N. NEKIĆ: Zvjerstva prije Hude jame
Kratki prilog javnom nastupu HNES-a: Hrvatska između Hude jame i Orašja
Javna sjednica Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta, Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, Udruge Macelj 45., Koordinacije braniteljskih udruga i stradalnika Domovinskoga rata, Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata-Zagreb, Zajednice udruge prognanih, izbjeglih i iseljenih Hrvata iz Bosanske Posavine održana je u „Vijencu“ 14. studenoga 2016. godine.
Potaknuti sotonskim inverzijama u kojima su petokolonaši u Republici BiH udruženi s četničkim uporištima u Republici srpskoj i Beogradu uspjeli žrtve i branitelje pretvoriti u zločince, a ove u pravednike, te potom uhititi ugledne branitelje krvavoga prostora u području Orašja, odlučili smo zatražiti na otvorenoj sjednici gore navedenih udruga dokumentom nazvanim „Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih nacionalnih vrijednosti i nacionalnog opstanka“ (što svakako ima i povijesne asocijacije), da se hrvatske sadašnje vlasti postave odlučno u obrani uhićenih kao i onih koji su na već poznatim spiskovima bivših zločinaca i agresora. (Pri tome osobno podržavam Predsjedništvo URV 1. gbr“ Tigrovi“ koji su između ostaloga u svome „Priopćenju“ (Hrvatsko slovo, 11.studenoga 2016.) izjavili:“… „Posebno tražimo zabranu istupanja odgovornih državnih dužnosnika RH s izjavama “žao nam je’, ‘žalimo’, ili ‘poduzet ćemo sve što je u našoj moći’, ‘osigurat ćemo im dobre odvjetnike’, ‘posjetit ćemo vas u zatvoru’ i slično….“)
Našu javnu tribinu spomenutih udruga u „Vijencu“ odredili smo vremenski od Hude jame do Orašja. Budući smatram da je plansko uništavanje hrvatskoga naroda počelo još 1918., a nastavilo se tijekom postojanja Kraljevine Jugoslavije kada su formirana 134 četnička uporišta na teritoriju Hrvatske i BiH, izvršena brojna ubojstva, pljačke i uništenja još prije Drugoga svjetskoga rata (sjetimo se samo nekih zločina: pokolja na Jelačić placu 5. prosinca 1918., uhićenja Radića i drugova, ubojstva Radića i drugova kao i uhićenja poslije njegove pogibije blizu trideset tisuća HSS-ovaca, mučenja po mračarama te Kraljevine Srba, (samo jedan primjer dostaje: sudbina Stipe Javora kojem su slomili sve kosti te su ga morali donositi u sudsku dvoranu na nosilima), potom Senjskih i Sibinjskih žrtava, ubojstava istaknutih hrvatskih znanstvenika, pr. Milana Šufflaya i drugih, likvidacije Ličkih ustanika itd.), mislim da bi naše tematsko izlaganje moglo biti puno opširnije, ali nismo imali taj cilj. Trebalo se koncentrirati na uhićenja u Orašju.
