MAJKA TEREZIJA: Nepoznata povezanost svetice s hrvatskim narodom

Foto: Manfred Ferrari, 1985. (CC BY-SA 4.0)

Stvar koju već zna cijeli svijet jest da će blažena Majka Terezija, misionarka ljubavi, biti proglašena sveticom baš ovaj vikend u Rimu 4. rujna.

Mnogi Hrvati poći će ovog vikenda u Rim odati počast i pomoliti se na kanonizaciji ove jedinstvene svetice koja je obilježila 20. stoljeće onime što je tom stoljeću najviše nedostajalo – žrtvom, poniznošću i ljubavlju za čovjeka. Uopćena biografija i fascinantna životna priča Majke Terezije poznata je većini hodočasnika koji putuju u Rim ovog vikenda, kao i velikom broju katolika. Mali broj njih zna da je ova svetica i izuzetna žena ljudske povijesti bila vrlo usko i vrlo blisko povezana sa Hrvatima i Katoličkom Crkvom u Hrvata, kao i da je gajila posebnu ljubav prema hrvatskom narodu.

Hrvati oduševili Majku Tereziju za misije

Pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu rodila se 1910. u Skoplju djevojčica koja će širom svijeta postati poznata kao Majka Terezija. Iako Albanka, Majka Terezija za sebe je znala reći da je proizašla iz hrvatske katoličke tradicije, budući da su je za redovništvo i misije u rodnom Skoplju oduševili hrvatski isusovci, čija subraća su još od početka 20. stoljeća djelovala u Indiji.

S najpoznatijim od njih, Antom Gabrićem, Majka Terezija blisko je surađivala sve do njegove smrti 1988. Željela je i da on preuzme vođenje Misionara ljubavi, muškog ogranka njene družbe. Dvoje misionara povezivao je i isusovac Franjo Jambreković, koji je dvadesetih godina kao župnik u Skoplju mladu djevojku Agnes usmjerio prema redovništvu, misijama i Indiji, a desetak godina kasnije kao provincijal hrvatskih isusovaca onamo poslao i Antu Gabrića.

Kad su 1978. zajedno došli u Zagreb, Majka Terezija i Ante Gabrić posjetili su grob oca Jambrekovića na Mirogoju i odali mu počast i zahvalnost molitvom kao svom duhovnom ocu.

Majka Terezija i Hrvatska – počasna građanka Zagreba

Od 1912. Skoplje je bilo dio Srbije pa je mlada Agnes u školi i u svakodnevnom životu govorila „srpsko-hrvatski“. Zahvaljujući prijateljstvu s ocem Gabrićem, a zadnjih godina i s tadašnjim hrvatskim veleposlanikom u Indiji Dragom Štambukom, Majka Terezija do kraja života nije zaboravila hrvatski te ga je govorila bolje nego materinji albanski. Za svojih posjeta Hrvatskoj redovito je govorila na hrvatskom, dok je svoja obraćanja sunarodnjacima najčešće počinjala isprikom što ne može dobro govoriti albanski.

Godine 1928. prvi put je posjetila Zagreb, gdje se zadržala na putovanju u Irsku gdje je pristupila redu Loretskih sestara.

Kad se 1960., prvi put nakon 36 godina, srela s bratom Lazërom koji je od 1939. živio u Italiji, sporazumjeti se mogla upravo na hrvatskom jeziku jer nije znala talijanski kojim je govorio njen brat, a on pak nije znao engleski koji je Majci Tereziji u Indiji postao poput materinskog jezika.

Hrvatski katolički tisak u doba Jugoslavije popularizirao je djelovanje Majke Terezije, koju se, kao Albanku iz Makedonije redovito nazivalo „našom zemljakinjom“.

Majka Terezija prvi put nakon 50 godina posjetila Hrvatsku 1978., u kojoj je boravila još 1979., 1980. i 1986.,
Nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. izabrana je počasnom građankom grada uz koji je bila posebno vezana – Zagreba.

Majka Terezija osobno otvara samostan u Zagrebu

Njezin posjet Hrvatskoj 1979. ujedno je označavao i početak djelovanja Misionarki ljubavi u našoj domovini. Sestra Dobrila, jedina Hrvatica među sestrama u Jukićevoj ulici u Zagrebu, vrlo dobro pamti taj događaj.
„Kada sam došla u Zagreb, nisam ništa znala, samo sam bila silno privučena djelovanjem Majke Terezije. Otišla sam na Kaptol i htjela sam s njome razgovarati“, govori. Prišavši Majci Tereziji iskreno joj je poručila da bi htjela raditi nešto u životu, ali nešto što ne bi bilo za novac. „Majka Terezija me pogledala i rekla: ‘Bog ima planove s tobom. Pažljivo slušaj Njegov glas.’“, prisjeća se sestra Dobrila.

