ZORICA GREGURIĆ: Pero u rukama klevetnika z(a)gadilo medijski prostor
Kada se obožavatelj djela bivšeg umjetničkog savjetnika HAVC-a dohvati na način nedostojan novinarske profesije, ni više ni manje, nego generala hrvatske vojske, koji je povrh svega čovjek besprijekorna morala hrvatskog ratnika, sudionik u obrani Hrvatske i sadašnji Ministar hrvatskih branitelja, ne preostaje nam ništa drugo narode moj, osim postupiti po pozitivnim propisima Republike Hrvatske, protiv jadnih piskarala kojima doista ništa nije sveto: hrvatski ratnik, smrt hrvatskog ratnika, dijete poginulog hrvatskog ratnika, časnik pobjedničke vojske, niti na kraju krajeva zakoni jedne suverene moderne države kakva je Republika Hrvatska.
Što drugo pomisliti, osim kako je novinar imenom Boris Vlašić, tvorac primitivnog teksta, na sramotu profesije koju predstavlja dobro plaćen, ucijenjen ili jednostavno u potrebi stručne pomoći u izolaciji, ustanove poznatije kod Zagrepčana kao Žuta kuća. Što misliti o osobi poput moralne nakaze koja se usudi uz blagoslov nadređenih napasti moralne, društvene i zakonom zaštićene vrednote hrvatske države i društva.
Ništa njima nije sveto. Ta doista tko je osoba sklona tako opasnom suicidalnom koraku, obzirom kako praktički svaka rečenica vapi za sankcijama. Što je ovog, nazovimo novinara, koji sije govor mržnje prema hrvatskim braniteljima jednakom žestinom kao i u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Kada su isti bili izloženi javnom linču, poruzi i svakodnevnom ponižavanju i sramoćenju. O ovom tzv. novinaru koji piše i za Autograf, još jedan u nizu neprofitnih medija čija je politička i ideološka orijentacija neupitna i definitivno ne ona, kojoj pripada preko 90% hrvatskog pučanstva.
Svaki pristojan Hrvat ponosi se vrednotama i temeljima na kojima počiva moderna suvremena i suverena hrvatska država, koja s poštovanjem, brine i pazi na svako dijete poginulog ratnika. Svaki častan Hrvat prema hrvatskoj odori i hrvatskom vojniku odnosi se s osobitim poštovanjem, no to se čitajući tekst „Ministar branitelja pokazao je da je u stvari ministar ratne naplate, nije shvatio da braniti domovinu ne znači ucjenjivati je“ Borisa Vlašića kao autora definitivno ne može zaključiti.
Kada osoba izgubi dodir sa stvarnošću i vremenom u kojem živi, kada izgubi poimanje o tome što je moralno, a što ne, možda ćemo i pokušati shvatiti, no kada svjesno ulazi u obračun koji je osuđen na poraz, a izrečene kvalifikacije podliježu sankcijama koje proizlaze iz hrvatskih zakona, tada nam je jasno tko nam to zagađuje medijski prostor, a zapitati nam se što rade njegove kolege i nadređeni.
Nije ovdje riječ niti o propustu, niti o slučajnom tekstu podvedenom pod komentar, ovo je dio sustavnog plana kojem je za cilj obezvrijediti napore onih koji su se usudili suprotstaviti sili i tlačenju politike, koja je skoro uspjela uništiti hrvatske branitelje i sve ono što su stvorili, obranili i očuvali od srpsko-crnogorskog agresora. I tako Boro si uze za pravo zlorabiti institut slobode govora, udariti poput bijesne životinje na ono najsvetije, stvoreno na krvi hrvatskih heroja Domovinskog rata. Pljunuo je Boro na djecu poginulih hrvatskih branitelja, pljunuo je Boro na odoru hrvatskog časnika, pljunuo je Boro na najteže invalide, pljuje Boro i zapljuva sam sebe, ali i svoju struku i kolege koji, ne samo odšutiše, nego i odobriše perom iskazanu mržnju prema svemu što je hrvatsko, vrijedno je svake osude, barem tako osjeća svaka pristojna osoba.
Je li itko ovom osvjedočenom, frustriranom stvaratelju tekstova punih govora mržnje, koji s jedne strane anatemizira one koji ustaše u obranu svog Doma i Domovine, a s druge abolira kreatore zla i politike koja je osuđena od međunarodne zajednice, rekao što je kazneno djelo? Sada je prekasno za to, ali će shvatiti kada ga sa svih strana ove naše Lijepe u ovom vremenu neizmjerne tuge, dok rane koje krvare već 25 godina sada jače zabole. Upravo mi koji smo proživjeli i preživjeli pakao srbočetničke agresije, moramo tražiti sankcije, jer pustiti ovakove izopačene umove da bez posljedica prosipaju mržnju i tako truju našu djecu, diskriminiraju određene skupine, kako je to Boris učinio u svom komentaru, niti jedan savjestan Hrvat ne smije dopustiti.
I zato Borise Vlašiću i svi vi poput njega, morate naučiti kako se hrvatske svetinje ne smiju nekažnjeno skrnaviti i da Hrvatsku koliko god željeli učiniti primitivnom i mjestom kojeg se častan i pošten čovjek srami, nikada nećete uspjeti u tome. Sve ima svoj put i svrhu jednako tako i odgovornost, a kaznene sankcije protiv kojih se tako zdušno boriš ispuniti će svrhu upravo onako kako je i zamišljeno. Sreća u cipelama zluradog Borisa Vlašića biti će kratkog vijeka. Anonimus koji se pokušava probiti na ovako maliciozan način neće doživjeti masovnu pozornost već prezir hrvatskog naroda koji drži do svojih branitelja i njihove djece.
Jer Republiku Hrvatsku, koliko god se to nekom svidjelo ili ne, stvorili su hrvatski ratnici pobjedom nad mrziteljima i moralnim nakazama, koji počiniše stravične zločine, a naša djeca ako već moraju tugovati zbog žrtve svojih poginulih roditelja, ne moraju uz svoje rane trpjeti i one koji umjesto bavljenja svojom profesijom, odrađuju prljave poslove, kao uslugu onim drugima.
Zorica Gregurić
Zagreb, 17. studenoga 2016. godine
