Hrvatska može vojno odgovoriti Srbiji
Izraelci su svojedobno razvili obrambeni sustav zrakoplova F16 od protuzračnih sustava pa bi za obranu hrvatskoga neba, zaštitu bojnih sposobnosti Kiowa i financijskih troškova, Hrvatskoj najbolje odgovarala nabava F-16 bojnih zrakoplova, s čime se slažu i hrvatski partneri u Pentagonu
Razboriti ljudi znaju kako je, unatoč snažnoj proturatnoj promičbi, ipak moguć novi rat između Srbije i Hrvatske. To uostalom svojim intenzitetom potvrđuje i ta proturatna promičba, koja u idealizmu svojih udruga, čak i agresivnijim nastupima, želi otkloniti mogući oružani sukob, a ponekad ga i odgoditi za povoljnije okolnosti i realizaciju strategije one strane koja stoji iza njihove političke djelatnosti.
Naime, sama činjenica što je Hrvatska članica NATO-a i Europske unije ne će, niti može smanjiti nakane Beograda u provedbi velikosrpske strategije, koja i danas počiva na mitu o prostiranju velike Srbiji na hrvatskim etničkim i državnim prostorima.
Članstvo u NATO-u kao argument zaštite od velikosrpske agresije pobija činjenica kako su svojedobno Grčka i Turska, a obje su bile članice NATO saveza, unatoč tomu, međusobno više puta ratovale.
U slučaju odnosa Hrvatske i Srbije, dodatnu težinu ratnim argumentima novoj srpskoj agresiji na Hrvatsku daje vojna i politička potpora Rusije Beogradu, koja se u nadmetanju s NATO savezom bori za prevlast nad prostorima što su nekad pod svojim nadzorom u okviru bivše SFRJ držali sovjetski komunisti.
Argumenti pojedinih hrvatskih političara kako bi Hrvatsku od moguće velikosrpske agresije branio NATO samo su djelomično točni. Naime, NATO bi se u oružani sukob uključio tek nakon što bi Hrvatska eventualno preživjela prvi srbijanski ratni udara, odnosno ako bi se uspjela obraniti od srpske agresije.
Političku podlogu za možebitnu velikosrpsku agresiju na Hrvatsku još je ljetos iz busije nedaleko Batajnice, gdje su raniji na okolnim srijemskim poligonima srbijanska i ruska vojska uvježbavale forsiranje rijeka, definirao srbijanski predsjednik vlade Aleksandar Vučić, poručivši Hrvatskoj kako “više nikad neće biti Oluja, jer je Srbija dovoljno jaka da brine o svom narodu”.
Vučićevu prijetnju Hrvatskoj nedvosmisleno je podupro patrijarh SPC Irinej, koji je po prepoznatljivom sovjetskom oznaškom modelu oklevetao Hrvatsku.
Naime, kako bi u sadašnjem vremenu što snažnije potaknuo Srbe za agresiju na Hrvatsku, Irinej je opetovao poznate komunističke klevete o tomu, kako je Hrvatska u Jasenovcu, s prostora sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije, odnosno Srpske Krajine”, po planu “vrha tadašnje rimokatoličke crkve” smaknula tijekom rata Srbije protiv Hrvatske 1941.-1945. milijun Srba.
Rusku pak dimenziju mogućoj agresiji na Hrvatsku ovih je dana najavio i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, poručivši kako su srpska “srca, misli, ljubav, povijest, vjera i jezik s Rusijom”.
Pri tom je ocijenio kako su Rusi i Srbi napravili istu povijesnu grješku izgradivši, kako je rekao, svoje države s etničkim republikama, misleći pritom da će im države zauvijek postojati.
Nikolić opetuje kako bi Srbi, da su znali da će im se raspasti država, oni, nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata, prvo izgradili Srbiju, a tek onda bi joj se, ako to žele, pridružili teritoriji, koji bi ostali, ne izvan današnje Srbije, nego izvan prostora na kojem su živjeli svi Srbi. Tek tada, poručuje Nikolić, Srbija, zato što je dobila rat, ne bi bila ograničena svojim sadašnjim granicama.
