Franjevac iz Alepa: Veliki vode okrutni rat u Siriji igrajući prljavu igru
Problem Sirije nije samo problem između režima i oporbe, već se proširio na više raznih frakcija, gospodarskih interesa i međunarodnih spletki. Osim toga, postoji i međuvjerski problem u samom islamu, između šijita i sunita – ustvrdio je fra Firas Luftì, poglavar kolegija u Svetoj zemlji i kapelan u župi svetoga Franje u Alepu, koji je na meetingu u Riminiju govorio na temu: ‘Nada protiv svake nade: raditi za mir na Bliskom istoku’.
Naš ga je novinar pitao o mogućnosti dvodnevnoga primirja u Alepu. Svaka mogućnost za malo mira u Alepu, malo vedrine za djecu i obitelji, uvijek je dobro došla. U prošlosti, kad je nastupilo zatišje jedna i druga strana su se nakon oružanih sukoba još više naoružale. Umjesto prigode za mir, za pozitivno promišljanje, primirje može još više pogoršati stanje. Dakle, prekid vatre je nužan, potreban, ali s druge strane je loša prilika za ponovno naoružavanje, za planiranje drugih napada, još žešćih. Dvodnevno primirje nije dakle konačno rješenje problema, sukoba u Siriji – ustvrdio je otac Luftì.
Na upit o pravom stanju u Alepu, rekao je da svaka stana iznosi svoje stajalište, svoje viđenje koje ne uključuje potpunu stvarnost. Tko živi u mjestu, poput nas, koji smo pod nadzorom vladinih oružanih snaga, svaki napad druge strane vidi kao invaziju. Ako informaciju prenosi druga strana, onda to tumači kao pokušaj oslobađanja i zauzimanja grada radi dobra džihadista – objasnio je otac Luftì dodajući:
Dakle, sukladno kontekstu, rekao bih ovako: veliki vode okrutni rat igrajući prljavu igru zbog gospodarski, političkih i geopolitičkih interesa. Nevini, s jedne i druge strane, poglavito djeca i žene, snose posljedice njihove prljave igre. U ovom je ratu poginulo oko 380 tisuća osoba, a polovica od njih su djeca i žene. Istinita informacija polazi od stvarnosti, od proživljenoga, od pravog i izravnog dodira s trpećima. Oni koji su ostali u Alepu stvarno su siromašni. Bogati su već odavno, rekao bih, u prvim mjesecima rata, napustili grad, i Siriju, otišli su. Oko nas su samo siromašni i najbjedniji – istaknuo je svećenik.
Na upit može li savez između Rusije, Turske i Sirije riješiti stanje u Alepu, rekao je kako su desetci tisuća džihadista, iz cijeloga svijeta, iz više od četrdeset država, dolazili preko turske granice i tamo su ih naoružavali. Očekivalo se da će Turska usvojiti mjere protiv džihadista i da će bar zatvoriti granice da ne prolaze svi. Vrlo je pozitivno primljena vijest, koja je stigla do nas, da bi Rusija i Iran mogli uvjeriti Tursku da poduzme prave mjere. Dosta tih džihadista koji prelaze naoružani i financirani da se bore u Siriji; oni jamačno ne dolaze u Siriju donijeti demokraciju ili slobodu savjesti – ustvrdio je otac Luftì.
Na primjedbu kako se ne može govoriti o vjerskom ratu u Siriji, odgovorio je da je u središtu gospodarsko-politički interes pokrajinskih sila, ali i cijeloga svijeta. Problem Sirije nije samo problem između režima i oporbe, proširio se i obuhvaća razne stranke, interese i planove. Postoji međuvjerski problem u islamu, između šijita i sunita. Među njima se vodi borba za prevlast, za to tko će gospodariti u islamskom svijetu, tko će u konačnici voditi, upravljati islamom. Ali to nije glavni razlog rata. Pravi razlog rata su interesi, ekonomija, i trgovina oružjem – istaknuo je župni vikar.
Na upit tko u Siriji rabi kemijsko oružje, rekao je kako im je rečeno, odnosno da su čili, kako je kemijsko oružje rabljeno prije nekoliko godina. Problem je u provjeri toga tko ga je koristio. Govor je osjetljiv. Ulazimo u područje dezinformacije ili manipulacije viješću. Iza te informacije ili dezinformacije netko stoji, ili da se pred cijelim svijetom optuži sirijska vlada i njezine ustanove, ili da se izazove vojna intervencija pod vodstvom Ujedinjenih naroda, dakle potpuna destabilizacija: kaos. Naprotiv, čini se, odnosno siguran sam, da je čvrsta molitva cijeloga katoličkog i pravoslavnoga svijeta te brojnih muslimana dobre volje u prošlosti, zahvaljujući Papi, otklonila vojnu intervenciju koja je mogla biti katastrofalna i tragična – ustvrdio je otac Luftì.
Na upit imali još prostora za apel za mir, rekao je kako su s ljudskoga gledišta, narod i osobe koje žive u Alepu, u Siriji, zaista očajne, jer su u prošlosti samo slušali obećanja ili pak gledali propale pokušaje. S gledišta kršćanske vjere, ne možemo očajavati: uvijek moramo otvarati srce, um, podizati pogled i moliti dar mira koji samo Bog može udijeliti – kazao je otac Luftì dodajući:
Mi kao kršćani, kao franjevci Svete zemlje, koji živimo i radimo u Alepu, svim srcem želimo da konačno stigne mir. Ne očekujemo ga pasivni, nadajući se da dođe. Ne, mi smo djelatnici mira: “Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati”. To radimo na tisuće načina. I moja je nazočnost na meetingu u Rimiju način da se govori o patnji nevinih, da se zaokupi brojne osobe dobre volje. Moj apel za mir ide svim osobama dobre volje, svim savjestima. Nitko ne može reći da nije znao za užasnu dramu Sirije. Nitko pred televizijskim vijestima, pred medijima, ne može reći da ne zna što se uistinu zbiva u Siriji – zaključio je fra Firas Luftì.
MISIJA / RADIO VATIKAN
