HRVATSKI FELDMARŠAL BARUN BOROJEVIĆ
Borojević je u svojim pismima i javnim istupima sve do smrti izričito navodio da je Hrvat, a da mu je domovina Hrvatska
Po mišljenju mnogih najsposobniji austrougarski vojskovođa u Prvom svjetskom ratu – feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne (von Bojna) rođen je 13. prosinca 1856. godine. Ujedno on je bio jedini austro-ugarski feldmaršal koji nije bio njemačkog podrijetla. Rođen je u selu Umetić, između Hrvatske Kostajnice i Petrinje, a doba njegovog rođenja pripadao je Vojnoj krajini, na čelu koje je stajao ban Josip Jelačić kao habsburški general. Borojević je odabrao vojničku karijeru i postao je časnik u austro-ugarskoj c. i k. vojsci (c. i k. je tada bila vrlo česta kratica za carski i kraljevski, što je izražavalo dvojnost Austro-Ugarske Monarhije).
Borojević je u svojim pismima i javnim istupima sve do smrti izričito navodio da je Hrvat, a da mu je domovina Hrvatska.
Nažalost, hrvatska historiografija dugo vremena nije Borojeviću pridavala pažnju. Situacija oko njegove nacionalne pripadnosti bila je dosta slična onoj s Nikolom Teslom. Naime, Borojević je kršten u pravoslavnoj crkvi i zbog toga mu se često automatski pridjeljivala srpska nacionalnost, unatoč tome što se sam smatrao Hrvatom.
Borojević se kao zapovjednik proslavio za vrijeme Prvog svjetskog rata na talijanskom bojištu. Zapovijedao je austro-ugarskim napadom na Italiju, u krvavim borbama oko rijeke Soče, blizu talijansko-slovenske granice. Borojević je zbog pobjeda na tom području dobio nadima Lav sa Soče. Talijansku vojsku uspjeli su teško poraziti kod Kobarida, a zatim je potisnuti sve do rijeke Piave, nadomak Venecije. Bio je to jedan od najvećih austrougarskih trijumfa u cijelom Prvom svjetskom ratu. Borojević je dobio čin feldmaršala te titulu austrijskog baruna. Od tada mu je puni naslov bio c. i k. feldmaršal Svetozar barun Borojević von Bojna. Nakon raspada Austro-Ugarske Borojević je svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću Države SHS, ali su ga odbili zbog navodne prevelike privrženosti Habsburgovcima.
Umro je u dobi od 63 godine u Klagenfurtu u siromaštvu jer ni od koga nije mogao dobiti vojnu mirovinu. Pokopan je na Središnjem bečkom groblju, predaleko od rodne Hrvatske.
Pismo Narodnom vijeću 1918.
“Odredbe Narodnog vijeća o željeznicama za koje sam saznao tijekom noći u najkraćem će vremenu vojsku učiniti bespomoćnom zbog nedostatka hrane i posljedice će biti katastrofalne za južnoslavenska područja jer će horde nedisciplinirane vojske i Talijana, koji se ne mogu u ovom trenutku zaustaviti, nahrupiti preko Kranjske i Hrvatske i zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje NV da se ukinu ove odredbe koje bi pretvorile vojsku u horde koje bi uništile posljednje tekovine. Neka željeznički promet bude slobodan.”
Autor: Dražen Krajcar/dnevno.hr
