HODAK: ‘Pupovac se talentirano uvlači – skoro k’o Ivi Sanaderu’

Promocija moje prve i vjerojatno posljednje knjige “Lijevom našom…“prošla je neočekivano dobro. Dvorana “Vijenac“ na Kaptolu bila je puna tako da su ljudi stajali sa strane. Ovim putem hvala akademiku Josipu Pečeriću, prof. dr.sc. Josipu Jurčeviću, i Josipi –oprosite – glumici Anji Šovagović na sjajnoj prezentaciji knjige. Mislim da smo svi zajedno napravili jednu dobru stvar. Bojim se samo stare kineske poslovice koja od prilike kaže: ako napraviš dobro djelo prije ili kasnije za to ćeš platiti…

Ajmo se mi sad vratiti hrvatskoj političkoj idili. Žilava ljevica, inače ćorava kad je u pitanju hrvatska stvarnost, još sanja o danima ponosa i slave s Maršalom na bijelom konju kako ulazi u Zagreb. Odjednom je progledala i ugledala svijetlost na kraju tunela – novog Ivu Sanadera! On će nas spasiti drugovi! Međutim, nije to drugovi Sanader, to je Andrej Plenković! ”Ma, dobro! Meni su isti!” misli Milorad. Oba su mladi i lepi, a još ako i Plenki izgovori “Hristos se rodi“ doista ga zlatom moraš platiti. Jelena Lovrić doživljava drugu mladost. Nezadrživo prodire po lijevom krilu. Pupovac se talentirano uvlači skoro k’o Ivi Sanaderu pa i Jadranki. Ljevičarska glorifikacija Plenkovića proizlazi prvenstveno iz činjenice da je ljevica, neakademski rečeno, popušila izbore i sada na lijevoj Lijepoj našoj nema ama baš nikog tko bi, recimo, mogao “srediti“ eliminaciju Zlatka Hasanbegovića kao člana Plenkovićevog kabineta. Stoga je Pupovac odmah, još prije početka razgovora s Plenkijem, bio jasan i glasan: ”Takvi kao Plenković plaćaju se suhim zlatom“. Naravno, pod uvjetom da on bude u vladi u kojoj neće biti Hasanbegovića. Branimir Pofuk triumfira kao da ga je šef beogradske filharmonije Tasovac uzeo za prvu trubu. Kaže Brane: “Plenković je u izbornoj noći mimo Hasanbegovića prošao kao pokraj turskog groblja“. Jugo-Brane ima ”soko okolovo”. Impresionirala ga je euro-atmosfera iz HDZ-ovog stožera: “Bez inscenirane euforije, bez i jedne hrvatske i stranačke zastave, bez balona, pjenušca i treštećeg domoljubnog-glazbenog kiča.“ Napredno i liberalno! Gledam zborove Trumpa i Clintonice. Koji primitivci. Sve se vijori od američkih zastava i simbola. Nigdje ni jedne ruske, srpske, japanske ili sjeverno korejske zastave. Trump se nije sjetio ni da pozove beogradsku Filharmoniju. Čak ni to!

