Tko i zašto u Čileu pali katoličke crkve?

U Čileu u pokrajini Araucanìa, naseljenoj domorodcima Mapuche, zapaljena je još jedna katolička crkva.

Ove je godine napadnuto sedamnaest katoličkih i protestantskih crkvi u kontekstu prosvjeda domorodaca, koji od vlade zahtijevaju povrat zemlje, koju su im oduzeli kolonizatori, a sad je imaju veleposjednici.

Neki pak sumnjaju da su napadi na crkve djelo domorodaca, koje Crkva brani i podržava. Glavni vođe etničke skupine osudili su napade na crkve jer najviše pogađaju dijalog koji se vodi između vlasti i domorodaca da se riješi spor.

Osvrnuvši se na spomenuta zbivanja u Čileu u razgovoru za našu radiopostaju Luis Badilla, čileanski novinar i urednik portala ‘Il Sismografo’, rekao je kako se govori da se dijalog, premda ima pomaka u pokrajini gdje se odavno vodi sukob radi zemlje, ne sviđa određenim poljodjelskim i društvenim skupinama, kao ni veleposjednicima, te da je svrha ovih napada oživjeti prvu pobunu domorodaca kao metodu za omalovažavanje dijaloga i postignutih pomaka u posljednjim godinama – podsjetio je Badilla.

Na primjedbu kako biskupi tvrde da napadi na crkve najviše pogađaju domorodačku zajednicu Mapuche, rekao je da biskupi oduvijek tako govore, a Katolička crkva je najmanje jedno stoljeće prisutna u toj pokrajini – domorodci Mapuche su katolici; Crkva za njih ima poseban pastoral, čak je bilo biskupa iz tog naroda, a Crkva upozorava da treba razlikovati između prvih paljenja crkvi, koja se mogu pripisati domorodcima Mapuche, i ovih anarhističko-socijalističkih napada ekstremnih političkih skupina. Glede toga, spominju se konkretni čini i posebne političke skupine koje zlorabe domorodačku borbu.

Na upit o želji domorodaca Mapuche, rekao je da oni žele proglašenje dvonacionalne države, dakle da ih se proglasi sastavnicom ustavne strukture, da se prizna njihova nacionalnost, te slijedom toga da svi imaju jednaka prava i mogućnosti. Drugi pak problem, možda još teži: otprilike 1880. godine potomci kolonizatora su pobijedili domorodce Mapuche i primorali ih živjeti u pokrajini Araucanìa, u vrlo nehumanim životnim uvjetima. Zemlja im je silom oduzeta. Osnovni je dakle problem zemljišni posjed – kazao je Badilla.

Govoreći pak i domorodačkim zemljišnim posjedima, rekao je da Vladu zanimaju njihovi posjedi jer im pripada najkvalitetnija zemlja u Čileu, gdje se može uzgajati golema količina poljodjelskih proizvoda; njihovi su posjedi vrlo malo urbanizirani, uglavnom je riječ o ravničarskim krajevima. Možda su najbolje zemlje u Čileu, a Čile nema mnogo poljoprivrednih površina.

Čile se proteže u dužinu, polovica je pustinja, a polovica ledenjak. Središnje i južno područje, gdje se nalazi pokrajina Araucanìa, je najplodnija zemlja, pogodna za obrađivanje i za stočarstvo. Za te se krajeve zanimaju i multinacionalne kompanije, a ne samo čileanski zemljoposjednici – istaknuo je Badilla.

Na upit kako će Vlada riješiti spor, rekao je da Vlada treba poslušati savjet Katoličke crkve. Ucjenama ne treba popustiti, bez obzira odakle dolazile, od domorodačke manjine ili od ideoloških i političkih pritisaka: ne treba uzmicati već treba produbljivati i jačati dijalog s domorodačkom skupinom kojoj pripada oko 12% čileanskoga stanovništva, nije to neznatna manjina; treba nastaviti iskren, uporan i ozbiljan dijalog.

Osim toga, valja osmisliti uspješniju prevenciju. Kako je moguće da ni nakon pet godina, s više od trideset zapaljenih crkvi, pravda u Čileu, redarstvene snage, policija i razne vlade nisu uspjeli rasvijetliti događaje? Razvidna je dakle slabost države i treba ju nadvladati; prevencijom treba okončati slabost – zaključio je novinar Badilla.

MISIJA / VATIKANSKI RADIO

Odgovori

Skip to content