Mira Ivanišević: Otvoreno pismo političarima na vlasti, braniteljima i svim građanima

Subota, 12 studeni 2016 13:00
Written by: milanN
1 Reply

Otvoreno pismo političarima na vlasti, braniteljima i svim građanima kojima je politička stabilnost i boljitak Hrvatske na duši – POKRENUTI POSTUPAK ZA PLAĆANJE RATNE ŠTETE !!!

Obraćam vam se sa zamolbom, da se ne upuštate u polemike i usporedbe, jer najbolja obrana je da se konačno započne u vlastitoj zemlji procesuirati ratne zločince, ne kao revanš na pritvaranje Hrvata u Orašju, već zbog toga što se to moralo provesti puno ranije. Do sada se to vodilo selektivno i pretežito protiv branitelja – piše u otvorenom pismu javnosti Mira Ivanišević.

Pokrenite postupak za plaćanje RATNE ŠTETE za sve porušeno i pokradeno u domovinskom ratu i to u skladu s vlastitim zakonima, Ustavom RH-e i presudom Stalnog suda u Haagu.

Ministarstvo pravosuđa mi je na moj upit,upućen zapravo Ministarstvu obrane, dostavilo pod Urbrojem 514-10-13-02 od 03. siječnja 2013. slijedeće informacije:

Ovim putem vas obavještavamo da je vaš zahtjev usvojen te vam dostavljamo tražene informacije u okviru nadležnosti Ministarstva pravosuđa RH, a vezano uz Ugovor o pitanjima sukcesije – Aneks G (NN – Međunarodni ugovori, broj 02/2004) te revidiranje Zakona o općem oprostu.

– „Vezano uz pitanje revidiranja Zakona o općem oprostu, odgovaramo da se svaki zakon može mijenjati odnosno dopunjavati, a prema članku 84. Ustava RH-e pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada RH-e.“

– (Premda se već prema postojećem zakonu može procesuirati veći broj građana mi to ne radimo, a prema dosadašnjoj sudskoj praksi iskaze hrvatskih svjedoka se uzima kao nevjerodostojnima, a izjave drugih kao vjerodostojnima, pa se optužnice odbacuju, a to stvara kod jednog dijela građana frustracije i nepovjerenje u bar minimalnu pravednost sudskih postupaka. Može se predlagati izmjene i dopune zakona.)

– „U odnosu na pitanje o Aneksu Ugovora o pitanjima sukcesije kojim bi bio reguliran status Republike Crne Gore, isti nije napravljen, a eventualna daljnja objašnjenja u vezi s time ulaze u djelokrug Ministarstva vanjskih i europskih poslova.“

– ( Nije mi poznato je li to pitanje do sada riješeno i koja je obveza Crne Gore prema Sporazumu o sukcesiji, jer u konačnom prijedlogu Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije 2004. nije navedena Crna Gora već Savezna Republika Jugoslavija.)

– „ Na upit vezan uz stanarska prava i stambeno zbrinjavanje, ističemo da je člankom 6. Aneksa G određeno da će se domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivati podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.

– Temeljem navedenog 2004. godine usvojen je Program stambenog zbrinjavanja kojim se osigurava alternativni smještaj bivšim nositeljima stanarskog prava u stanovima u DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU (povratnici, izbjeglice, prognanici, raseljene osobe).

– Organizacija provođenja programa stambenog zbrinjavanja stavljena je u nadležnost Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kao i nadležnost zaključivanja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom s korisnicima stanova (povratnicima)“

