Papa o pohodu Gruziji i Azerbajdžanu
Papa s vjernicima, nekon Opće audijencije srijedom, na Trgu Sv. Petra, u Rimu (5. 10. 2016. g.). – ANSA
Na početku današnje kateheze, papa Franjo je izrazio zahvalnost Bogu za apostolski pohod Gruziji i Azerbajdžanu, ali i priznanje i zahvalnost građanskim vlastima dviju zemalja, napose patrijarhu cijele Gruzije, Iliji II., čija mu je svjedočanstvo – kako je rekao – godilo i srcu i duši, kao i šeiku kavkaskih muslimana. Bratski je pozdrav uputio biskupima, svećenicima, redovnicima te svim vjernicima.
Papa je ovim putovanjem – računajući tu i Armeniju – obuhvatio sve zemlje Kavkaza, koje je namjeravao posjetiti i tako potvrditi Katoličku Crkvu u tim krajevima te tamošnje stanovništvo ohrabriti na njihovu putu prema miru i bratstvu, čemu svjedoče i gesla ovih dvaju pohoda: «Mir vama» i «Svi smo braća» – kazao je Papa.
Obje zemlje – nastavio je – imaju povijesne, kulturalne i vjerske korijene, ali sada proživljavaju novu fazu. Osim toga slave ove godine i 25 godina neovisnosti. U toj fazi one se susreću s određenim teškoćama, na različitim društvenim razinama. Crkva je tu pozvana biti nazočna; biti blizu – posebno pod znakom milosrđa i promicanja humanosti; ona to pak nastoji činiti s ostalim kršćanskim Crkvama i Zajednicama, kao i u dijalogu s drugim vjerskim zajednicama, u sigurnom uvjerenju da je Bog – Otac sviju, a da smo svi mi među sobom braća i sestre.
Sveti Otac je rekao kako ovo poslanje Katoličke Crkve po svojoj naravi uključuje suradnju s pravoslavnom braćom, koji čine većinu stanovništva te da smatra važnim znakom to što ga je u zračnoj luci u Tbilisiju, uz Predsjednika, dočekao i patrijarh Ilija II. Istaknuo je također kako je Kristova tunika, čija se relikvija časti u tamošnjoj katedrali, znak jedinstva kršćana, koju su mnogi mučenici, različitih kršćanski vjeroispovijesti, izborili prolijevanjem krvi.
Sveti Otac je nadalje rekao kako je misa s katoličkim, armenskim i siro-kaldejskim vjernicima u Gruziji, slavljena na spomendan sv. Terzije od Djeteta Isusa, koja je zaštitnica misija, ali je i dodao kako nas upravo ta Svetica podsjeća kako prave misije nisu nikada prozelitizam nego privlačenje Kristu, počevši od snažnog jedinstva s Njime u molitvi, adoraciji i konkretnoj ljubavi, koja je služenje Kristu u najmanjem od braće. A to je ono što čine redovnici i redovnice u Tbilisiju, u Bakuu. Papa se sjetio i kršćanskih obitelji te istakao njihovu dragocjenu nazočnost i prijam, praćenje, razlučivanje te integraciju u samu zajednicu.
Ovakva evanđeoska nazočnost – poput sjemena kraljevstva Božjega – još je potrebnija u Azerbajdžanu, gdje je stanovništvo većinski muslimansko, ali gdje – Bogu hvala – malena katolička zajednica ima dobre odnose sa svima, posebno s pravoslavcima – rekao je Papa te je istakao dva trenutka iz Bakua, koje vjera umije držati u ispravnom odnosu, a to su Euharistija i međureligijski susret.
Euharistija s malom katoličkom zajednicom gdje Duh Sveti usklađuje različite jezike i daje snagu za svjedočenje; i to jedinstvo u Kristu, ni na koji način ne priječi – nego štoviše promiče – traženje susreta i dijaloga sa svima koji vjeruju u Boga, kako bi zajednički izgradili pravedniji i bratskiji svijet.
«Utoliko sam, obraćajući se azerbajdžanskim Vlastima, poželio da otvorena pitanja mogu biti dobro riješena te svi narodi na Kavkazu žive u miru i međusobnom poštovanju. Bog neka blagoslovi Armeniju, Gruziju i Azerbajdžan i neka prati hod svoga svetog Naroda u tim zemljama – kazao je na kraju svoje kateheze papa Franjo.
Radio Vatikan
