Kad novac postane idol pretvara se u demona
Ono što čovjek najviše o sebi misli, to prije ili kasnije i postaje. Sveti Pavao u poslanici Rimljanima odmah na početku 12. poglavlja poziva Rimljane, a i sve vjernike da se peoblikuju obnavljanjem svoje pameti. To znači da ćemo se istinski oblikovati u onu sliku koju najviše u svijesti nosimo. Isto vrijedi i za ostale stvari u našem životu. Kako mislimo, tako ćemo se vrlo brzo početi i osjećati, a kako se osjećamo tako ćemo se vrlo brzo početi i ponašati, odnosno tako ćemo početi živjeti.
Kad se ova istina primijeni na novac onda se može reći da ono što mislimo o novcu utjecat će na to da li ćemo ga imati dovoljno ili ne. Naime, moguće je da osoba ima u sebi neke nesvjesne strahove, ograde ili predrasude o novcu koje priječe osobu da zauzme pravi stav prema novcu. Ako npr. mislite da bogati ljudi nemaju istinskih prijatelja, jer svi hoće samo svoj novac i na njega gledaju više nego na ljude, ili ako vjerujete da novac kao takav kvari ljudski značaj, onda bi se moglo raditi o tome da vi nesvjesno težite neimanju novca i da na nesvjesnoj razini ne želite biti bogati kako biste izbjegli svoje unutarnje strahove da nećete imati prijatelja.
Naš stav prema novcu velikim dijelom je zapisan u našem djetinjstvu. Razni tipovi patologije određeni su prema stavovima koje dotični pacijenti imaju prema novcu. Kompulzivni škrtac koji grčevito zadržava novac za sebe, čini to zbog svoje emocionalne nesigurnosti. On smatra daće nagomilanim novcem učvrstiti i sačuvati svoju klimavu i nesigurnu strukturu ličnosti. Kompulzivni potrošač koji bez mjere i razbora troši novac, nosi u svojoj podsvijesti uvjerenje da se novcem može kupiti ono što mu je najpotrebnije – ljubav koju nije dobio u svome djetinjstvu.
Poznato je da neke osobe, naročito žene, puno troše kad se nalaze u depresivnom stanju. Kupovanjem stvari nastoje ispuniti prazninu srca i na taj način otjerati depresivne misli i osjećaje. <<Istraživanja pokazuju da žene koje su sklone kompulzivnom kupovanju, imaju većinom problem sa samopouzdanjem i čin kupovanja služi im kao instant sredstvo a poboljšavanje slike o sebi, no s obzirom da rezultati nisu dugotrajni potrebno je opetovano kupovati>> (Darko Marčinko, <<Kad kupovanje postaje problem>> u: Pro mente croatica, 17-18/2004/5, str. 40).
Postoje i mazohističke osobe koje traže jaka uzbuđenja i zato nerazborito troše novac kako bi došli u stanje gubitnika i tako kaznili sebe. Na taj patološki način nastoje razriješiti svoju krivnju. Postoje također i manični potrošači koji uživaju u trošenju, odnosno bacanju novca. Da bolje spoznamo svoje nesvjesne stavove prema novcu potrebno je bolje upoznati sebe i psihodinamiku svojih motivacija koje nas pokreću na djelovanje:
Otkriti kako se okolina u kojoj smo odrasli postavljala prema novcu. Što se u našoj obitelji govorilo o novcu? Koliko je bilo novca u našoj obitelji? Da li su u našoj obitelji bili izrazito bogati i izrazito siromašni i kako su se drugi prema njima postavljali? Koliko smo mi u djetinjstvu imali novaca i što smo činili sa svojim džeparcem?
Tko financijski želi biti uspješan, morao bi novac vidjeti takvim kakav on stvarno jest: sredstvo da se postigne određeni cilj, odnosno mogućnost da se kupi neka stvar.
Nadalje, vrlo je važno biti na čistu s time što novac može, a što ne može. Novac nam može život učiniti udobnijim, ali sam novac nas ne može učiniti sretnijim i zadovoljnijim. Novac nam može pomoći u nekoj teškoj situaciji, ali nam on ne može riješiti naše osobne probleme. S novcem si može čovjek puno toga priuštiti, ali s njime si ne može naći svog partnera snova, njime se ne može spasiti brak koji se raspada. Tko sebe ne može prihvatiti ni voljeti kad je siromašan, neće to moći učiniti ni onda kad bude imao obilje novaca. Kad se novac idolizira – on se demonizira
Kad novac postane idol, a on to postaje onda kad zauzme mjesto Boga, kad se zbog njega prekrši volja Božja, odnosno Božja zapovijed, onda se idol pretvara u demona. To se događa radi toga što idol u ovom slučaju novac, ne može dugo ostati na mjestu koje mu ne pripada. Kad se novac idolizira, on se demonizira; poprima demonska obilježja: laže i ubija. Novac koji je postao idol laže jer ne može dati sreću koju je obećavao, ali on i ubija jer budi nezasitnu strast koja kad dođe do vrhunca, a ostane frustrirana, može dovesti do ubojstva i samoubojstva.
Po naravi stvari, novac bi trebao biti sredstvo kojim se rješavaju mnogi problemi financijske naravi. Novcem se može kupiti puno toga što čovjeka, barem izvana i na neko vrijeme može učiniti sretnim i zadovoljnim. Međutim, kad novac postane opsesija, on zarobi našu slobodu, postaje prisila i degradira čovjeka kao osobu. Psihologija novca se svodi na psihologiju ljudskog srca kojem uvijek nešto treba i koje zadovoljno nikad posve nije. Što više novca, to više želja, što više želja to veća opasnost da se one ne ispune, što više neispunjenih želja, to više razočaranja. Što više razočaranja, to je i veća opasnost da se stvori reaktivna depresija ili da se aktivira neka skrivena latentna tuga. Što više takvih depresivnih stanja, to veća opasnost da dođe do samoubojstva. Prema tome, može se zaključiti kako je novac dobar, ako je čovjek dobar, ako je srce izgrađeno. Ako je srce gramzljivo, onda je novac velika opasnost, on je otrov koji može usmrtiti.
Spomenimo još jednu istinu: pranjem novca prlja se i gubi duša, a čišćenjem duše, vidi se prava vrijednost novca. Najbitnije je i najpotrebnije radikalno obraćenje srca. Tek obraćeno srce zauzima pravi stav prema svemu, pa tako i prema novcu. Novac je sredstvo da se postignu plemeniti ciljevi. Novac je dobar sluga, ali loš gospodar. Sreća nije u novcu. Nije bogat tko puno ima, nego je bogat onaj tko malo treba. A malo treba onaj koji ima osmišljen život, koji zna zašto živi. Sreća i smisao života nije u neurotičnom zgrtanju novca, nego je sreća u dijeljenju novca. Radost je u davanju, a ne skupljanju i zadržavanju samo za sebe. Sreća se ne može kupiti, ona se dobiva na poklon kad osoba krene putem davanja i usrećivanja drugih. Tu je istinu i Isus potvrdio kad je rekao: <<Dajite i dat će vam se>> (Lk 6,38).
Pater Mijo Nikić/Misija
