Izvor slike: fah

Ministarstvo hrvatskih branitelja Domovinskog rata, na čelu s Tomom Medvedom, ministrom i časnim i uvaženim generalom, napokon poprima sliku koju i zaslužuje. To je čovjek koji razumije ljude koji su bili prvi kad je trebalo, koji im daje iznimnu podršku i koji ih sigurno neće razočarati, tim više što je i sam jedan od njih.

Međutim, većinu medija „ne zanimaju“ njegovi brojni uspješni rezultati, pa svako malo, kad god imaju prigode postavljaju pitanje: hoće li se ispričati Rade Šerbedžiji? Na to možemo reći samo jedno – kakav bezobrazluk! Naime, nije samo i isključivo ministar branitelja u javnim nastupima prepoznao njegov neodgovarajući način referiranja prema Domovinskom ratu i braniteljima, to su već uvidjeli i vrapci na krovovima.

Taj srbijanski umjetnik, koji je dezertirao na početku obrane Republike Hrvatske, neprestano prodaje dim i maglu, ne izjašnjava se o tome tko je bio agresor, a tko žrtve, zbog čega je na početku rata snimao filmove po Beogradu, plesao i pjevao sa ženom ratnog zločinca Cecom Ražnatović, kada je i gdje priredio neki humanitarni koncert za stradalnike Domovinskoga rata, itd. i tome slično.

S druge strane, nakon rata, „pobjedonosno“ se vratio u Hrvatsku, pričao nam bajke o svojim „velikim“ uspjesima u Hollywoodu, ali ne i o tome da je govorio po svijetu o agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku. On se čitavo vrijeme zalagao protiv rata! Ma nemoj! Kao da smo mi željeli i tražili da nas od Vukovara, pa do Gospića i Dubrovnika gazi i uništava srbijanska čizma. No, ono što je najžalosnije, baš njemu i njegovoj obitelji ekstremni hrvatski (?) ljevičari udijelili su mu otok Brijune i hrpu novaca, od države i sponzora, za predstave koje režira njegova žena, a u kojima glume njegova djeca i prijatelji. Čime je on to zaslužio?

Kad smo, kao Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) nema tome dugo proveli anketu: treba li Šerbedžija otići s Brijuna, dobili smo na tisuće odgovora na kojima je manje-više pisalo jedno te isto – „marš“! Također smo postavili i postavljamo pitanje: tko je tom osrednjem umjetniku, koji više ne može ni uz ogromnu propagandu, napuniti ni Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskoga, dao odobrenje za korištenje Brijuna, na koliko godina ima dozvolu za ovu svoju „obrtničku“ djelatnost na tom otoku i koliko sav taj Šerbedžijin teatarski cirkus košta?

Zašto, napokon, na Brijunima mogu u organizaciji njegova obiteljskog teatra gostovati i mnogi srbijanski „umetnici“ i „trubači“, a ne mogu hrvatski domoljubi? Zašto se tamo ne pozovu na ljetovanje hrvatski stradalnici Domovinskoga rata, već čitavo ljeto tamo „za sedam kuna“ uživa ovaj već ocvali „šeširdžija“? Kaže da može nastupati bilo gdje u svijetu!? Da može, vjerujte već bi odavno to i uradio, ali takve honorare kakve prima u Hrvatskoj i Srbiji teško može zaraditi od Londona do Los Angelesa!

Iako ima svoj obiteljski teatar, kojeg plaćaju hrvatski državni obveznici (poreznici), Šerbedžija je zadnjih godina najpoznatiji po svojim koncertima, „od Vardara pa do Triglava“. Malo glumi, malo pjeva, malo pijucka. Ali, ako je suditi po zadnjem njegovou koncertu (22. prosinca) u „Lisinskom“ i tome je došao kraj, jer je dvorana bila poluprazna, što znači da više nema zanimanja za njegove „srbijanske štoseve“.

Stoga, i ovom prigodom dajemo punu podršku ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu u njegovu nastojanju da „popu kaže pop, a bobu bob“ te da ako ništa drugo upita ovog srbijanskog „klauna“: gdje je bio i što je radio u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata kada je on bio tri puta ranjen, odnosno, jesu li i njegova djeca, kao i naša, šest godina živjela pod granatama i uzbunama?

Mladen Pavković

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save