( Navedene su raseljene osobe kojih u RH nema, samo prognanici. Uopće nije jasno zbog čega se uporno navodi povrat stanarskih prava koja nisu pravo vlasništva, a prijedlog SRJ da se sva stanarska prava vrate na stanje 31.prosinca 1990. nije prihvaćen niti uvršten u Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije. Usprkos tome 2004. napravljen je program stambenog zbrinjavanja povratnika, izbjeglica i drugih bivših nositelja stanarskog prava. Dakle država nije napravila program za stambeno zbrinjavanje svih socijalno ugroženih i stambeno nezbrinutih obitelji, njih se upućuje na uzimanje stambenih kredita, ukoliko ispunjavaju bančine uvjete. Na isti način se upućuje i država na zaduživanje radi nabave stanova po tržnoj cijeni jer društvenih stanova nema i to samo za jednu kategoriju građana. Svima predstavlja otplaćivanje duga s kamatama omču oko vrata. A država smanjuje zbog toga proračunska sredstva zdravstvu, školstvu i ostalima. Koja politička opcija u Hrvatskoj ciljano vodi Hrvatsku u sve veće zaduživanje, a koje ne koristi gospodarskom oporavku? Ministarstvo pravosuđa nije upoznato da je društveno vlasništvo ukinuto Ustavom RH-e i da su društveni stanovi (NN 43/92) išli u prodaju pa se alternativni stambeni smještaj ne može osigurati stanovima u društvenom vlasništvu već ih se kupuje proračunskim sredstvima prema APN oglasima, bez JAVNOG NATJEČAJA, a u najam se daju po 2,50 kuna/m2.

Ovim putem molim odgovorne institucije da upoznaju građane koliko je za to alternativno stambeno zbrinjavanje utrošeno proračunskih sredstava i koliko i kada su se dobila sredstva iz EU fondova. To pitanje i traženje odgovora postavljam shodno članku 46. Ustava RH-e. Postavljam i pitanje možemo li, obzirom na stotinu tisuća srušenih stanova u obrambenom ratu, zatražiti sredstva iz EU fondova za program stambene izgradnje u RH-oj namijenjene za najam i socijalno ugrožene obitelji, bez obzira na njihovu nacionalnost. Zbrinjavanje izbjeglica, prognanika, povratnika i iseljenih osoba u gradove izvan područja od posebne državne skrbi kao u Zagreb, Split i ostale kupnja po tržnoj cijeni je neviđena ludost, a pruža još jednu mogućnost kriminalu. Takav postupak zbrinjavanja povratnika i ostalih je nepravedan prema svim onima koji su nakon povratka iz rata ostali bez radnih mjesta i stanova. Dakle nismo svi jednaki pred zakonom čl.14. Ustava RH-e. A o privatnim vlasnicima stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, već treća generacija bivših stanara sa stanarskim pravom, uz najam od 2,50 kn/m2,već više od 60 godina, ne želim niti otvarati temu. Uostalom nigdje nisam mogla pročitati da su dobivena sredstva iz EU fondova, kako navodi Ministarstvo pravosuđa, jer u zadnjih nekoliko APN Javnih poziva za kupnju gotovih stanova u dnevnom tisku kao partner navodi se Regional Housing Programme, što mislim da ne predstavlja Fond EU a i taj partner u nekim projektima sudjeluje u troškovima gradnje s minimalnim postotkom učešća.

– Zanimljivo bi bilo znati smatraju li naši političari civilne i vojne djelatnike JNA koji su bili na dužnosti u gradovima kao Zagreb, Pula, Rijeka, Split, Dubrovnik itd. i koristili vojne stanove u vrijeme službovanja i tim gradovima, a koje su po zapovjedi vrha JNA napustili i otišli u druge vojne oblasti izvan Hrvatske „IZBJEGLICAMA“.

Hrvatski narod je uz sve svakodnevne životne poteškoće izložen kontinuirano stresovima i strahu. Lov na generale, lov na topničke dnevnike, dugogodišnji zatvor za braniteljske generale u Haagu, stvaranje balkanskog regiona mijenjanje hrvatskog pravopisa, ne uvažavanje međunarodno priznatog hrvatskog jezika, ne rješavanje mjesta ukopa za preko 1000 nestalih Hrvata, nasilje pojedinih četničkih grupa u Hrvatskoj, nepotpuni birački spiskovi pa prema potrebi ne priznavanje referendumskog rezultata, mogućnosti da sastav vlade i sve važne saborske odluke ovise o 8 predstavnika manjina, premda već imaju svoje predstavnike u raznim strankama, a koje je biralo samo par tisuća građana, da za svoj nerad u DORH-u nitko ne odgovara (oni imaju premalene kvadrature radnih soba),ne vraćanje u komunizmu pokradenih nekretnina, ministri ne odgovaraju za svoje propuste i nanesene štete, stalno omalovažavanje i blaćenje branitelja, prijedlog da se braniteljske mirovine isplaćuju iz dva izvora, ne zauzimanje za obnovu kuća i davanje alternativnih stanova Hrvatima u BiH, strah od gubitka radnog mjesta itd.