Uglavnom, lijeva medijska falanga ima dojam kako vjerodostojnost Plenkovića prolazi ili pada na tome hoće li Hasanbegović biti u njegovom kabinetu ili ne. Zamislite i prisjetite se kad je Milanović pobijedio na izborima i sastavio vladu u kojoj je bilo oko 7 ili 8 ministara srpske nacionalnosti. Da se onda netko tko ima muda javio i tražio da se to mjenja, kakav bi to bolesni šovinista i anti-pravoslavac bio. Što bi tek o njemu pisali Tomić, Pavičić, Jergović, Lovrićka ili Drakulićka? Koliko bi ga puta Mirjana Mirt poslala u 3PM? Sada se ta ista ekipa raznih Pofuka, Jelena Lovrić i sličnih likova već tjednima bavi Hrvatom islamske vjere – Zlatanom Hasanbegovićem. E, tu sada nema islamofobije, mržnje prema muslimanima koja je eksplodirala kod Sreberenice. On je desničar i zato ne prolazi! Kao da su ti jugo-bolesnici, orjunaši i obožavatelji voljenog Maršala dobili izbore. Oni sastavljaju vladu i na dnevnoj bazi ucjenjuju Plenkovića. U jednoj stvari imaju pravo. To je za budućeg, vjerojatnog mandatara puno veći test nego što je on toga u ovom trenutku svjestan. Kao što je rekao Milanović: “Ili mi ili oni“. Manjinci, na čelu s Pupovcem i jugo-Radinom, neće podržati vladu ako u njoj bude Hasanbegović. Kao da on nije jedan od njih… Ne brine ih činjenica da je on dobio više preferencijalnih glasova nego svih njih petero zajedno. Pupovac je logičan i uvjerljiv kao Mile Martić kad je “zvončićima“ 1995.g, zasuo Zagreb tvrdeći da je to “u skladu sa obrambenom strategijom SAO Krajine“. Tvrdi da je zbog Hasanbegovića Hrvatska negativno oslikana u EU i svijetu. Ma nemojte, ni manje ni više nego zbog jednog ministra kojeg nitko vani ni ne poznaje. Zamislite ogorčenost u Mongoliji kad su čuli kako ministar reže živu lovu Urši Raukar i Sanji Sanavrni (ili tako nekako). Francuski akademici koji su potpisali peticiju protiv znanstvenih radova Zlatana Hasanbegovića kao i svi akademici na kugli zemaljskoj čitaju i pišu hrvatski. Naročitom pažnjom dobrih ljevičara i salonskih komunista paze na ideološku čistoću Hasanbegovićevih knjiga. Zato su u prvi mah i poslali protestno pismo vladi BiH!!!! Radi se o klasičnom cinkarenju, belosvetskim ljevičarima koji obožavaju potpisivati peticije kojim manifestiraju svoju intelektualnu superiornost nad neukim domorodcima u RH.

Uglavnom, ministar Hasanbegović je, htio to on ili ne htio, postao svojevrsna paradigma žilavosti ljevičarskog korova. Njihove ničim opravdane prepotencije koja proizlazi isključivo iz njihove medijsko-vlasničke strukture. Dok se je vodio rat, a dr. Franjo Tuđman “se bavio lopovskom privatizacijom“, udbaškim novcem nicali su mediji kao gljive nakon kiše. Tako je dr.Tuđman dobio Domovinski rat, ali istodobno je bio izgubio medijski. Od tada se nije ništa promijenilo sve do dan danas. HDZ dobiva izbore, ali vladu sastavljaju oni koji su nakon 5.kolovoza 1995.g. bili u dubokoj depresiji. Plenković će definitivno definirati sebe kao političara i HDZ-e kao stranku ako pristane li na plitke ucjene Pupia, Lovrićke, Tomića, Jergovića, Pavičića, Pofuka, Špoljara, Perice i nerelevantnih EU činovnika, Ako im popusti ostat će samo jedan brojnih prolaznika kroz Banske dvore. U povijest svojih zemalja ulaze fajteri poput Orbana kojima je nacionalni interes iznad ideološkog interesa onih koji ga posprdno zovu “europskom sramotom“. Moj ”osjećaj za filling” govori mi da ipak nismo dobili novog Ivu Sanadera. Loše je to što je moj “osjećaj za filling“ ponekad loš prognozer.

Energična i robusna voditeljica Mirovnih studija – Vesna Teršelič, nakon odlaska u mirovinu, odmah je nastavila sa svojim progresivnim aktivnostima pa je postala voditeljica Mirovinskih studija. Progresivaca se ne možeš riješiti do smrti.