Najzaslužniji za dolazak Majke Terezije u Hrvatsku bili su blagopokojni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić i hrvatski misionar i bliski prijatelja Majke Terezije Anto Gabrić. Vidjevši oca Gabrića i Majku Tereziju zajedno, kardinal Kuharić rekao je: „Vi ste blago Crkve, premda ste siromašni.“

I zaista jesu.

Majka Terezija – vlasnica hrvatskog odličja Velereda kraljice Jelene

Povodom 85. rođendana, 1995. joj je dodijeljena hrvatska diplomatska putovnica kao predstavnici Republike Hrvatske za humanitarnu pomoć, a molbu za njeno dobivanje podnijela je osobno, na poticaj veleposlanika Štambuka, i to dvaput jer joj je prvi put prezime bilo krivo napisano. Osim hrvatske, Majka Terezija imala je još indijsku, vatikansku i albansku putovnicu. Predsjednik Franjo Tuđman Majku Tereziju je odlikovao drugim najvišim hrvatskim odličjem, Veleredom kraljice Jelene. Zadnjih godina života Majka Terezija nekoliko je puta planirala ponovno doći u Zagreb, koji je za nju imao veliku emotivnu važnost, jer je ondje 1928. posljednji put vidjela svoju majku i sestru pa je Štambuka prigodom jednoga susreta najprije pitala: »Kako mi je moj Zagreb?«

Majka Terezija u Zagrebu ima i svoju ulicu u naselju Vrapče, dok joj je spomenik 2007. podignut ispred sjedišta Albanske katoličke misije u Babonićevoj ulici.

Prva crkva u Hrvatskoj posvećena u čast blažene Majke Terezije nalazi se u Koprivnici.

Zagrebačke sandale Majke Terezije

Don Mijo Gabrić u kapelici svetog Dizma na zagrebačkoj Novoj Vesi čuva sandale koje je Majka Terezija ostavila u Zagrebu kada je 1979. putovala na dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslo.

„Prije puta u Oslo Majka Terezija navratila je u Zagreb. Kada sam vidio njene istrošene sandale stare valjda 20 godina rekao sam joj da ne može u njima primiti Nobelovu nagradu i odlučio sam joj kupiti nove“, priča monsinjor Gabrić.

„U Astrinoj trgovini koja se tada nalazila na uglu Bakačeve i Pod zidom, kupili smo joj nekoliko novih sandala od kojih je ona izabrala jedne, a ostale smo dali siromasima. Te sandale nosila je do svoje smrti 1997.“
Pisma Majke Terezije na hrvatskom jeziku

Do danas je sačuvano više pisama Majke Terezije pisanih na hrvatskom jeziku, posebno u prvim godinama njenog boravka u Indiji kad se redovito javljala zagrebačkom listu Katoličke misije. O svom odlasku u Indiju Majka Terezija je 1929. na hrvatskom napisala i pjesmu Oproštaj, čiji tekst se može vidjeti u njenoj spomen-kući u Skoplju.

OPROŠTAJ
Ostavljam milu kuću
I dragi zavičaj.
U Bengaliju idem vruću,
U daleki kraj.
Ostavljam znance svoje,
Napuštam rod i dom.
Srce me vuče moje
Da služim Kristu svom.
Oj zbogom, majko mila,
I zbogom ostajte svi,
Viša me goni sila
Pram žarkoj Indiji.
I lađa kreće lagano,
Siječe morske vale,
A oko motri zadnji put
Evropske drage žale.
Na lađi stoji smiono
Vesela mirna lica,
Sretna mala Kristova
Nova zaručnica.
U ruci križ joj gvozdeni
Na kome visi Spas,
A duša spremno prinaša
Tešku žrtvu taj čas.
„Primi, Bože, žrtvu ovu
U znak moje ljubavi.
Pomozi, de, stvoru svome
Da ti ime proslavi!
Zauzvrat te samo molim,
O predobri Oče naš,
Jednu daj mi, barem jednu
Dušu onu – ti već znaš.“
I sitne, čiste poput rose ljetne,
Suze tople teći stanu,
Da potvrde i posvete
Tešku žrtvu sada prikazanu.

Majka Terezija, 1929.

Izvor: narod.hr/croatia.ch

Odgovori

Skip to content