Od Bjelovara do Orašja
Budući se Huda jama nalazi na koncu Drugoga svjetskoga rata, odnosno u miru koji je nastupio, ali ne i kod nas, ograničili smo se na taj nepojmljivi zločin kao svojevrsni simbol mentaliteta zločinaca čiji potomci i danas vladaju našom Hrvatskom. Stoga sam i sama ograničila razbojništva i klanja na vrijeme Drugoga svjetskoga rata, tj. od proglašenja NDH do Orašja danas. Kratko izvješće naslovila sam „Od Bjelovarskoga krvavoga 8. Travnja 1941. do Orašja 2016.“
Knjiga koja je danas, mislim, nedostupna javnosti, a iz koje sam crpila podatke, dokumente, fotografije, svjedočenja, objavljena je kao vapaj još u lipnju 1942. u nakladi Ministarstva vanjskih poslova“na osnovu dokaznog materijala“ pod nazivom: „Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima života hrvatske narodne države“. Iz neopisive strahote koju bilježi ova knjiga prikazujem samo mali dio zločina i pustošenja četničko-partizanskih snaga na samom početku života NDH kada još nisu bile ustrojene vojno – redarstvene snage nesretne države, a već su izvršena brojna umorstva i razorena sela, njih na stotine, te ubijeno tisuće Hrvata i Muslimana. Kratko izvješće počinje 8. travnja 1941. ubojstvom 11 nenaoružanih seljaka u Bjelovaru (dakle dva dana prijeslužbenoga proglašenja NDH 10. travnja), a potom slijedi zastrašujući broj zvjerstava u tim prvim mjesecima nove države:
-travanj 1941. – Knin, Grahovo, Sinj, Gornji Ervenik
-13., 14., 15. travnja Čapljina i okolica (25 seljaka, žena i djece)
-15. travnja CIM, ILIĆE kraj Mostara – preko stotinu
-Foča, Jabuka, sama Foča oko 1000! S okolicom oko 6000 žrtava
-Glamoč, Pliva, Bos. Grahovo, Drvar, (u jednom danu 18 članova obitelji Sarić) Varcar Vakuf, Dragnić
-Plošnik i Koritnik
-Prijedor od 16. svibnja do 10 .lipnja 1942. popisani imenom i prezimenom 229 Hrvata i Muslimana
-Livno (nešto kasnije) 90 mladića u jednom danu, ranije gotovo svi intelektualci, pr. Stjepan Barač, lugar!, žena i osmero djece!
-Krnjeuša, Vrtoče, Zelinovac, Lastva 2. kolovoza, umoreno strašnim mučenjem 130 Hrvata
-1100 katolika i muslimana u okolici Kulen Vakufa 5. i 6. rujna 1941.
– 71 selo u kotaru Rogatica i općinama Boriki, Sokolovići, Žepča, Dup, Tetinjskoitd…itd…
Knjiga obiluje dokumentima, slikovnom građom, imenima žrtava kao i krvnika te svjedočenjima preživjelih.
Strašna kalvarija
Ovo je samo mali dio te neopisivo strašne kalvarije kojom je započeo život nesretne države koja nije imala šanse da preživi. Citirat ću samo dvije pojedinosti:“ …među žrtvama četnika-komunista nalaze se, koliko je do sada poznato, ovi katolički svećenici: Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši, kotar Bos. Petrovac, Juraj Gospodnetić, župnik u Bos. Grahovu, kome su ubili i majku, Maks Nestor, župnik u Drvaru, Ilija Tomas, župnik u Klepcima, kotar Stolac (njega su strašno mučili), Anto Bakula, župnik u Gornjem Hrasnu, (njemu je jedna komunistkinja prije nego su ga umorili, odrezala jezik uz ove popratne riječi: „Ja ću tebi sada dati pričešće!“, Jakov Barišić, župnik u Gradačcu, Jozo Kaurinović, župnik u Prijedoru.“
Više nije nepoznato da su do konca rata i kasnije komunisti ubili preko 600 svećenika i pedesetak časnih sestara.
Citiram: “Mari Vujović iz Štikova, staroj 40 godina, odrezali su sise i stavili joj devet mjeseci staro dijete da siše odrezane sise.“
Možda je to prva autentična knjiga koju više nemate gdje nabaviti. Poradi zapisa imena žrtava mnogi su me tražili da im kažem gdje bi mogli nabaviti knjigu. Možda u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a najvjerojatnije u Beogradu kamo je 1945. prenesena građa arhiva, filmskih zapisa i dokumenata druge vrste.
„Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj državi hrvatskoj u prvim mjesecima života hrvatske narodne države“. Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova, 1942.
Dakle, trebalo bi možda reći: “ Od Bjelovarskoga zvjerstva 8. travnja 1941. doOrašja 2016“.
Što se tiče naših „Zahtijevanja naroda“ naći ćete na portalima HNES-a i Žrtvoslovnoga društva kao nekim drugim!
Nevenka Nekić/hkv.hr
