ANALIZA Svi treći putevi, od Saveza za Hrvatsku pa sve do MOST-a proizvod su podzemlja
Izvor slike: fah
Onaj tko dugoročno, strateški promišlja demokršćansku politiku u Hrvatskoj, vrlo brzo će shvatiti da ovu predizbornu kampanju ne možemo izdvojiti iz cjeline i praviti se da smo odjednom iz ničega, skočili u neko novo, pristojno, uljuđeno komuniciranje, kao jedini mogući put prema nemogućoj pobjedi nad mnogostruko jačim protivnikom.
Pravilno ocijeniti odnos snaga na političkom tržištu trebao bi biti osnovni preduvjet za bilo kakvo promišljanje o mogućoj pobjedi u nemogućim uvjetima i na temelju toga odrediti političke taktike.
Posrnuće Sanaderovog HDZ-a i pad stranke na povijesni minimum , bitno je odredio politike ljevice i desnice u Hrvatskoj, bitno je odredio politički diskurs i nametnuo pravila političke igre koja su u potpunoj suprotnosti s onim što danas gledamo u ovoj ne gledljivoj kampanji. Posljednjih 15 godina politički život u Hrvatskoj obilježili su, opravdano ili ne, ideološki i svjetonazorski sukobi koji su danas gotovo zabranjeni.
Slavodobitna pozicija Milanovića, kome je vlast 2011. pala u krilo dosegnuvši svoj povijesni maksimum , ako izuzmemo apsolutnu diktatorsku vladavinu SKH čiji su SDP-ovci slijednici, omogućila mu je u prve dvije godine vladavine luksuz baviti se kadroviranjem na svim razinama, smjenjivanjem svih potencijalnih svjetonazorskih neprijatelja i ustoličenjem onih koji su oličenje apologizma „regiona” ili neke nove konfederalne Jugoslavije. Ohrabren posrnućem HDZ-a, a nezadovoljan što Tuđmanova stranka, zahvaljujući sucu Meronu i oslobađajućim presudama generalima nije do kraja devastirana, Milanović je još žešće udario na sve nosive stupove hrvatskog suverenizma. Prva na redu bila je Crkva, jer ona je uvijek prva na meti komunističkih monstruma, a nakon toga na redu su bili branitelji, Domovinski rat, Tuđman, kultura, šport, pismo i sve one točke gdje je demokršćanstvo imalo svoje prirodno, svjetonazorsko uporište.
Jesmo li zaboravili udarni Milanovićev „kundak”, Željka Jovanovića?
Planskim gaženjem svih državotvornih institucija komunisti su željeli ojačati sve svoje pozicije i osigurati dugoročno vladavinu od barem tri uzastopna mandata, što bi praktički značilo vječni zaborav svih povijesnih opačina koje bi ih mogle teško kompromitirati, ako bi izašle na svjetlo dana.
Ekonomija i gospodarstvo zanemareni su, što namjerno što neznanjem i bavili su se jedino samim sobom po Titovoj formuli „u se, na se i poda se”.
Naravno, opijeni mržnjom, vlastohlepljem i častohlepljem, zaboravili su da hrvatski narod ima onaj praiskonski urođeni instinkt za pravdu, poštenje, istinu, za preživljavanje obitelji i nacije u najtežim okolnostima i u tom zaboravu počeli su činiti pogreške.
Monstruoznim napadom na dr. Željku Markić, na instituciju braka, na demokratski institut referenduma, zapravo su probudili hrvatski narod i po prvi puta od osamostaljenja Hrvatske stvorena je široka političko-svjetonazorska fronta protiv mentalnih komunista, a u toj fronti HDZ je pod vodstvom Tomislava Karamarka, kao najveća državotvorna stranka, imala važnu, a po brojnosti članstva i presudnu ulogu.
Taj trenutak, taj referendum o braku, zapravo je označio početak i na neki način nastavak ove kampanje koja se vodi i danas. I danas nam je isti politički suparnika, isti onaj suparnik koji je okrenuo leđa Deklaraciji o neovisnosti Hrvatske, a maske su do kraja pale donošenjem zakona „Lex Perković”.
Tomislav Karamarko je u nepune četiri godine, potpuno devastirani Sanaderov HDZ digao iz pepela i nakon niza „malih” pobjeda u nemogućim medijskim uvjetima, protiv mnogostruko jačeg i bogatijeg protivnika, protiv protivnika koji je gospodario svim medijskim i ekonomskim resursima Hrvatske, uspio ugrabiti obadva hrvatska brda! Pantovčak i Banske dvore, hrvatske svetinje koje su obeščastili sinovi Tita!
