TIHOMIR DUJMOVIĆ: Jedan pobjednik i puno poraženih

Foto Damjan Tadić / HANZA MEDIA

Ovi izbori zapravo su nam otvorili oči u čitavom nizu tema koje se za sada dok su u prvom planu goli rezultati izbora još ne uzimaju kao prevažne premda duboko zadiru u dosegnutu razinu višestranačke demokracije. Naime, rezultati izbora donijeli su nam upravo kolosalnu pobjedu Andreja Plenkovića, potpuni debakl ne samo Zorana Milanovića nego i kompletne ljevice, kao i potpuni debakl stare doktrine Tomislava Karamarka.

Ankete su promašile

Tu je i ništa manji poraz lijevih medija koji su mimo profesionalnih uzusa gotovo bjesomučno navijali za SDP, te težak udarac agencijama za ispitivanje tržišta jer niti jedna od agencija uopće nije predvidjela pobjedu HDZ-a, a kamoli da će ta pobjeda biti tako velika. Naime, kad gledamo pojedinačne rezultate, HDZ je dobio gotovo dvadeset mandata više od SDP-a, a to je u politici uistinu definicija debakla.

Niti jedno istraživanje, ni na kojoj razini, nije predvidjelo takav scenarij. Ako još niste bacili novine od prošlog tjedna, zavirite u stare analize, pogledajte slavna predviđanja agencija za istraživanje tržišta i sve će vam biti jasno.

Budući da su istraživanja javnog mnijenja bila u prvom planu medijskih kampanja, pa su nas iz dana u dan bombardirali anketama, postavlja se pitanje nije li vrijeme da već jednom nakon izbora stavimo na stol tu temu s obzirom na to da se ankete ponovo pokazuju kao bestidno manipuliranje biračima, odnosno čitateljima i gledateljima?

Naime, ni ovaj put nema niti jedne agencije koja je pogodila već i to da će HDZ pobijediti, a kamoli da će pobijediti sa sedam mandata prednosti. Jeste li prije izbora držali u rukama novine na kojima se kočio naslov: HDZ sigurno pobjeđuje? Jeste li vidjeli portal ili TV emisiju koja je izišla s tom prognozom?

Niste dakako, jer su mediji u ovoj temi navođeni agencijskim analizama, a one su po tko zna koji put tvrdile da će SDP tijesno ali ipak pobijediti.

U najboljem slučaju se tvrdilo da se radi o mrtvoj trci posve izjednačenih suparnika! A da stvar bude gora, dobar dio komentatora je u noći iščekivanja rezultata na raznim TV kanalima tvrdio, čak i kad je bilo prebrojeno 75 posto glasova, da još nije gotovo, da je još moguć prevrat, da još nije kraj!

Nije li to definicija decentnog navijanja? Kad je glede anketa već tome tako i kad je nakon zadnjih pet ili šest izbora to uvijek tako, nije li došlo vrijeme promisliti kako zakonski ograničiti mogućnost da se ovako manipulira biračkim tijelom.

U nekim zemljama su zabranjene ankete uoči izbora upravo zato što su svjesni koliko one utječu na neodlučne, u drugim državama postoje instituti kao što je u Americi Gallupov institut koji se uzima kao vjerodostojan jer funkcionira po najboljim uzusima struke i ovakvi promašaji mu se nisu dogodili.

HDZ je u zadnjih pet izbornih ciklusa odnio pobjedu, a da niti jedan jedini put agencije to nisu decidirano predvidjele. Pet puta su promašili rezultat, u pet različitih izbora! Što je definicija manipulacije ako to nije takva statistika? Da stvar bude gora, mediji kao papige ponavljaju rezultate tih anketa, a tim rezultatima su prilagođeni i komentari.

U takvim uvjetima bi uistinu trebalo razmisliti kako zakonski ograničiti da se prekine praksa da pet ljudi koji nemaju osobitih referencija za te poslove osnuju firmu i počnu okretati telefonske brojeve za anketne rezultate vođeni pri tom ne strukom nego vlastitim ideološkim sklonostima.

I tu se išlo tako daleko da su nama agencije plasirale priču o tome da su svojedobno Mirela Holly i njen Orah vrijedili na tržištu čak 17 posto i bila je tobože na dohvat ruke popularnosti SDP-a. Ali, niti jedni izbori nisu verificirali tako nešto! Kad pogledate s druge strane rezultate preferencijalnih glasova, možete vidjeti da u moru intervjua mediji nisu prepoznali niti te relacije.

Koliko je bilo intervjua s Brunom Esih, Milivojem Kujunđićem, dr. Kirinom ili HNS- ovim Batinićem koji su mali heroji ovih izbora jer su sa zadnjih mjesta uspjeli ući u Sabor. Ali je zato stranka Pametno dobivala enormni medijski prostor. Dan prije izbora čelnici te stranke su jasno izjavili da za njih isključivo koalicija sa SDP-om dolazi u obzir.
Jesu li zbog toga dobivali naslovnice i duplerice?

Rasulo na desnici

Pobjeda pak Andreja Plenkovića donosi niz poučnih detalja. Vrlo hrabrom odlukom da HDZ ide sam na izbore Plenković je silno riskirao, ali si je danas bitno olakšao pregovore s Mostom. U prvom redu stoga što sada sam pregovara, što Karamarko nije mogao niti sanjati.

