Čak ni u vrijeme vladanja najrigidnije unitarističke struje u jugoslavenskom partijskom vrhu nikome nije palo napamet napraviti jednu jedinstvenu jugoslavensku televiziju koja bi obuhvaćala zajednički informativni program svih tadašnjih republika. Yutel ćemo izostaviti iz ove priče jer se radilo o jednoj šlampavo složenoj televiziji i medijskom eksperimentu koji je brzo propao.
Doduše, tijekom Jugoslavije nedjeljom se emitirao ‘zajednički’ dnevnik iz beogradskog studija i to je bilo uglavnom to što se tiče televizijskog bratstva i jedinstva u bivšoj državi.
Koliko god tadašnji jugoslavenski partijski vrh bio politički zadrt, nije se usudio napraviti jednu jedinstvenu televiziju s obzirom da je shvaćao da narodi, koji su sačinjavali tu državu, ipak imaju neke svoje posebnosti, povijest, običaje, kulturu, jezik itd.
Ali zato američkom poslovnom mozgu ništa ne smeta ako je u pitanju dobra zarada. Tako smo nedavno na prostoru Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore dobili zajedničku informativnu televiziju pod nazivom N1. Ime dosta govori. Kao da je riječ o naslovu neke tajne obavještajne akcije, a ne imenu jedne komercijalne televizije.
Ujutro gledamo program na hrvatskom jeziku, a navečer na srpskom ili bosanskom. Ujutro Srbi slušaju vijesti o cijenama u hrvatskim trgovinama, a navečer Hrvati gledaju ‘ekskluzivu’ o otvaranju novog graničnog prijelaza između Srbije i Rumunjske.
Međutim, najbolji primjer koliko je taj cijeli medijski projekt apsurdan, pokazuje jučerašnje izvještavanje te televizije o slučaju poništenja komunističke presude nadbiskupu Alojziju Stepincu. N1 (hrvatska redakcija), naravno, hvali odluku hrvatskog suda koji je odbacio sramotnu Stepinčevu komunističku presudu, dok istodobno N1 – srpska redakcija prenosi monstruozne izjave srbijanskih političkih prvaka u kojima Stepinca označavaju ustaškim suradnikom, a samu presudu rehabilitacijom fašizma.
I što je sada istina iz konteksta televizije N1 kad je u pitanju pokojni kardinal? Je li Stepinac onda pravednik ili zločinac? Kako jedan medij može istodobno imati dva dijametralno suprotna izvještaja o nekom slučaju?
Bratstvo i jedinstvo na američki način pokazalo se na slučaju televizije N1 kao pravi teatar apsurda.
Ivan Kraljević/cro-portal.com