Zaiskrilo se i na HRT-u. Nema više uvezenog ”diktatora” Tihomira Oreškovića pa antife živnuše nakon “kliničke smrti“ ili inducirane kome. Zanimljive progresivne teze čule su se ovih dana na sjednici Vijeća HRT-a. Glasnogovornica Saše Miloševića i Ivice Maštruka Božena Matijević biranim nam je riječima dočarala ogorčenost dvojice antifa na ideološku i svjetonazorsku svrstanost. Obojica po rođenju “nesvrstani“, kao što je to bio Fidel Castro, ogorčeni su ukidanjem dosadašnjih emisija i micanjem ljudi. Saša Milošević se sjeća procvata demokracije kad je 2011.g., nakon dolaska Kukuriku narodnih snaga, u par dana smaknuto 40 urednika i degradirano oko 100 novinara. Sad više nema Neretve i Sutjeske i partizanskih filmova pa je naš Saša duboko tronut i uzdiše: “Tu vašu (sadašnje vodstvo) namjeru vidim kao kao uspostavljanje retrogradnog, ultrakonzervativnog i klerikalnog programa. Metodološka mu je paradigma – propovijed. Rezultirat će padom gledanosti, odlaskom ljudi i novim protestima.“ No, naš Saša neće otići. U to možete biti sigurni. On je naša najveća vrijednost na HRT-u. Nacionalna manjina. Javio se i notorni Ivica Maštruko, bivši veleposlanik RH kod Svete stolice. On je kao stari tvrdi komunistički kadar, boravkom u Vatikanu, shvatio svu opasnost koju rigidni klerikalci čine narodnoj antifašističkoj fronti. Naročito na HRT-u. Glavni ravnatelj je otišao na Kaptol. Kao da je zaboravio kako je prošao Alojzije Stepinac. On se klanjao i ljubio ruke Papi pa se usprkos tome uspio ubacit u HRT kao partijski komesar. Dragi mali Ivica kaže: “Svi programi i emisije impregnirani su religijskim sadržajem. Crkva kao institucija toliko je prisutna da HRT postaje jaka konkurencija Katoličkom radiju. U svim programima HRT-a prisutna je kaptolizacija i košćizacija”. Jak nam je bio Veleposlanik u Vatikanu! Sami ste primijetili da u nogometnim prijenosima velečasni Drago Ćosić podiže glas i pita se što nam treba ustašidno skandiranje “U boj, u boj, za narod svoj“, a prijenos s nedavne Olimpijade u Riu bio je klerikalno obojen. Na otvaranju je bio prikazan križ Isusa na Glavi šećera. Zato Maštruko i nije želio ići na Olimpijske igre. Niti kao natjecatelj, a kao kometatora iako ga nitko nije ni zvao. Na primjedbe Dražena Miočića i Nevenke Dujmović naš Saša je britko poentirao: “Ispada da je HRT do dolaska novog vodstva «bio carstvo pedera, Srba i komunista», pa sad to treba ispraviti.“ Preoštra je to ocjena Saše Miloševića. HRT nikada naime nije bio carstvo… V.d. ravnateljica 3. programa HRT-a Nevenka Dujmović u svom izvješću ističe da je Hrvatski radio u jednoj godini emitirao 68 emisija o srpskoj književnosti, a 19 o hrvatskoj. E, moj Saša! Tko bi rekao da su srpski književnici Marulić, Gundulić, Preradović, Andrić… toliko bolji od hrvatskih.

Dva stara znanca, ali ne i znalca, u stilu Ivice Maštruka, prate Olimpijske igre. “Čuj, kako se zove onaj japanski borilački sport u kojem mali i kržljavi pobijedi nabildanog snagatora, a završava na «do»?“ ”Ha, zove se – čudo“!