Ta odluka da HDZ ide sam na izbore bila je rukavica bačena u lice u prvom redu kompletnoj desnici koja, premda se odmah organizirala, nije uspjela napraviti ništa na ovim izborima. Plenkovićev HDZ ih je do te mjere dotukao i potukao da su za prva tri dana nakon objave rezultata čak tri lidera desnice dala ostavku, a Glavaš je najavio povlačenje. Time se pokazalo da je hrvatska politička desnica tigar od papira, da traži nove ljude i posve novi pristup.

Ovi izbori su donijeli i konačni kraj karijere Stipe Mesića, jer mu je Hrvatska napokon rekla „dosta“, ali i vjerojatni kraj ozbiljnije političke karijere 67-godišnjeg Radimira Čačića. On će se sada dakako fokusirati na svoju županiju i lokalne izbore, ali Markov trg za njega sada ostaje samo povijesno mjesto. I last but not least, ovi su izbori donijeli i kraj političke karijere Zorana Milanovića.

Drčan i arogantan bez podloge za te visokotonce koje je proizvodio, Milanović je u svojoj političkoj nepismenosti prvom redu ideološki lutao. Zato se i moglo dogoditi da se prisjetio svog djede ustaše u isto vrijeme kad i drugih predaka koji su bili partizani. A sve, naravno, baš usred kampanje! Zato se moglo dogoditi da na prošlim izborima viče „Hrvatska, Hrvatska“ a da pritom u biografiji bilježi “lex Perković” i akviziciju Gorana Radmana na čelo HTV-a koji s tim povicima uistinu nemaju baš ništa.

Kad je trebalo stiskati Beograd glede nestalih, otetih vukovarskih ada i još uvijek nevraćenog kulturnog blaga, uglavnom je šutio i u „Taču“ surfao po mobitelu. Kad je trebalo orbanovski podignuti žicu na granici, odlučio se za svađu sa Srbijom i izvukao je deblji kraj.

Zoran Milanović politiku zapravo uopće ne razumije, jer da je razumije, ne bi za Srbiju rekao da je šaka jada. Naime, baš iz hrvatske perspektive to uopće nije tako. Srbija je ta koja otima hrvatske građane nasred ceste, a da Milanović na to nije imao nikakav odgovor, Srbija je ta koju sada pola Europe gura u Uniju da ne ode s Rusima, a mi smo tu statisti. Srpska pravoslavna crkva je usred Zagreba organizirala znanstveni skup gdje se opet tvrdilo da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi.

Tko je tu šaka jada

Šaka jada? Iz hrvatske perspektive? Milanovićevi jetki prigovori da će Vučić i njegova stranka ubrzo biti s HDZ-om u istoj Pučkoj stranci nemaju baš nikakvu težinu uzme li se u obzir da SDP sjedi sa socijalistima Milorada Dodika u istoj internacionali.

Dakle, ni vanjskopolitički ni unutarnjopolitički Milanović se nije snalazio. Drčnost, arogantnost, bahatost, po tome ćemo ga pamtiti. No vodeći stranku deset godina, Milanović je ostavio velike rane toj stranci koja je danas konglomerat bivših komunista, uvjerenih liberala, ponekog anarhista i ponajviše onih koji uopće ne mogu definirati što su, osim što znaju da su protiv HDZ-a.

Da je tome tako svjedoči činjenica da u Hrvatskoj u 25 godina nije izišla ni jedna jedina knjiga o hrvatskoj socijaldemokraciji, što će reći da je već i teroretski silno teško dati definiciju tog pojma. Tome je tako jer je prethodnik SDP-a, SKH punih pola stoljeća prezirao socijaldemokraciju i uglavnom u lance bacao one koji su se tako definirali.

I kad ste onda odjednom, preko noći rekli da ste socijademokrati, naravno da je to bila fraza bez sadržaja.
Taj će pojam ostati fraza i sutra osim ako likovi poput Tonina Picule ne preuzmu stranku. Teoretski pristojno potkovan, za razliku od Milanovića, Picula ima ozbiljnog iskustva, a sada i godine koje jamče da neće ponoviti one greške koje je radio dok je ispunjavao baš svaki mig Ivice Račana, pa je tako i dandanas na snazi nevjerojatan sporazum o Prevlaci za koji će vrhunski stručnjak Davorin Rudolf ne jednom reći da je to jedan od najkatastrofalnijih ugovora koji smo potpisali.

Kad sam u jednoj emisiji tih godina pitao Piculinu zamjenicu kako je moguće da su potpisali ugovor po kojem se uopće ne zna do kuda ide granica, ugovora gdje Crnogorci mogu loviti ribu i na našem dijelu, ali ne i mi na njihovu, ugovora gdje obje strane u odorama bez oznaka tobože kontroliraju neku crtu, gospođa mi je rekla da je ugovoru hrvatska strana pristupila europski i da ne možemo ići prema Uniji, a rukovoditi se rigidnim načelima, te da je ugovor pisan u europskom duhu!

Eto, to je ta fatalna naivnost hrvatske ljevice koja je tako krvavo koštala i 1918. i 1945..

Autor: Tihomir Dujmović/slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content