Hrvatsku čeka jedno dobro razdoblje
Nakon prijevremenih izbora za Hrvatski sabor, narod hrvatski napokon vidi kakvi su rezultati izbora bez “posebnog upliva” APIS-a, odnosno kad je Partiji onemogućena krađa glasova.
Ono, što je pak bilo vrlo bolno kad su u 10 navečer stigli prvi rezultati, i bilo je 62-52 (bez dijaspore) u korist HDZ-a, dakle isto kao i prošle godine 8. studenoga, no to se svelo na 56:56 (bez dijaspore), a ovoga je puta završilo kako je završilo: pravedno, zakonito i izražava pravu volju naroda hrvatskoga.
Rezultati ovih izbora jesu najbolji dokaz koji DORH i USKOK mogu imati kako bi pokrenuli istragu protiv varljive i prijevarne Partije i njihovih nedjela prije skoro godinu dana. No, svijet voli pobjednike, stoga se gubitnicima baviti ostaje samo pravosudnim i policijskim tijelima, samo je šteta što se izgubilo godinu dana, jer, Hrvatska nema vremena na razbacivanje.
Ipak, možda treba i koju riječ kazati o “društvancu” koje se okupilo na državnoj televiziji i baljezgalo bez reda i veze, izuzev Nina Raspudića, koji se pokazao kao pravi analitičar i suvisao besjednik, koji zna kritizirati, uočiti i iznijeti pravo stanje stvari.
Ivan Šiber i Leinert-Novosel su, uz Raspudića, “komentarisali” rezultate i ankete, dok je na radiju plačljivim glasom naricao Žarko Puhovski, a srdžbu su jedva susprezali spomenuti intelektualni proleteri i lažni polupismeni analitičari Šiber i Novosel, također kadrovi, uz Puhovskog, iz “komunističke utvrde zla” – Fakulteta političkih “nauka” u Zagrebu. To je naprosto bilo neslušljivo i negledljivo, hrpa boljševističkih gluposti kao što je Šiberova da SDP-u ne koristi manji izlazak birača, čime je pokazao ne samo temeljno neznanje i neupućenost, već da je tu na zadatku po diktatu određenih središta.
Općenito se nastavljalo s jugoslavenskom mantrom da za Partiju glasaju građani i “intelektualci”, a u biti nepismeni neradnici, a za HDZ “seljaci” i “krkani”, čemu već jednom netko treba stati na kraj i javno kazati da podjela na selo-grad prestala postojati u 19. stoljeću u Europi, odnosno 20. stoljeću u Jugoslaviji, jer je to istovjetno tomu kad bi se govorilo da plavokosi glasaju za Živi zid, a ljudi do 80 kilograma za IDS.
To ujedno i pokazatelj što se događa na HRT-u – dvije trećine i dalje drže Radmanovi “štafetarski” kadrovi, koji su ugošćeni jer se smatralo da će Partija dobiti izbore. Također, treba se zapitati što je sa svim anketama (koje su točne, osim što redovito HDZ-u oduzimaju barem 5 mandata) – kako će te anketarske kuće poslovati i tko će ih uzimati za ozbiljno? Sve pokazuje da ova vlada na odlasku nije nimalo uspjela raščistiti udbaško-srbijanske kadrove te da oni još itetkako drmaju relevantnim institucijama te da je potrebna hitna dezinskecija, odnosno lustracija, ma kakva ona bila.
Treba istaknuti i da je srbijanska manjina pokazala kako joj uopće nisu potrebni zakonom zajamčena tri zastupnika, jer podatci pokazuju da je samo 14,10% pristupilo glasanju manjinskoj listi, mahom oni koji osiguravaju mandat Miloradu Pupovcu i njegovoj skupini koja izvršava diktate iz Beograda, a drugi, naravno, glasuju za SDP i Milanku, Lalovca, Grčića, Jovanovića, Pusićku i slične. To je potrebno što prije mijenjati kako bi prestala politička zlouporaba srbijanske manjine nauštrb srpske.
Općenito nema iznenađenja na izborima; rezultat koalicije oko Živoga zida nije iznenađujući, jer, narod cijeni dosljednost. Sinčić i Lovrinović su, uz određenu dozu populizma, doista dosljedni, pa makar bili i radikalna ljevica koje se ni Fidel Castro ne bi posramio. Tako i Partija uvijek ima svoju biračku bazu zbog svojeg kontinuiranog protuhrvatskog djelovanja, HDZ uvijek ima birače koji u toj stranci traže (i vide) vjerodostojnost Franje Tuđmana, a i MOST-u su građani pružili drugu priliku, no ovaj se put ne mogu “vaditi” na amaterizam.
Da je dosljednost na cijeni uvijek i najviše, pokazao je i Željko Glasnović svojom nezavisnom listom, koja je osvojila jedan mandat na listi za dijasporu. Važno je da je narod prepoznao i odabrao odlične ljude koji se zaista ponašaju državotvorno, stoga ni ideju lustracije ne treba tek tako odbaciti kao mogućnost.
Sve u svemu, Hrvatsku čeka jedno dobro razdoblje, jer sve je bolje nego da Partija dođe na vlast i to je narod prepoznao. Na grješkama se uči, bolje tuđim no svojim, pa ipak, novu vladu čeka dosta posla, od rastjerivanja udbaške bande do revitalizacije gospodarstva.
Josip Gajski/hrsvijet.net