Ustaljene pak rusko-srpske vojne vježbe i snažne promičbeno-terorističke aktivnosti, kao što je nedavni pokušaj otmice crnogorskoga vođe Mila Đukanovića na dan izbora, kako bi se spriječio ulazak te države u NATO savez te režiranje kvaziatentata na Akleksandra Vučića u Beogradu, e da bi se prikrila uloga bivšega zapovjednika srbijanske žandarmerije u terorističkoj operaciji u Crnoj Gori, ali i slučaj navodnoga atentata na predsjednika HND-a Sašu Lekovića, čime se pozornost s terorističkih i promičbenih operacija u Srbiji pokušava prebaciti u Hrvatsku, potvrđuju ozbiljnost velikosrpskih namjera.
To je samo dio vidljivih rusko-srpskih operacija koje se u međunarodnoj politici očituju čak i uplitanjem u američke predsjedničke izbore, a zajednička rusko-srpska inačica te proruske politike jest i nedavni poziv Srbima u Americi da glasuju za predsjedničkoga kandidata Donalda Trumpa, koji se navodno Srbiji ispričao zbog NATO-va bombardiranja bivše SR Jugoslavije, što je sam republikanski kandidat morao demantirati.
Kako bi Hrvatska u obrambenim pitanjima imala adekvatan odgovor velikosrpskoj politici potrebna je i dovoljno razvijena svijest hrvatskih dužnosnika o kontinuiranom razvoju velikosrpske strategije, ali i potrebi razvoja hrvatskih obrambenih potencijala i nabavi odgovarajuće suvremene vojne opreme za hrvatske Oružane snage.
Nakon ruske isporuke Srbiji šest MiG-ova 29 te najave o nabavi još četiri takva MiG-a 29, što je potvrdio i Aleksandar Vučić, srbijanska premoć nad Hrvatskom u zraku čak je i sad neupitna.
Srbijanska vlada još je ljetos Hrvatima poručila kako svojim “Kiowama”, a riječ je o 16 helikoptera što su ih SAD isporučile Hrvatskoj, ne će ni pomisliti ništa o Srbiji, jer će, nakon isporuke iz Rusije zahvaljujući raketnom sustavu ‘Buk’, biti srušeni u roku od nekoliko desetina sekunda.
Srbija danas pak raspolaže s raketnim sustavima srednjeg dometa S-125 Neva-M1T (NATO oznake SA-3 Goa) i 2K12 Kub-M2T (SA-6 Gainful) koji se nalaze u sastavu 250. raketne brigade PZO, a čije su bitnice raspoređene uglavnom na srijemskom području.
Na vježbovnim poligonima u američkoj saveznoj državi Minnesoti helikopteri Kiowe postaju neranjivi, a onda i njihova vojna svrha dolazi do punoga izražaja, tek onda kad iznad njih kao zaštita lete bojni zrakoplovi F-16, koje bi Hrvatska, ako želi i dalje biti suverena država te sama čuvati vlastiti zračni prostor treba što prije nabaviti.
Neki su iz praktičnih ili pak razloga štednje spremni zagovarati iznajmljivanje zračnoga prostora na čuvanje savezničkim državama iz NATO saveza. U našem slučaju tu bi ulogu nad Hrvatskom mogli preuzeti talijansko ili madžarsko ratno zrakoplovstvo.
Nu kako imamo negatvna iskustva iz prošlosti s različitim susjednim zemljama i njihovim teritorijalnim apetitima, a što pokazuje i aktualni slučaj prodaje nacionalne naftne komapnije, Hrvatska, ako želi ostati državom, treba čuvati svojim zračnim snagama vlastiti prostor, a po potrebi u budućnosti i prostor BiH.
Prijepore između triju mogućih ponuda – švedske, korejske i američko-izraelske nije teško razriješiti.
Za švedske Gripene Hrvatska objektivno nema novaca, korejski pak borbeni zrakoplov FA-50 nema dovoljno sposobnosti za hrvatske potrebe koje se zbog ruskoga prodora na dijelove Balkana sve više usložnjavaju.
Izraelci su svojedobno razvili sustav za obranu zrakoplova F16 od protuzračnih sustava SA3 i SA6 pa bi za obranu hrvatskoga neba, zaštitu bojnih sposobnosti već sad u uporabi dobivenih Kiowa i financijskih troškova, Hrvatskoj najbolje odgovarala nabava spomenutih F-16 bojnih zrakoplova.
Nabavu bojnih zrakoplova F-16 podupiru i hrvatski partneri u Pentagonu, svjesni moguće opasnosti od ruske prevlasti na Balkanu, ali i sve snažnije pojave islamističkoga ekstremizma u hrvatskom okruženju.
Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo
