Spomen 25. obljetnice razaranja Voćina i ubojstva civila
Voćin, (IKA) – Povodom 25. obljetnice razaranja Voćina, rušenja crkve te ubojstva 47 nedužnih civila, 13. prosinca održano je hodočašće u to svetište kojem su se pridružili po osmi puta hrvatskih branitelji, hrvatska vojska i policija u organizaciji Virovitičko-podravske HVIDRE pod vodstvom predsjednika Nenada Križića, te rodbina voćinskih žrtava i poginulih branitelja. Na hodočašću su uz domaćeg biskupa Antuna Škvorčevića sudjelovali đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić; bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak; vojni biskup Jure Bogdan; generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis, izaslanik njezina predsjednika nadbiskupa Želimira Puljića; zamjenik generalnog tajnika mons. Fabijan Svalina te četrdesetak svećenika iz svih dijelova Požeške biskupije, redovnici i đakoni, bogoslovi i svećenički aspiranti, učenici katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici te djeca Osnovne škole u Voćinu. Među nazočnim javnim dužnosnicima bili su dr. Mate Granić, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske; Tomislav Žagar, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora; ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved; izaslanik ministra obrane, Zoran Piličić; izaslanik ministra unutarnjih poslova, Mirko Kostelac te predstavnici lokalnih vlasti.
Program hodočašća započeo je kod prostrijeljenog križa na brijegu iznad crkve, zvanom Prebenda, gdje je pokorničko-molitveni dio predvodio biskup Škvorčević. Pozdravljajući sve okupljene, biskupe,svećenike, rodbinu poginulih Voćinčana i hrvatskih branitelja, predstavnike vojske i policije te predstavnike javnih vlasti, podsjetio je da je uz Vukovar i Škabrnju Voćin sa svojih 47 ljudi, ubijenih glavnim dijelom na današnji dan 1991. godine, jedno od mjesta najtežih stradanja u Domovinskom ratu. Pored toga, spomenuo se i dvadesetak nedužnih civila ubijenih u nedalekom Četekovcu, Balincima, Čojlugu i Kusonjama, te zatočenika u logoru Bučje koji uz voćinske žrtve svjedoče kako je na prostoru zapadne Slavonije zlo ostavilo teške tragove. Kazao je da „dok tražimo jednaku pravdu za sve žrtve, pripadnike bilo kojeg naroda i vjere, ne želimo na ovom hodočašću zbog dostojanstva samih žrtava i čistoće spomena na njih podržavati u srcu osjećaje mržnje ili osvete, nego moliti za slobodu u našim dušama od diktata zla”.
Slijedila je pokornička procesija od Prebende do liturgijskog prostora na otvorenom pokraj Svetišta gdje je postavljen Memorijal voćinskim žrtvama „U Majčinu naručju” pred kojim su se zaustavili svi hodočasnici. Biskup Škvorčević protumačio je značenje tog spomenika koji svjedoči kako o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema posljednju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica: „Ovaj Memorijal stavlja pred oči potresnu sliku Isusa, skinuta s križa, čije tijelo izranjeno neprijateljskom mržnjom i okrutnošću, u svoje naručje prima njegova Presveta Majka Marija. Ona je svojim suosjećajnim srcem ovdje u voćinskom svetištu tijekom više stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge naše hrvatske rane. Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti.”
Potom je prigodnim recitalom „Duše su pravednika u ruci Božjoj”, iz pera trajnog đakona Zdravka Ticla i pod njegovim vodstvom, odana počast ubijenim voćinskim žrtvama. Spomenuto je svih 47 imena ubijenih voćinskih stradalnika i u okviru kojega su djeca postavila oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona, a biskup Škvorčević položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama a svi nazočni krenuli su u crkvu gdje je požeški biskup uputio tri pozdrava liku Gospe Voćinske a nazočni odgovarali poklikom „Blažena ti što povjerova”. Nadbiskup Hranić zatim je predvodio euharistijsko slavlje na spomen voćinskih žrtava.
Nadbiskup je u homiliji podsjetio na trajnu Božju prisutnost među nama, kazavši „da je Bog po utjelovljenju svojega Sina ušao u našu ljudsku povijest, da se u tamnoj betlehemskoj noći, i u voćinskom mraku zla, pojavilo ‘svjetlo svijeta’ i da je svjetlo Božjeg utjelovljenja preobrazilo tamu čovjekova zla, nasilja i grijeha”. Zatim se osvrnuo na prvo čitanje proroka Sefanije čija riječ zahvaća puno dublje ispod religioznih motiva ljudskih postupaka te ide do same ljudske naravi podsjećajući da „svakog čovjeka, priznao on to javno ili ne, progoni glas njegove savjesti” te se u tom smislu ima potrebu osloboditi od srama zla koje je nanio drugima. Istaknuo je kako čovjek iako u tim trenucima nema hrabrosti priznati pred drugima pogrešku, on ustvari vapi za milosrđem i oproštenjem. Povezao je to i s primjerom čovjeka koji je imao dva sina, iz evanđeoskog odlomka. S jedne strane imamo sina koji je nestašan, drzak i tvrdoglav, nije ni čuo ni razmislio o očevoj molbi, ali se kasnije tiho pokajao, predomislio i izvršio volju očevu te s druge strane sina koji je na riječi vrlo uglađen, ali se iza te uglađenosti vanjštine krije laž i neposluh.
Naglasio je kako nam njihovi primjeri posvješćuju da smo u svakodnevnom životu pozvani ne osuđivati ili odbacivati prebrzo nikoga već svakome dopustiti da sazrijeva i raste, odnosno da ne osuđujemo nekoga samo na temelju vanjštine. Tim primjerom želio je naglasiti i mogućnost obraćenja i onih koji su u Voćinu okrvavili svoje ruke, masakrirali 47 nevinih ljudi i minirali Gospino svetište, da je moguće obraćenje onih koji su htjeli Hrvatsku raskomadati. Podsjetio je hrvatske branitelje i sve druge hodočasnike da je gesta oprosta suobličenje s Isusom koji na križu moli za svoje progonitelje. Gesta je to odustajanja od osvete i unutarnje ozdravljenje od proživljenog nasilja i zla. Na kraju homilije nadbiskup je pozvao da zamolimo Blaženu Djevicu Mariju da nas sve primi u svoje Majčinsko naručje te nam izmoli kod svoga Sina dar istinske slobode i spasenja.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup Škvorčević je pred likom Gospe Voćinske predvodio molitvu za Domovinu, u kojoj je Isusovoj Majci povjerio voćinske žrtve, kao i žrtvu naših branitelja i hrvatsku slobodu te zamolio da voditelji javnih poslova osluškuju vrijednosti Boga i čovjeka, da se za njih zauzimaju u svom djelovanju. Zahvalio je đakovačko-osječkom nadbiskupu i drugim nazočnim biskupima za sudjelovanje u tom slavlju te za iskazanu blizinu u trenucima kada svjedočimo pažnju onima koje ne smijemo zaboraviti. Zahvalio je i svim sudionicima hodočašća što su svojim molitvama za voćinske žrtve postali dionicima duhovnog zajedništva prošlosti i sadašnjosti, osobito organizatorima na čelu s predsjednikom HVIDRE Županije virovitičko-podravske Nenadu Križiću za uloženi trud te svim braniteljima, obiteljima branitelja i hodočasnicima.