LUSTRACIJA nije potrebna samo za djelatnike u državnim službama do 1990. već i za djelatnike nakon 1990. koji u većini i potječu iz komunističkih struktura i koji doprinose kaosu u zemlji, a potrebna je i provjera podrijetla imovine.

Zamolba upućena vladajućima.

Neka bar tajnici ministara pročitaju temeljito:

– Ustav Republike Hrvatske

– Erdutski sporazum i do kojeg datuma je bio na snazi

– Zakon o aboliciji – oprostu

– Zakon o stambenim odnosima SFRJ s dopunama koji je bio na snazi do 1996.

– Zakon o prodaji društvenih stanova

– Sporazum o sukcesiji

– Tumačenje UNHCR Hrvatske tko su izbjeglice, prognanici, raseljene osobe, i ekonomski migranti

Zakon i zakone i izmjene i dopune o statusu prognanika i izbjeglica NN 96/93, 39/95, 29/99, 128/99, 51A/13, 96/2003,100/2003, 199/2003, 30/2004, 179/2004, 79/2004, 79//2005, 96/2006, 76/2007, 63/2008 itd. Kao i sve Vladine odluke po tom pitanju. (Danas bi bili stabilnija država bez tolikog iseljavanja i dugova da se je toliko truda uložilo u programe obnove proizvodnih pogona i u obnovu poljoprivrede uz isplativ program udruživanja OPG, u podjelu državne zemlje na par godina bez naknade, pa bi se uz sve te mjere i stambeno zbrinjavanje rješavalo paralelno.)

Sporazum 10.siječnja 2008. između HDZ-a i SDSS-a tj. između Ive Sanadera mandatara Vlade RH i Vojislava Stanimirovića, Milorada Pupovca i Ratka Gajice. (Predstavlja li taj sporazum izdaju hrvatskih nacionalnih interesa?)

Slavili smo ulazak Hrvatske 1996. u Vijeće Europe. To znači da su već i tada naši zakoni, Ustav i odnos prema manjinama zadovoljavali europske standarde. Do kraja mandata Račana na snazi je bila zakonska odredba da u mjestima gdje je manjina zastupana sa 50%+1 uz hrvatski službeni jezik može biti i jezik manjine. Pri kraju mandata je Račanova vlada dala HS-u zahtjev da se taj postotak smanji na 33 1/3%, prijedlog je prihvaćen i uz potporu HDZ sabornika. Od tada imamo najveće nepotrebne probleme u Vukovaru. Dvojezične ploče izazvale su proteste pa i smrtni slučaj za koji također nitko od milicajaca nije odgovarao.

Zatražite vraćanje postotka na 50% jer time ne ugrožavate manjinska prava već omogućavate bolji suživot, a uz to se smanjuju i troškovi grada i države.

Isto taku u smislu štednje proračunskih sredstava, a štedi se na sve strane, i bolju integraciju manjine, u svim državnim školama nastava bi se morala održavati na hrvatskom jeziku uz jedinstveni program, a manjine moraju imati mogućnost na svom materinskom jeziku održavati izbornu nastavu.

Molila bi da bar netko posveti pažnju mojim primjedbama i prijedlozima i nakon toga nastoji inicirati izmjenu nekih propisa i zakona na dobrobit svih građana Hrvatske, a prije svega traženje plaćanje nanesene ratne štete.

Mira Ivanišević/croative.net