Foto Shutterstock

U medicinskim publikacijama ponovno se provukla štetnost amalgamskih (“srebrnih”) plombi koje, po procjenama naših liječnika dentalne medicine, ima u ustima i do milijun Hrvata.

Pojedini izvori navode da se iz amalgamskih plombi oslobađaju živine pare i navodno vas izlažu povećanom riziku od Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, bolesti bubrega, tumora, gastritisa, astme, problema s koncentracijom i učenjem, kolitisa, Crohnove bolesti…

No, svi stomatolozi ne dijele to mišljenje, pa oni koji rade u državnim ustanovama navode da privatni liječnici tako plaše pacijente i žele im “uvaliti” skuplje, bijele kompozitne plombe.

Švedsko Ministarstvo zdravlja donijelo je propis kojim se od 1. srpnja 1995. zabranila uporaba dentalnog amalgama za osobe mlađe od 19 godina, a od godine 2000. potpuno ga povlače iz uporabe.

Zabrana stavljanja dentalnog amalgama trudnicama postoji još otprije. Ostale skandinavske i zapadnoeuropske zemlje kreću primjerom Švedske.

– Zapisi o amalgamu, odnosno odgovarajućoj slitini, nalaze se još u djelima Su Kunga (iz dinastije Tang) “Materia medica”, Su Kung (659. godina) preporučuje spoj od 100 dijelova žive, 45 dijelova srebra i 900 dijelova kositra. Ta se slitina upotrebljavala za ispune zuba. Gotovo dva tisućljeća poslije, njemački liječnik Jochan Stocker počeo je rabiti za ispune zuba smjesu napravljenu od vreloga zelenog vitriola i žive.

On je i uveo naziv “amalgam”, a godine 1528. dao je prvi zapis o njemu. U Francuskoj se amalgam upotrebljavao u ranim godinama 19. stoljeća pod nazivom D’Arcets mineral cement. Ta je gra­đa imala malo sličnosti s današnjim dentalnim amalgamom. Radilo se o slitini bizmuta, olova i žive zagrijane na 100°C koja se izravno lijevala u kavitet. Reguard se godine 1818. približio modernim dentalnim amalgamima tako što je povećao udjel žive u sastavu “mineralnog cementa”. Taveau je u Francuskoj godine 1826. počeo miješati strugotine srebrnoga novca sa živom, a nastali spoj nazvao je “srebrna pasta”. U SAD-u su amalgam uveli 1833.

Zbog slabe kakvoće tadašnjega dentalnog amalgama i nedostatne spoznaje o potrebnome sastavu i uporabi dentalnog amalgama, a kako se je znalo za toksičnost žive, uporaba amalgama izazvala je snažan otpor i podijelila tamošnje stomatološke krugove. Zato je American Society of Dental Surgeons godine 1845. zabranilo uporabu dentalnog amalgama. To je bio tzv. “prvi amalgamski rat”. On je trajao otkako je uveden dentalni amalgam u SAD-u do Townsaeda, Flagga i Blacka koji su uvelike poboljšali sastav i način rukovanja amalgamom.

“Drugi amalgamski rat” počeo je u Europi tekstovima dr. Alfreda Stocka, profesora kemije na Kaiser-Wilhelm institutu u Njemačkoj. On je dobio trovanje živom tijekom 25 godina izloženosti toj kovini u svojemu laboratoriju i učionici. U svojim je radovima upozoravao na opasnost od živinih para i borio se protiv uporabe žive u stomatologiji. Njegovi radovi pobudili su veliku pozornost znanstvene i šire javnosti te je to potaknulo da se osnuje povjerenstvo za istraživanje toksičnosti dentalnog amalgama.

Povjerenstvo je zaključilo da nema razloga odbaciti dentalni amalgam i da on ima opravdanje za uporabu u stomatologiji. Sve se to navodi u znanstvenom radu “Toksičnost dentalnog amalgama I” (Nada Galić i suradnici) Zavoda za bolesti zubi, Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta za medicinska istraživanja.
Ali naši stručnjaci navode i da je znanstvenik Lutz sa suradnicima utvrdio da se iz amalgamskog ispuna u ljudskim ustima oslobodi oko 66 |Lig/cm2/dan sastojaka.

Znanstvenici Vimy i Lorscheider mjerili su koncentraciju živinih para u oralnome zraku nositelja amalgamskog ispuna koji su žvakali žvakaću gumu. Prema njihovim navodima, ta je vrijednost oko 20 |ig/dan. Ako je površina amalgamskih ispuna oštećena, ispušta se još višđe žive. Izvješćuje se i o mogućnosti stvaranja visokotoksičnih organskih oblika žive (metil-žive) zbog djelovanja bakterija, što je dokazano in vitro.

– Zna se da se živa iz dentalnog amalgama može pretvoriti u metil-živu djelovanjem Streptococcus sanguis; Streptococcus mutans ili Streptococcus mitis u čistoj kulturi in vitro. Budući da ti mikroorganizmi obitavaju u usnoj šupljini, drži se da postoji mogućnost metiliranja anorganske žive iz dentalnog amalgama, no to još nije dokazano u in vivo uvjetima. Trošenje amalgamskog ispuna uglavnom je posljedica zajedničkog učinka korozije i mehanič­kih sila, jer zbog korozije oslabljen ispun lakše puca. Osim toga, korozija okluzijske površine ubrzana je abrazijom tijekom žvakanja.