Možemo li uopće zamisliti gdje bi danas bila Hrvatska da na svetim hrvatskim brdima i nadalje stoluju Josipović i Milanović, da na Pantovčaku i nadalje stoluje Tito?
Onaj tko ne shvaća svu dramatiku te dugogodišnje suverenističke kampanje, tko ne shvaća dramatiku Vukovara, „kolona sjećanja”, Knina, Sinja, šatora na Trgu Nevenke Topalušić, kolona hodočasnika na križnim putevima Bleiburga, onaj koji okreće leđa i zatvara oči pred jasnim zahtjevom za lustracijom, onaj tko ignorira sve presude za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, koje je utemeljeno obrazložilo „HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE”, „srlja kao guska u maglu”.
Svi „treći putevi”, od „Saveza za Hrvatsku” pa sve do MOST-a, klasičan su proizvod udbaškog podzemlja, antihrvatski politički projekti u koje su utučeni milijuni kuna opljačkanog novca hrvatskih ljudi samo s jednim ciljem. Srušiti HDZ i sve simbole suverene nacije koje su popudbina predsjednika Tuđmana. Iste medijske matrice upotrijebljene su za rušenje Tuđmana, Sanadera, Karamarka, Hasanbegovića…….
Opsesivna politička platforma MOSTA koja se temelji na ideji rušenja političkog bipolarizma u Hrvatskoj došla je ponovo do punog sjaja potpunim medijskim oživljavanjem sintagme HDZ=SDP. Ta formula protiv koje smo se borili pune četiri godine i bjelodano dokazali da znak jednakosti između te dvije političke stranke jednostavno ne stoji, da su svjetonazorske razlike dublje od ponora, da su pogledi na naciju, nacionalno, suverenističko, pogledi na nacionalne interese i vanjsku politiku različiti kao nebo i zemlja, ponovo je zauzela kompletan medijski prostor.
Kome to izjednačavanje šteti, a kome koristi? Naravno, šteti isključivo HDZ-u, razbija HDZ-ovo biračko tijelo, stvara animozitet i sumnju kod suzdržanih demokršćana, a iz recentnih događaja vidimo da je MOST u svojoj patologiji odabrao upravo HDZ kao slabiju, prvu metu koju treba srušiti.
Kako to da prvo nisu odabrali Milanovića zbog štetočinskog vladanja ili zbog „Lex Perković” što MOST uopće ne spominje!? Petrova svjetonazorska pitanja uopće ne zanimaju! Kad bi se izjasnio onda ne bi mogao manipulirati s „obadvije” strane, kako on to filozofski zna reći. Kada bi se izjasnio ne bi mogao računati ili s orjunaškim glasovima u Dalmaciji, ili sa demokršćanskim glasovima HDZ-a.
Željka Markić, danas je izjavila da ne podržava MOST i Petrova, upravo zbog toga, jer se nije izjasnio o svjetonazorskim vrijednostima na kojima počiva svaka ideologija i politika!
Ucjenjivačkom taktikom, MOST se infiltrirao u redove HDZ-ove Vlade, ostavili su Milanovićeve kadrove gotovo nedirnutima, uzeli gotovo 80% političke moći u Hrvatskoj, latentno i smišljeno slabili su HDZ i Karamarka koji je morao odustati od premijerskog mjesta kako bi se izbjegli novi izbori i onda su ga uz pomoć udbaškog podzemlja, nepostojećom aferom „konzultantica” srušili, rušeći kompletnu Vladu. Orešković je u cijeloj priči bio samo izmanipulirani, nijemi hlebinski promatrač!
Onog trenutka kada je Orešković od obavještajnog aparata dobio „savjet” da zatraži ostavku Karamarka, ali i Petrova, Vlada je bila srušena, a sve ostalo je bila tehnika u režiji Bože Petrova.
MOST-ova manipulacija premijerom Oreškovićem, koketiranje, vodanje Oreškovića po bespućima Neretve i drugih krajobraza čemu smo svjedočili, prestala je na zadnjoj sjednici Vlade kada je glasom Oreškovića produžen mandat Siniši Kovačiću na položaju v.d. ravnatelja HRT-a, čime se Orešković izravno usprotivio Boži Petrovu i na neki način priznao svoje duboko nerazumijevanje politika u Hrvatskoj!