Češki lingvist i matematičar Jakub Marian napravio je, u suradnji sa “The g-Factor of International Cognutive Ability Comparisons i njemačkim psihologom Prof.dr. Heinerom Ridermannom, novu kartu kvocijenta inteligencije u dobroj staroj Europi. RH je prošla izuzetno dobro. Iza nas je samo Albanija. Česi su uvijek cijenili Hrvate. Još davno je Tomaš Massaryk pohvalio Hrvate napisavši da su oni “niža vrsta Srba“ i tako zaradio ulicu u centru Zagreba. Tvrditi da Hrvati imaju jedan od najnižih kvocijenata inteligenciji u Europi je podla laž. Zar nije izuzetno pametno dati Tomašu ulicu od strane “niže vrsta Srba“, a ta ulica samo je nastavak Trga Maršala Tita koji je najljepši zagrebački trg zaslužio još 1972.g. izjavivši da će “prije Sava poteći uzvodno nego Hrvatska postati država“. Koju superiornu inteligenciju imaju Hrvateki koji su 10 godina za redom birali Stipu Mesića za predsjednika RH iako je prije toga svjedočio protiv svoje države u Haagu. Vrhunsku pamet pokazat će hrvatska politička nomenklatura ako iz buduće vlade odleti Hasanbegović, a eventualno uđe Pupovac. Kako je to inteligentno kad budući ministar vanjskih poslova RH kaže da je glavni vanjsko-politički cilj RH ulaz BiH u EU. U isto vrijeme hrvatska miljenica sprema 900 optužnica protiv hrvatskih branitelja. Obzirom da i Božinović ima status branitelja može mu se desiti da kad ide u Sarajevo jaranima priopćiti da su ušli u EU odleti u apsanu jer se našao među onih 900. Tu sretnu vijest priopćili su nam članovi Generalskog zbora i ministar Miro Kovač i to s facama kao da su u Haagu dobili doživotnu robiju. Da je super inteligentna RH na taj podatak samo pisnula sručio bi se na nju tsunami u tekstovima Jelene Lovrić, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Branimira Pofuka, Vedrane Rudan, Roberta Bajrušija, Borisa Dežulovića, Miljenka Jergovića i gledatelja Žikine dinastije. Hrvatska se opet miješa u unutarnje stvari BiH. Jasmila Žbanić došla bi u Zagreb na obračun sa Zokijem. Zato je znak praktične inteligencije šutjeti. Mučat. Pravit se mutav.

Mi kao imamo jedan od najnižih kvocijenata u Europi, a jedini imamo stranku “Pametno“. I oni, da su šutjeli, ušli bi u Sabor. Kako se kaže “da si šutio bio bi filozof“. Mi smo s inteligencijom na ”vi”. Koja je to zemlja usred rata stajala pred neprijateljskim gradom iz kojeg su “zečevi“ zbrisali i nije ušla u njega i osvojila ga? To pan Jakub Marian ne priznaje. Samo inteligentan narod može onima koji su čitav rat bili protiv nove države i aktivno se s puškom u ruci borili protiv nje, nakon rata isplaćivati godišnje milijarde kuna. Bivšim neprijateljima, a sada nevladinim udrugama. Da je RH glupa dali bi Tomić, Jergović, Dežulović, Rudanica i ostali mogli svaki čas iz glavnog agresorskog grada pljuckat protiv priglupih hrvatskih ustašoida, fašista, desničarske gamadi, povampirenih branitelja koji su se oteli kontroli pa se svakodnevno ubijaju… Pametna i super inteligentna Hrvatska šuti i pravi se da i nije tako pametna. U Izraelu, gdje inteligencija nije na nekoj posebnoj cijeni (161 nobelovac), tim drugovima i drugaricama odmah bi oduzeli državljanstvo. Pa otiđite živjeti u Damasku ili Bejrutu, možete i u Beogradu. I tako su pan Jakub i her Heiner, kako bi rekli u Dalmaciji, malo falili.

Pametnim Hrvatima podvaljuju da su jela Mc Donald kriva za mušku slabost. No, možda je za to kriva izreka “Nomen est omen“, jer se Mc Donald izgovara kao MEK Donald.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content