Abrazijom se, naime, mehanički uklanja zaštitni površinski film, zbog čega nezaštićeni amalgamski ispun korodira puno dublje nego ispod zaštitnoga sloja. To dodatno oslabljuje amalgamski ispun i utječe na oslobađanje žive iz ispuna (46). U ispitivanjima “stimulacije” žvakanjem, četkanjem zuba ili vrućim pi­ćima zapažen je znatan porast oslobađanja žive iz amalgamskog ispuna – piše u radu Nade Galić i suradnika.

U jednom od članaka Hrvatske komore dentalne medicine stoji ovo: “Iako je zubni amalgam vrlo siguran, sigurno ste čuli da u sebi sadrži živu. Važno je znati da živa, kada je u kombinaciji s drugim metalima, čini siguran i stabilan materijal. Budite uvjereni da vjerodostojne, znanstvene studije potvrđuju sigurnost amalgama. Sve su studije pokazale da je amalgamski ispun vrlo siguran i učinkovit za popunjavanje zubne šupljine, što potvrđuju i Američka stomatološka udruga, američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti, US Food and Drug Administration i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Isto tako Alzheimerova udruga, Američka akademija za pedijatriju, Autizam Society of America i National multipla skleroza društvo – tj. sve znanstveno orijentirane organizacije, potvrdile su da spoj ne predstavlja rizik za zdravlje. Također, stručnjaci iz klinike Mayo nedavno su izjavili da je amalgam siguran i trajan izbor za stomatološke ispune.

Također imajte na umu da “postoji nekoliko vrsta žive”. Vrsta žive pronađena u vodi, koja se može nakupiti u ribama i dovesti do zdravstvenih problema, nije isti tip žive koja se koristi u amalgamu.” No, stručnjaci alternativne medicine navode da se ne slažu sa stavom hrvatskih stomatologa.

“S obzirom na činjenicu da se o opasnosti amalgamskih plombi počelo govoriti tek u novije vrijeme, većina ljudi ne zna da takvi ispuni mogu biti štetni po zdravlje. Nažalost, unatoč brojnim i sve glasnijim upozorenjima znanstvenika, FDA nije zabranila uporabu amalgamskih plombi”, navodi, pak, “Alternativa za Vas”.

– Doduše, radi li se o djeci mlađoj od šest godina, trudnicama i osobama narušenog zdravlja, FDA prije stavljanja takvih zubnih ispuna savjetuje konzultaciju s liječnikom, no to je zasad sve. Iz navedenog se stječe dojam da bi takve plombe mogle biti potencijalno štetne za djecu, trudnice i osobe oslabljenog imuniteta, ali ne i za ostatak populacije.

No, to nije tako. Živa je izvor opasnosti ne samo za trudnice i djecu, nego i sve nas. Živa je poznata kao opasan kancerogeni otrov izrazito poguban za imunološki sustav.U prošlosti, sva cjepiva sadržavala su živu, a mnoga je i danas sadrže, poput cjepiva protiv gripe za koje je – kad već govorimo o štetnosti žive – utvrđeno da za 10% povećava rizik obolijevanja od Alzheimerove bolesti.

U skladu s tim, nije teško zaključiti da briga oko prisutnosti tog otrova u našim ustima nipošto nije neosnovana. Naime, čak i zagovornici amalgama priznaju da iz takvih zubnih ispuna s vremenom može doći do ispuštanja živinih para koje će se udisanjem apsorbirati većinom u pluća, a zatim će preko krvi dospjeti do svih organa.

Živine pare ispuštaju se iz plombi tijekom žvakanja i pranja zubi, a što je takvih plombi više u zubima, šteta je potencijalno veća. Općenito se smatra da se najveća izloženost živi događa tijekom stavljanja i odstranjivanja amalgamskih plombi. Nažalost, ne zna se je li opasnije takve plombe zadržati ili ih odstraniti, pošto tijekom neopreznog odstranjivanja velike količine žive mogu završiti u vašem organizmu.

Odluka o zamjeni živinih plombi je individualna i podložna osobnoj procjeni potencijalne štete na dulji ili kraći rok. Ako ste se odlučili za odstranjivanje amalgamskih plombi, svakako pronađite zubara koji će razumjeti vaš stav i dati sve od sebe da ih izvadi s maksimalnom pažnjom.

Nakon vađenja amalgamskih plombi, obavezno napravite čišćenje organizma od teških metala uz pomoć prirodnih kelata – klorofila, zelene gline ili zeolita – navode zagovaratelji alternative medicine, te napominju kako udisanje živinih para može postati uzročnikom raznih bolesti poput:

– karcinoma
– Alzheimerove, Parkinsonove i Crohnove bolesti
– reumatoidnog artritisa
– multiple skleroze
– bolesti bubrega
– gastritisa
– kolitisa
– alergije i astme
– bolova u mišićima
– nesanice
– anksioznosti
– problema povezanih s učenjem i koncentracijom
– iscrpljenosti
– kroničnog umora
– depresije

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save