Danas, nakon svih napada na Karamarka, nakon svih spinova, ministar Vlaho Orepić, ideološki nasljednik Ranka Ostojića bahato priznaje:
„Srušili smo Vladu i slomili kralježnicu političkim kastama”!
Ima li boljeg dokaza o tome tko je pomno isplanirao i srušio ovu Karamarkovu i HDZ-ovu Vladu? Kome je Orepić uz pomoć obavještajnog sustava slomio kralježnicu? Naravno, Karamarku i HDZ-u, a Milanović je ostao netaknut!
I danas MOST nastavlja preko Karamarka rušiti HDZ ne bili „ušićarili” koji demokršćanski glas i pri tome se i nadalje koriste bezočnim lažima i konstrukcijama o aferi bez afere, o aferi o kojoj ni Dalija Orešković uz sav trud nije mogla reći ništa konkretno! Nema sukoba interesa! Verbalni delikt! Naravno, nije cilj samo Karamarko kojega nema, cilj su svi Karamarkovi ljudi počevši od ministra Hasanbegovića! Cilj je HDZ, a taj cilj je MOST bezbroj puta jasno komunicirao!
Tomislav Karamarko, nikada nije imao političke izvršne ovlasti na bilo kakav način utjecati na odnose INE i MOL-a i to je jedina istina! On nije nikada bio ni Mika Špiljak, ni Račan, ni Mesić, ni Sanader, ni Kosor, ni Milanović! O INI je uvijek odlučivao sami vrh Udbe, jer im je INA uvijek bila „kasica prasica”, a taj kontinuitet, bezuvjetno, žele nastaviti i nadalje!
Gotovo petogodišnja izborna kampanja koju je predvodio Tomislav Karamarko, pod teškom artiljerijom neoliberalnih medija, kao bumerang se vratila na lijevu stranu i stvorila je jaku protestnu demokršćansku platformu protiv mentalno komunističkih štetočina. Taj hrvatski hod po mukama, korak po korak, iz pobjede u pobjedu kroz cijelu povijest, a osobito kroz Domovinski osloboditeljski rat, ta erupcija probuđene slobodarske demokršćanske misli, otvaranje zabranjenih tema, traganje za istinama, rušenje mitova koji su zatirali slobodoumnu hrvatsku misao, na plećima je i savjesti legitimnog nasljednika Tomislava Karamarka, Andreja Plenkovića!
Jedino sinergijom svjetonazorske i ekonomske politike u kojoj podjednaku važnost imaju rast BDP-a i otvaranje komunističkih arhiva, sa dubokom spoznajom da bez jednog i drugog ne može doći do duhovne i gospodarske obnove Domovine, Hrvatska može postati snažna država u globalno prijetećim izazovnim vremenima koji su pred nama.
Gospodin Andrej Plenković mora svakom pojedincu priznati i najmanji doprinos u hodu prema konačnoj hrvatskoj pobjedi, dati mu šansu nastaviti raditi za Hrvatsku, jer to je jedini način stvoriti zajedništvo koje već sutra može biti presudno za hrvatsku opstojnost. Oni koji su se izložili, koji su izložili svoje obitelji monstruoznim medijskim zločinima, najbolji su hrvatski sinovi!
Zaslužili su posebnu pažnju, izlažući sebe, izložili su se za Hrvatsku pogađajući u bit problema! Sinergija tih politika, projekcija zajedništva, ta poruka prema demokršćanskom biračkom tijelu jedini je put prema uvjerljivijoj pobjedi na ovim izborima koja bi garantirala komforniju situaciju pri sastavljanju saborske većine i Hrvatske vlade, izbjegavajući svaki oblik ucjene onih koji su na nove ucjene već spremni.
Hrvatska je na povijesnom raskrižju i moglo bi se vrlo brzo dogoditi da Hrvatska u punom smislu te riječi postane aktivno „predziđe kršćanstva” pred prijetećim milijunima izmanipuliranih islamskih migranata. Hrvatska te izazove mora dočekati kao snažna zajednica, spremna, na nogama, preuzeti povijesnu ulogu koju je oduvijek imala, a to se može jedino zajedništvom unutar vodeće političke strukture, nadilazeći sve frakcijske i klijentelističke interese.
Izvor: direktno.hr
